Nebojša Radmanović, koji danas preuzima predsjedavanje Predsjedništvom BiH, drugi put u ovom mandatu, smatra da BiH i njene susjedne zemlje treba u isto vrijeme da postanu kandidati za ulazak u EU, jer nema prevelikog zaostatka BiH.
U intervjuu za "Nezavisne" Radmanović ističe da prioritet Predsjedništva treba da bude rad na ubrzavanju ulaska BiH u Evropsku uniju, ispunjavanje obaveza prema NATO-u, rješavanje dobrosusjedskih odnosa, ali i poboljšanje ukupne situacije u BiH, što se prvenstveno odnosi na bolju koordinaciju institucija zaduženih za ispunjavanje nabrojanih prioriteta.
Radmanović, takođe, smatra da status OHR-a u dogledno vrijeme mora biti rješen, ali tako da prvenstveno BiH ima koristi od toga.
NN: Koji će Vam biti prioriteti u narednih osam mjeseci dok budete predsjedavajući?
RADMANOVIĆ: Postojeće prioritete određuje Ustav BiH. Predsjedništvo na osnovu toga ima svoj program rada i one stvari koje mora raditi čak i kada to ne bi neko od članova Predsjedništva htio.
Međutim, svaki period predsjedavanja donosi i nove stvari. Među te nove stvari, prije svega, spada put prema evroatlantskim integracijama u kojima Predsjedništvo ima dio nadležnosti, odnosno da pokuša da napravi i značajnije korake u smislu koordinacije tog puta. Zatim, obaveze prema NATO savezu koje su u nadležnosti Predsjedništva, jer je Predsjedništvo komandant Oružanih snaga BiH, kao i ispunjavanje obaveza za EU, koje vodi Savjet ministara a koje Predsjedništvo može da pomogne kao koordinator.
Pored toga, i saradnja sa susjednim zemljama. Dakle, ciljevi spoljne politike BiH utvrđeni su još u ranijem periodu, ali su važan dio puta prema Evropskoj uniji. To je posao na kome nismo ostvarili velike rezultate u prethodnim periodima. Mislim da je već sada pri kraju godine i početkom naredne, dakle, obavezno u ovih osam mjeseci, neophodno napraviti krupne korake na toj saradnji i pokušati riješiti neka pitanja koja godinama stoje.
NN: Evidentno je da susjedne zemlje brže sprovode reforme koje su potrebne za ulazak u EU. Koliko je BiH uistinu daleko od ulaska u EU?
RADMANOVIĆ: To je stvar koja ne zavisi samo od nas. Zavisi od opredjeljenja Evropske unije, ali i od naših ispunjavanja određenih obaveza. Pripadam onima koji misle da čitav region zapadnog Balakna treba primiti za kandidate što je moguće prije i da bi potpuno pogrešan pristup bio da kandidati postaju sada Srbija i Crna Gora, a da BiH ostaje iz toga isključena, računajući da su Makedonija i Hrvatska već kandidati.
Tu neka pitanja iz obaveza prema EU i evropsko partnerstvo ne možemo da ispunimo brzo zbog ustavnih ograničenja koja postoje u BiH. Zato ne treba nikoga kriviti, nego to treba pokušati riješiti na najbolji mogući način. Tu i nema nekog prevelikog zaostatka. Tačno je da su druge zemlje nešto više napredovale, baš zbog toga što nemaju ova ustavna ograničenja, ali mislim da bi bilo pogrešno za čitavu EU i za stabilnost u regionu, da BiH izostane. Nadam se da ćemo ipak zajedno postati kandidati.
NN: Većina javnosti smatra da Predsjedništvo, ali i ostale državne institucije, ne rade najbolje svoj posao, te da bi to stanje trebalo popraviti. Kako to učiniti?
RADMANOVIĆ: To je u najmanju ruku stvar za polemiku, da li dobro rade ili ne. U BiH ima veliki broj raznih institucija. Ocjenjuje se kako se kome sviđa, nekada bez kvalitativnih kriterijuma ili po nekim čudnim pravilima. Mislim da Predsjedništvo radi dobro svoj posao, bez obzira što postoje politička neslaganja između njegovih članova. Ustavna uloga Predsjedništva se u potpunosti ostvaruje. Drugo je pitanje kako se to prati. Javnost voli da čuje, a i mediji da prezentuju određene sukobe koji često dobijaju veći značaj nego stvarni rad. Predsjedništvo nije propustilo da izvrši nijednu svoju ustavnu obavezu u prethodne dvije godine, bez obzira ko je bio predsjedavajući. Mislim da će to biti i nastavljeno. Nemam dovoljno elemenata da ocjenjujem pojedina ministarstva na nivou BiH, a pogotovo neke Vlade kantona. To sve čini zajedno dio političkog miljea BiH i oni koji imaju razne vrste obaveza i na putu prema EU i prema svom razvoju. Dakle, taj rad je, po mojoj ocjeni, ne samo Predsjedništva nego i drugih institucija, relativno dobar. Prirodno, treba još veći broj značajnih kadrova da bismo mogli ispunjavati obaveze prilagođavanju, prije svega, našeg zakonodavstva Evropskoj uniji.
NN: Kada smo kod rada Predsjedništva, s kim bolje sarađujete, s Harisom Silajdžićem ili sa Željkom Komšićem?
RADMANOVIĆ: Ta saradnja je ista između sve trojice. Kada biste pitali drugu dvojicu, isto bi ovako odgovorili. Ponovo naglašavam, u onome što jeste nadležnost Predsjedništva.
Drugo pitanje su politički stavovi i politička opredjeljenja članova Predsjedništva, u kojima je potpuno vidljiva razlika između gospodina Silajdžića i mene i o prošlosti BiH i o budućem putu BiH, dok je gospodin Komšić tu malo, da tako kažem, mirniji, pa onda izgleda da bolju saradnju imam s njim i ja, a i gospodin Silajdžić. Međutim, nema razlike oko onoga što obavljamo kao ustavnu nadležnost Predsjedništva. Nije za očekivanje da će se približiti krupne političke razlike između gospodina Silajdžića i mene u različitom periodu, ali nadam se da to neće uticati na rad Predsjedništva.
NN: Nikada niste, od kada ste postali član Predsjedništva, govorili pred Generalnom skupštinom UN-a. Nedavno je pred njom govorio Silajdžić. Znamo kakve su reakcije bile na njegov govor. Da ste Vi govorili umjesto njega, koje biste poruke sa govornice UN-a odaslali u svijet?
RADMANOVIĆ: Govorio sam više puta na raznim međunarodnim skupovima. To obično radi član Predsjedništva kada je predsjedavajući. Ni u jednom od tih govora, bez obzira da li su bili u BiH ili van nje, nisam rekao nijednu rečenicu koja bi povrijedila jedan od konstitutivnih naroda u BiH. Mislim da u BiH svi moraja tako da rade, pa i gospodin Silajdžić. Moje poruke bi se odnosile na ono što je BiH uradila u postratnom periodu, a mnogo toga je uradila, bez obzira što ocjenjujemo da li je to moglo bolje ili ne i odnosilo bi se na opredjeljenje svih u BiH koje je okrenuto članstvu u EU. Mislim da tu ima mnogo poruka koje treba poslati. Poruke koje je slao gospodin Silajdžić koje napadaju jedan konstitutivni narod i jedan entitet u BiH, iznoseći netačne podatke, nisu dobre za BiH, one u stvari štete BiH. Članovi Predsjedništva i drugi funkcioneri na nivou BiH nemaju pravo na to, bez obzira šta oni lično misle.
NN: Na relaciji Banjaluka - Sarajevo političari skoro svakodnevno upućuju raznorazne optužbe. U te svađe, ali rjeđe, i Mostar je uključen. Kako to promijeniti?
RADMANOVIĆ: Tačna je Vaša ocjena da postoje praktično dnevno iznesena različita mišljenja iz Sarajeva i iz Banjaluke. Mislim da će se to morati promijeniti ukoliko hoćemo da BiH funkcioniše, pa čak ako hoćete i da BiH opstane.
Sarajevo ja glavni grad, najveći grad i sjedište najvećeg broja političkih partija. U Sarajevu se prvo mora promijeniti razmišljanje o takvoj situaciji. U Sarajevu moraju shvatiti da nije samo Sarajevo BiH. BiH je i Banjaluka, Zenica, Tuzla, Mostar, Bileća i još više od 100 lokalnih zajednica, 10 kantona i dva entiteta. To je sve BiH.
Kada dođe do promjene razmišljanja u najvećem gradu, kada dođe do promjene razmišljanja u političkom establišmentu najbrojnijeg naroda, onda možemo tražiti i promjenu razmišljanja drugih. Za sada mislim da je isključiva odgovornost za ukupno stanje u političkom establišmentu u Sarajevu.
NN: Najviši zvaničnici EU nam poručuju da će ono što naši političari dogovore oni prihvatiti kao rješenje. Nedavno je i Miroslav Lajčak, visoki predstavnik u BiH, rekao da u BiH ne postoji minimum dogovora domaćih političara oko zajedničkih stavova. Zašto se naši političari ne mogu dogovoriti ni oko tog minimuma?
RADMANOVIĆ: Više razloga je za to. Prvi od tih razloga, po mom viđenju, jeste prisustvo međunarodne zajednice u naredbodavnom smislu, protiv koga sam ja i još jedan broj ljudi koji slično misle kao ja. I međunarodni predstavnici, kada govore, okreću oštricu prema domaćim političarima, od čega ja ne bježim, ali prvo moraju da vide kakva je njihova uloga ovdje. Sve dok postoji Kancelarija visokog predstavnika, gdje jedni trče da se žale, a one druge napadaju, biće i postojaće ovakva vrsta sukoba. Prvi preduslov da se dogovorimo mi u BiH jeste da se međunarodna zajednica naredbodavno odmakne od BiH i da ostane savjetodavno i dobronamjerno, tada ćemo mi biti prisiljeni da se dogovorimo između sebe. Ne mislim da će preko noći nestati razlike koje jesu krupne. Nakon toga dolazimo do domaćih političara koji se dijele za centralizovanu i decentralizovanu BiH, za Dejtonsku i antidejtonsku BiH. Međutim, to su stvari koje mi moramo riješiti ukoliko hoćemo da funkcioniše BiH. Ona bi najbolje funkcionisala u skladu sa izvornim Dejtonskim mirovnim sporazumom. Za njegovu dogradnju, koja se pokazuje nefukcionalnom, je opet kriva Kancelarija visokog predstavnika, dakle, dio međunarodne zajednice.
NN: Da li Kancelariju visokog predstavnika treba transformisati?
RADMANOVIĆ: Kancelarija visokog predstavnika, ovakva kakva jeste, davno je trebalo da prestane s radom. To bi bilo bolje i za međunarodnu zajednicu i za BiH.
Mislim da riječ ukidanje nije primjerena u ovom momentu, da treba govoriti o transformaciji ukupnog prisustva međunarodne zajednice, samim tim i Kancelarije visokog predstavnika. Da li će to biti specijalni predstavnik Evropske unije ili nešto drugo, to je drugo pitanje. O tome mislim da se još nisu iskristalisala mišljenja u BiH. Nisu se iskristalisala, jer postoji značajan broj onih političara u BiH koji misle da treba da ostane OHR ovakav kakav jeste i u međunarodnoj zajednici nema jedinstva.
NN: Uskoro će trinaestogodišnjica potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Svi se slažu da ga treba mijenjati. Slažete li se i Vi? U kom smjeru ga treba mijenjati?
RADMANOVIĆ: Ne slažem se da treba mijenjati Dejtonski mirovni sporazum. Stalno govorim da je Dejtonski mirovni sporazum trebalo ostvarivati onakav kakav jeste dogovoren i da smo imali priliku da ostvarimo ono što je zacrtano Dejtonskim mirovnim sporazumom. Međutim, ukupan poslijeratni razvoj razvijao se na različite načine. Tako smo imali promjenu Dejtonskog sporazuma pritiskom, u velikom broju slučajeva, koji nisu donijeli nikakve kvalitetne rezultate, moram reći, ni za jedan konstitutivni narod, ni za jedan entitet, nego samo brojnu administraciju na nivou BiH, koja je neefikasna. To je poremetilo realizaciju nekih drugih stvari koje su iz Dejtonskog sporazuma mogle bolje da budu ostvarene, što vidimo da danas opterećuje ukupnu situaciju.
NN: Da li to znači da treba smanjivati administraciju?
RADMANOVIĆ: Mislim da su političari u BiH obavezni zbog građana od kojih uzimaju sredstva za budžete, da naprave analizu funkcionisanja institucija BiH i da zajednički dogovore da li je ovakva administracija dobra ili nije. Danas možemo reći da imamo 10 puta više zaposlenih nego što smo imali 1996. godine, da imamo devet ministarstava od predviđena tri, da imamo četrdesetak agencija i drugih institucija, od kojih najmanje pola nije trebalo da bude, najmanje polovina ne funkcioniše i ne daje rezultate za čitavu BiH. To je posao koji treba da rade organi BiH, prije svega Savjet ministara i Parlamentarna skupština, i da kažu šta je dobro. Ne mogu to politički lideri u BiH, a ne mogu i ne treba oni da budu dominantna priča, nego institucije BiH.
NN: Govorili ste o neovlaštenim promjenama Dejtonskog sporazuma. Originalni Dejtonski sporazum je nestao. Imate li informaciju šta su policija i tužilaštvo uradili na njegovom pronalasku?
RADMANOVIĆ: Nemam informaciju, ali ne mislim i da će ga pronaći. Pitanje je ko je donio u BiH taj primjerak koji se odnosi na BiH. Međutim, originalan sporazum postoji u Zagrebu, Beogradu i Parizu i, vjerovatno, u Dejtonu. Ima ga na sajtovima velikih američkih univerziteta, možemo svi da ga pročitamo. Druga je stvar što ga nemamo, što ne postoji u BiH. To je jedna od situacija koja teško da se može naći kao primjer u svijetu, gdje je visoki predstavnik, tumačeći da se radi i da je pronašao tehničku grešku sa svojom administracijom, promijenio suštinski član Dejtonskog mirovnog sporazuma, a da niko nije reagovao. Naravno da je ovo pitanje važno da li smo sačuvali najvažniji dokument i da li se nalazi tamo gdje bi trebalo da se nalazi. Samo su dva mjesta u ovom momentu gdje on mora i gdje treba da se nalazi. U Predsjedništvu, jer se i dalje radi o operativnoj građi te pripada Predsjedništvu i morao bi tu da bude ili, ako se neko opredijelio u Predsjedništvu, da ga odmah smjesti u Arhiv BiH, ali nema ga ni na jednom od ova dva mjesta.
Dobro je da se politički lideri sastaju
NN: Šta očekujete od najavljenih razgovora političkih lidera u Banjaluci, koji bi trebalo da budu održani polovinom novembra?
RADMANOVIĆ: Očekujem, prije svega, smirivanje stanja i nekih tenzija koje su se osjetile pred izbore i tokom izborne kampanje i ništa drugo posebno i veliko. Mislim da svi u BiH najveću pažnje obraćamo na to, da smo došli u situaciji da je šest političkih lidera krivo za sve i prije nego što su se sastali, a pogotovo nakon što su se sastali. Potrebno je da se sastaju lideri političkih partija, pogotovo oni koji čine većinu i razgovaraju o ključnim stvarima. Ali, ne možemo i ne smijemo dozvoliti da oni budu isključivo ti koji odlučuju, a pogotovo da budu isključivo krivci. Za ovakvo stanje kakvo je u posljednjih nešto više od pola godine, oni postaju krivci i prije nego što se sastanu. Mediji, javnost i drugi političari nameću im određene zadatke koje oni niti mogu niti treba da riješe. Međunarodna zajednica se izvuče iz toga i kaže "evo vam krivaca" i mi dobijemo jednu potpuno neprirodnu i nepotrebnu situaciju za BiH. Dobro je da se sastaju, dobro je da stvaraju dobre odnose između sebe, jer je to preduslov za neka rješenja u BiH, ali da će tu biti krupnih rješenja, u to ne vjerujem.
SNSD ne misli o povratku Kalinića i Čavića
NN: Kao predsjednik Izvršnog odbora SNSD-a, kako komentarišete najavljeni povratak Dragana Kalinića i Dragana Čavića u vrh SDS-a? Koliko će se, ako se vrate, promijeniti politička situacija u RS i BiH?
RADMANOVIĆ: Ne znam da li će se vratiti i ne treba SNSD-a o tome da misli, nego ostale političke partije. U ovom momentu SDS je druga politička partija po jačini, ali pitanje je kako će se to u budućnosti razvijati. Mislim da nikoga ne treba da brine hoće li se neko pojaviti na političkoj sceni ili neće. SNSD nije učestvovao ni u eliminaciji njih dvojice ni po jednoj osnovi i neće učestvovati ni u napadim na njih ni u podršci da se vrate ili da se ne vrate. Važno je da na političkoj sceni budu kvalitetni kadrovi i svaka politička partija odlučuje koji su njeni kadrovi najkvalitetniji. Vidjećemo da li će se SDS i međunarodna zajednica opredijeliti da njih dvojicu vrate na političku scenu. U svakom slučaju, u RS postoji sada ekipa koja zna kako da vodi naprijed RS. Kadrovi iz te ekipe koji rade u organima BiH takođe znaju kako treba funkcionisati BiH i nema razloga da se boje ni jednog, ni drugog ni eventualno trećeg.