Demograf Stevo Pašalić poručio je da u BiH i RS imamo, ne dramatična, već nepovoljna demografska kretanja koja su započeta još osamdesetih godina prošlog vijeka.
"Kroz istoriju BiH je bila prostor sa kojeg su ljudi odlazili. Da ljudi odlaze, to je tačno, ali granice su otvorene i to se ne može spriječiti. Treba gledati kako zadržati najbolje, genijalce, za kojima će narednu deceniju biti strahovita potreba", rekao je Pašalić.
On kaže da zemlje bivše Jugoslavije nikada neće imati više stanovnika nego što su imale 1991. godine s obzirom na to da su takvi trendovi u cijeloj Evropi, ali da to ne znači da treba zatvarati oči.
NN: Koliko je situacija u demografskom smislu dramatična? Svjedoci smo da svakodnevno BiH i RS napušta veliki broj ljudi.
PAŠALIĆ: Demografske trendove koji su složeni i dugotrajni ne treba stavljati u dnevnopolitički kontekst. To je pogrešno, jer ti procesi traju decenijama i u negativnom smjeru krenuli su osamdesetih godina prošlog vijeka. Rat smo dočekali sa 4,3 miliona stanovnika i već tada nismo imali prosto obnavljanje stanovništva. Rat je generisao dalje produbljivanje negativnih demografskih trendova, što je svagdje u svijetu prisutno. U ratu smo izgubili 527.000 ljudi, koji se nisu više vratili, i to je ogroman gubitak za relativno malu zemlju kakva je BiH. U globalnom smislu, cijela Evropa je u takvim demografskim procesima. Imate istočnu granicu EU, Rumunija, Bugarska i bivše zemlje SSSR su recimo najveća depopulaciona zona na svijetu. Bugarska je za deset godina izgubila milion ljudi. Kada i ako BiH uđe u Evropsku uniju, za dvije, tri ili pet godina imaće još veći odliv nego što je danas. Do svih popisa 1991. godine Srbi su narod koji je kroz istoriju najviše odlazio iz BiH u Srbiju, zatim Hrvati u Hrvatsku.
Kroz istoriju BiH je bila prostor sa kojeg su ljudi odlazili. Da ljudi odlaze, to je tačno, ali granice su otvorene i to se ne može spriječiti. Treba gledati kako zadržati najbolje, genijalce, za kojima će narednu deceniju biti strahovita potreba.
NN: Kako zaustaviti pad i odlazak stanovništva? Da li je to uopšte moguće?
PAŠALIĆ: Danas imamo promjenu modela obrazaca rađanja i to je prisutno svagdje u svijetu. Došlo je do emancipacije žena, koje su produžile školovanje, zaposlene su itd., a ekonomski aktivna žena manje rađa nego ona koja nije zaposlena i koja je kod nas tradicionalno bila domaćica. To su sve krupne promjene, koje moramo sagledati. Danas imamo nepovoljna kretanja, ali imamo takav fertilni kontigent da još možemo popraviti stanje i moramo ići kao Srbija, stimulisati žene, potencijalne porodilje, da se rađaju prije svega prvorođena djeca. Nama nedostaje 50 odsto prvorođene djece. To što politika priča treba treće, četvrto, sve je to dobro, ali, ako vi nemate prvorođeno, nema ni drugorođenog itd. Sadašnje ulaganje u populacionu politiku će osjetiti generacije za dvije ili tri decenije, a da li smo mi spremno za to, to je drugo pitanje.
NN: Pa jesmo li spremni, bili ste na čelu Savjeta za demografsku politiku?
PAŠALIĆ: Pitajte ministricu porodice, omladine i sporta. Sve smo uradili i sve kod nje stoji godinu dana. Mjere koje smo predložili su iste kao u Srbiji.
NN: Šta je uradila Srbija?
PAŠALIĆ: Na čelo Savjeta je stao premijer iz razloga što svaka odluka Savjeta mora dobiti pozitivan politički odgovor. Mi smo to predložili i rekli da moramo staviti fokus na rađanje prvorođene djece. To je Srbija shvatila i rekla: Prvorođeno dijete 100.000 dinara (oko 1.600 KM), drugorođeno 70.000 dinara, trećerođeno 50.000. Onima koji već imaju troje i četvoro djece treba napraviti standard koji se rješava socijalnom politikom, a ne populacionom i to ne treba miješati. Srbija je to ozbiljno shvatila. Mi smo te mjere predložili prije Srbije i ubijeđen sam, da je to što smo mi predložili došlo do Vlade RS, bilo bi usvojeno, ali to je pitanje za Ministarstvo porodice omladine i sporta.
NN: Kakva nam je onda budućnost u demografskom smislu? Nestajemo, sve nas se manje rađa, ljudi odlaze...
PAŠALIĆ: To je globalni problem. Ne možemo mi sa nekim bejbi bumom isplivati iz toga, ali smo dužni da čuvamo ono što imamo, a to znači da moramo težiti tome da za deceniju, dvije ili tri izjednačimo broj rođenih i umrlih. Moramo biti realni, možemo postaviti spisak lijepih želja u populacionoj politici i doživjećemo slom. Imamo u 2016. godini pokazatelje da imamo 1.100 manje umrlih u odnosu na 2015. godinu i imamo 55 rođene djece više i to je dobar pokazatelj, ali ta jedna godina ništa ne mora da znači.
Ako ne znamo šta da riješimo, pogledajmo reprezentativne zemlje u svijetu, recimo Francusku, koja je imala najbolje mjere zahvaljujući kojima danas drži proces prostog obnavljanja. Irska takođe ima dva djeteta po ženi, ali to se radi decenijama. Demografska recesija u geopolitičkom smislu je najveći problem Rusije, ali oni su u posljednjih desetak godina sa 1,4 djece po ženi to pomjerili na 1,6 djece. To još nije dovoljno, ali je značajan pomak.
Sve moramo uključiti u to, politiku, struku, privredu, i svi zajedno moramo raditi na populacionoj politici, a ono što uradimo danas, osjetiće se tek za deceniju, dvije ili tri. Krupne promjene su u cijeloj Evropi i kako će ona izaći iz demografske recesije, ne znam, ali je ona trenutno najnepovoljnija u svijetu. Evropa je decenijama na oko 700 miliona ljudi, ali taj broj održava imigracijom, jer je još najpoželjniji kontinent.
Rode zaobišle Banjaluku
U Univerzitetskom kliničkom centru RS, na Odjelu za akušerstvo, između subote i nedjelje nije bilo poroda, navedeno je u jučerašnjim servisnim informacijama.
Ovakvi i slični slučajevi nisu rijetki, a jedan je zabilježen i u martu, kada je u danu rođena samo djevojčica.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, RS još od 2002. godine ima negativan prirodni priraštaj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.