Otvaranje Ferhat-pašine džamije, 7. maja u Banjaluci, samo po sebi biće velika poruka za sve učesnike i svjedoke njene prošlosti, kao i sudionike sadašnjosti ovih prostora, jer će nas i ovaj datum pozvati na viši stepen odgovornosti, međusobnog poštovanja i razumijevanja, a u cilju boljeg kvaliteta zajedničkog života.
Tog je mišljenja Osman ef. Kozlić, muftija banjalučki, koji je 55 dana uoči svečanosti otvaranja Ferhadije u intervjuu za "Nezavisne" otvoreno govorio o važnosti ove obnove za muslimane, ali i za hrišćane.
Podsjećajući na značaj objekta, koji se smatra i najvećim dostignućem islamske arhitekture iz 16. vijeka, Kozlić je iznio i pojedinosti koje ukazuju na poboljšanje međuljudskih odnosa, pobjedu djela nad zlom i vjerskim obavezama svih na komšijsku slogu i razumijevanje.
NN: U maju se navršava druga godina kako ste na čelu Banjalučkog muftijstva i u tom svojstvu domaćin ste svečanosti koja već sada poprima istorijski značaj, sa vjerskog, kulturološkog i društveno-političkog aspekta. Prema mnogim ocjenama, svojim pristupom, dosta ste doprinijeli boljem razumijevanju naroda u RS, pa i potrebe za obnovom Ferhadije, ali pretpostavljam da ne umanjujete ni ulogu svih koji su prethodnih 15 godina strpljivo i teško radili na tome.
KOZLIĆ: Meni je drago da čujem Vašu ocjenu i svjestan sam časti koju imam. Međutim, moja zahvalnost svima koji su doprinijeli da se Ferhadija izgradi, uistinu je neizmjerna i stalno se napominjem na mnoge i danas bivše diplomate, penzionisane ljude, profesionalce, građane..., koje ne smijemo ni sada, ni nikada zaboraviti u toj zahvalnosti. Kod Arapa postoji poslovica kada vas nešto jako psihički pritišće, pa oni kažu da vas to osijedi. Mene je, može se reći, Ferhadija zaista osijedila, od momenta kada sam došao ovdje. Prije svega, prisjećajući se na nemile događaje iz 2001. godine pri postavljanju kamena temeljca za njenu obnovu, ali znajte da su se okolnosti izmijenile i siguran sam da će sada sve proteći u najboljem redu.
NN: Pretpostavljam da ćete s tim u vezi uskoro detaljnije razgovarati i s rukovodstvom MUP-a RS, odnosno bezbjednosnim strukturama koje će garantovati taj segment organizacije.
KOZLIĆ: Da, iako mi za sada nemamo tačne detalje o tome ko će sve osiguravati ovaj skup, jer bezbjednost nije naša preokupacija. Ja sam jednostavno siguran da će sve proteći kako treba, jer smo mi u zajednici odlučni da tako bude i nećemo dozvoliti da dođe do nekih iznenađenja. Ova svečanost će imati vjerski i kulturni karakter, ne politički, pa kao takva, ona je ista kao i u drugim tradicijama. Dakle, najveća dimenzija doživljaja je duhovne prirode, za vjernike. S naše strane, tačno ćemo znati ko sve dolazi i koga pozivamo i odakle, da bi sve moglo biti iskontrolisano, dok će dolazak zvaničnika i diplomata sigurnosni aspekt podići na najviši nivo. U svakom slučaju, s organima reda ovdje ćemo pronaći jezik, jer je to naš zajednički interes i ja znam da oni znaju i mogu to najbolje uraditi.
NN: Posljednjih dana često Vam se upućuju pitanja koja se odnose na očekivanja od 7. maja, promjene koje će uslijediti, poruke svečanosti... Čini mi se da Vi ukazujete na to da su promjene proces kojem svjedočimo i koji treba da unapređujemo.
KOZLIĆ: Apsolutno. Svakodnevno sam svjestan toga. Nedavno mi je prišao čovjek ispred kompleksa Ferhadije i dao veliki bunt fotografija džamije koje je čuvao decenijama. Posebno dirljivo za mene je saznanje da je mom prijatelju nedavno poznanik donio sedžadu iz džamije Arnaudije, odnosno prostirku na kojoj se molimo. Obojica su se predstavili kao Srbi i pravoslavci. Dakle, ako ništa nisu mogli učiniti, čuvali su uspomenu, odnosno relikviju, i čekali trenutak da to daju kome pripada. Vi, takođe, znate da su nama i prije 10 i više godina ljudi donosili dijelove kamena koje su uzimali nakon miniranja i čuvali, nosili sa sobom čak i izvan BiH... Dakle, takav postupak samo jednog čovjeka za mene je mnogo veći i značajniji od zla koje je počinio neko rušenjem. Mi ovdje živimo jedni sa drugima i po vjerskoj tradiciji to nas obavezuje da je komšija preči od onoga u Indoneziji, Sjevernoj Africi, Rusiji, Grčkoj, Palestini i kada shvatimo tu prirodnu potrebu jednih za drugima, promijenit ćemo i još značajnije unaprijediti situaciju.
NN: Za mnoge to nije jednostavno. Argumenti su njihova lična iskustva iz bliske prošlosti. Kako osvijestiti i unaprijediti stvari o kojima Vi sada govorite, dakle na svakodnevnom i institucionalnom nivou?
KOZLIĆ: Zaista je veoma značajna tema koju ste otvorili, ali i široka. Svi treba da radimo na tome da se te stvari bolje razumiju. Mnogo je rana koje teško zacjeljuju, ali je tu jedna stvar jako bitna. Prvo, ne treba zaboraviti šta se dogodilo, ali treba reći i to da zlo treba pamtiti samo kako se više nikada ne bi nikome ponovilo. Zatim, kod Bošnjaka i Srba isti je problem, a to je prebacivanje odgovornosti na kolektivitet. I danas to radimo, nažalost. Kada terorista počini zločin i ubije ljude, ne može se kazati to su muslimanski i islamski teroristi. Ako je taj zločin počinjen u moje ime, moja je odgovornost i obaveza veća da ga baš ja prvi osudim i da kažem da ja kao musliman dijelim vrijednosti Francuske...
NN: Dan uoči otvaranja Ferhadije Vi ćete predstaviti Kuran na srpskom jeziku i ćirilici, u prevodu Miće Ljubibratića Hercegovca, što je jedinstven primjer do sada u BiH. Mislite li da će i ovako nešto doprinijeti razvoju vrijednosti za koje se zalažete? Možda i na polju unapređenja situacije koju imaju učenici bošnjačke nacionalnosti s upotrebom maternjeg jezika u školama RS.
KOZLIĆ: Mislim da hoće. U pitanju bosanskog jezika ima politizacije sa svih strana i ne bih to sada otvarao, ali se nadam da će se riješiti, jer je sramotno. Sa druge strane, mnogi muslimani imaju otklon prema ćirilici, što je opet krajnje pogrešno. Nedavno sam slušao ministricu obrazovanja u švedskoj vladi kako govori o tome da je u Švedskoj, kao i u mnogim dijelovima svijeta, prirodno da učite što više jezika, pa onda shvatite kako se mi bavimo trivijalnostima. Zapravo, treba samo da pokažemo više poštovanja jedni prema drugima i zbog unapređenja naših odnosa, jednostavno svi treba da se potrudimo da razumijemo jedni druge i da našu različitost vidimo kao resurse, da razbijamo predrasude i dajemo prostora vrijednostima koje će nas odvesti u jednu zdravu budućnost.