Prepucavanje među strankama nije od pomoći, ti konflikti ne vode nigdje, jer građani BiH zaslužuju da stranke i njihovi izabrani zvaničnici rade za njih, kaže u intervjuu za "Nezavisne novine" ambasador SAD u BiH Patrik Mun.
"Lideri treba da rade u njihovu korist i da rješavaju probleme", kaže Mun.
NN: Prethodne dvije godine u BiH su, po ocjeni mnogih, izgubljene. Šta očekujete u narednoj godini?
MUN: Sigurno je da smo razočarani što nije bilo više napretka u posljednje dvije godine u radu ka članstvu u NATO-u i Evropskoj uniji. Tri su godine od presude "Sejdić i Finci", a nikakvog rješenja nema. Nije se ništa bliže nego što se bilo prije tri ili dvije i po godine od sastanka NATO ministara, u stvari, onoga što su oni stavili kao uslove za vojnu imovinu, to je bilo riješeno, ali nažalost, politički lideri nisu se pomakli naprijed ka implementaciji tog dogovora.
Čitav je i niz važnih odluka koje su donesene ove godine, Vlada je formirana, postignut je dogovor o budžetu, o popisu stanovništva i državnoj pomoći, zakonima što su bili uslovi da se ide dalje ka Evropskoj uniji, onda smo imali i restrukturiranje Savjeta ministara, što je sada završeno. Nadamo se da će se Savjet ministara moći kretati naprijed i raditi na čitavom nizu pitanja kojima se moraju pozabaviti.
Ali, postoji problem u Vladi FBiH, koja nije u potpunosti restrukturirana u skladu sa onim što stranke nove koalicije žele i nas brine taj proces i njegovo kretanje naprijed. Sigurno je da želimo vidjeti da to bude proces koji je u skladu sa Ustavom, ali takođe, želimo vidjeti stabilnu federalnu vladu, jer postoji nekoliko pitanja kojima se federalna vlada mora pozabaviti.
Očekujemo pozitivan napredak u tom smjeru na osnovu zakona, dijaloga među strankama, da bi se došlo do rješenja.
Razočaravajuće je što nije bilo napretka tokom posljednjeg sastanka šestorke na ručku u Sarajevu, ali možemo očekivati da se uozbilje sljedeće godine.
Nastavićemo raditi s njima kao što će i delegacija Evropske unije. Mi želimo vidjeti napredovanje na ovom putu, želimo vidjeti da politički lideri postignu ciljeve koji su pred njima. Prepucavanje među strankama nije od pomoći, ti konflikti koji ne vode nigdje, jer građani zaslužuju da stranke, njihovi zvaničnici izabrani da rade za njih, rade u njihovu korist i da rješavaju probleme.
NN: Borba protiv korupcije možda je i glavni zadatak vlasti. Ima li dovoljno spremnosti da sadašnja struktura vlasti krene jače u borbu protiv korupcije?
MUN: Svaka anketa koju sam vidio u ovoj zemlji navodi da građani najviše brinu za dva pitanja, prvo je nezaposlenost, a drugo da su oni zabrinuti zbog korupcije. Kada razgovaram sa građanima, mogu reći da nikoga nisam sreo, a da mi nije rekao da je korpucija problem. Svi su zabrinuti, jer korupcije ima u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, u vlastima, u privatnom sektoru, građani su jako, jako zabrinuti i žele vidjeti promjene.
Oni žele imati poštenu vladu, vlasti koje će služiti njima, a korupcija, podmićivanje, sve to zaista uzima, odnosi sredstva od građana, jer bi ta sredstva mogla da se potroše na projekte koji će pomoći građanima. SAD i drugi predstavnici međunarodne zajednici rade na čitavom nizu projekata borbe protiv korupcije.
Jedan o kojem mogu govoriti jeste projekat USAID-a "Akaunt". To je višegodišnji program od milion dolara da bi se pomoglo informiranju i obrazovanju građana o korupciji i šta oni mogu učiniti u brobi protiv korupcije.
Ponovo kažem, građani imaju pravo da kažu svojim izabranim liderima šta je to što oni žele vidjeti da korupcija prestane, a žele vidjeti promjene. To je veoma važno pitanje, mi ćemo i dalje govoriti o tome. Svaki put govorim o tome kada se susretnem sa političkim liderima na višoj razini kažem im morate govoriti o korupciji, politčki lideri moraju reći da je korupcija loša, da mora prestati. To su poruke koje se moraju prenjeti, jer više se ne radi o besplatnoj vožnji za one koji više vole da kradu novac od građana nego da služe građanima. Dakle, ovom pitanju treba posvetiti još više pažnje, to je jako važno i za nas i za ostale u međunarodnoj zajednici.
Razočaravajuće je da nije bilo napretka tokom posljednjeg sastanka šestorke na ručku u Sarajevu, ali možemo očekivati da se uozbilje sljedeće godine, kaže ambasador Mun
NN: Kažete da ih podsjećate na važnost tog pitanja da li oni daju neka obećanja, jer se godinama stvari ne mijenjaju?
MUN: Svako s kim razgovaram kaže da se slaže sa mnom da je korupcija problem. Podstičem ih da govore naglas o tome, ali još ništa nisam čuo. Nastaviću i dalje govoriti o tome, to je važno za građane, politički lideri treba da slušaju građane i to je važno za budućnost ove zemlje. Ova zemlja ne može biti zasnovana na kulturi korupcije. Građani ne žele to. Korupcija mora agresivno biti napadnuta od strane političkih lidera u vlasti da bi se građanima dala puno čistija vlast, da ne moraju plaćati mito da bi se upisali na univerzitet ili nešto slično. Ta kultura korupcije mora prestati i politički lideri imaju odgovornost.
NN: Spomenuli ste problem formiranja vlasti u Federaciji. Kako mislite da će se dalje odvijati taj proces? Da li je moguće da se bez vanrednih izbora ili bez ostavke kompletne Vlade to može riješiti?
MUN: Prije svega, dozvolite da kažem da vanredni izbori nisu odgovor. Za izbore bi trebali mjeseci da se organizuju, preskupo je, a i nema garancije da će rezultati biti bolji od današnje situacije. Postoji rješenje da se restrukturira Vlada FBiH. To zahtijeva dijalog među strankama i pojedincima i predsjednik FBiH Živko Budimir očigledno igra centralnu ulogu u tom smislu. Mi želimo zaista da se ovo riješi, to mora biti u skladu sa zakonom, naravno, ali je na stranačkim liderima koji su počeli ovaj proces, njihova je odgovornost da to privedu do kraja na demokratski i zakonit način, da bi građani Federacije dobili ono što i zaslužuju.
NN: Često iznosite stav da treba uraditi restrukturiranje Federacije kao entiteta. Na koje načine je ono moguće? Da li je to moguće uraditi samo smanjivanjem broja kantona ili treba mijenjati i Izborni zakon da bi se omogućio izbor hrvatskih predstavnika od strane Hrvata, a ne da im predstavnike biraju Bošnjaci?
MUN: Mislim da se svi slažu da Ustav Federacije stvara višak struktura, da je to preskup sistem i da on ne služi najbolje svim građanima Federacije. Svaki politički lider u Federaciji s kojim sam razgovarao o tom pitanju se slaže s tim, ali nije bilo puno interesa da se to pokuša promijeniti.
Sad radimo sa nekoliko drugih predstavnika međunarodne zajednice da sponzorišemo jedan proces da bi došli do seta prijedloga koji mogu biti osnova za amandmane na Ustav Federacije. Taj proces neće uključivati političke stranke. Potičemo stručnjake, nevladine organizacije, odvjetnike i akademike da se okupe u sklopu jednog procesa narednog proljeća, koji će proizvesti jedan set prijedloga na osnovu konsenzusa.
Postoje očigledna pitanja, vi ste spomenuli broj kantona, o tome se može razgovarati, o nadležnostima kako ih distribuirati između Federacije, kantona i opština. Postoji više pitanja o kojima bi vrijedilo razgovarati. Kada taj set prijedloga budemo imali, onda ćemo mi iz međunarodne zajednice potaći političke lidere da ih usvoje da bi promijenili Ustav prije izbora 2014. godine.
NN: Isključivi ste kada se spomene treći entitet, što je najbliža varijanta onome kako hrvatske stranke vide restrukturiranje Federacije. Zašto američka administracija uporno isključuje treći entitet kao moguće rješenje?
MUN: Jasno je da u ovoj zemlji nisu potrebne dalje podjele. Zemlja treba da se ujedini na način koji će ujediniti građane da rade na zajedničkim ciljevima. Ova ideja o trećem entitetu je gledanje unatrag, niko ne želi ići unazad u period nakon rata. Mi želimo da idemo naprijed. Federacija je mnogo jača i više demokratska kao jedinstven entitet. Treći entitet nije prijedlog koji je na stolu i ja vas uvjeravam da to neće biti rezultat ovog procesa i ne mogu predvidjeti situaciju u kojoj bi ikada to bilo usvojeno.
Oni koji predlažu to, ne razmišljaju o budućnosti ove zemlje i ne rade u korist građana. Želimo promovirati proces koji će Federaciju napraviti više demokratskim, efikasnijim i modernijim entitetom.
NN: Kako je moguće riješiti pitanje "Sejdić i Finci"? Poslije sastanka lidera vidimo da se stavovi ne podudaraju.
MUN: Kao što sam rekao ranije, jako je razočaravajuće zato što nema rješenja po slučaju "Sejdić i Finci". Pogledajte samo odluku Evropskog suda za ljudska prava, pa to je bila odluka koja se tiče ljudskih prava, dakle, prava svih građana ove zemlje. Upravo tu treba da počnu politički lideri u nastojanjima da dođu do rješenja za cijelu zemlju. Ne mogu koristiti druge ciljeve u sagledavanju i nastojanjima da dođu do rješenja "Sejdić i Finci" slučaj. Postoji više načina na koji se, siguran sam, može riješiti, ali moraju kao primarni princip to zadržati, što će sve stranke dovesti na jedno mjesto da nađu rješenje za to. Međuarodna zajednica neće pronaći rješenje, rješenje mora biti razvijeno od strane političkih lidera ovdje. Tako malo napretka je postignuto po tom pitanju, to je razočaravajuće. Ne radi se ovdje o nuklearnoj fizici, ovo se može rješiti sa pravim stavovima i spremnošću ako ljudi sjednu da vide način kako usvojiti amandman na Ustav, koji će osigurati demokratski sistem i zaštititi prava svih građana ove zemlje.
NN: Imate li osjećaj da se politički lideri previše oslanjaju na rješenja koja im nudi međunarodna zajednica, jer ne mogu ili ne žele da usvoje vlastita?
MUN: Ako se BiH želi uspješno kretati ka članstvu u Evopskoj uniji i NATO savezu, ona mora donositi odluke, a ne međunarodna zajednica. Znate, mi dođemo, možemo dati ideje, možemo reći uradite ovo ili ono, ali to ne pomaže BiH. Politički lideri moraju doći sami do rješenja, radeći zajedno. Možda treba više da se sastaju i da razgovaraju o pitanjima da bi razumjeli bolje jedni druge, ali dijalog licem u lice je potreban. Ne mogu samo ostajati u svojim glavim gradovima i govoriti, e, ovo je moja pozicija i galamiti. To ne rješava problem, moraju se sastajati i pronaći zajedničko tlo. Mora postojati proces kompromisa i dijaloga da se dođe do rješenja.
NN: Kako vidite dalju budućnost OHR-a u BiH?
MUN: SAD žele da se OHR zatvori. Naravno, to bi bila sjajna poruka svima da je BiH došla u fazu kada je spremna da se samostalno kreće ka ciljevima, a to su Evropska unija, NATO i članstvo u ovim institucijama. PIC je naveo bitan niz uslova i ciljeva za zatvaranje OHR-a. Neki su od njih zadovoljeni, drugi nisu, jednostavno rečeno, i to je naglašeno od strane državne tajnice Hilari Klinton kada je bila ovdje. Ono što mi želimo je to da vidimo da politički lideri u ovoj zemlji, pod broj jedan, ispune takozvani pet plus dva plan i značajno napreduju na putu ka Evropskoj uniji i NATO savezu.
Razočaravajuće je da su ljudi koji najglasnije traže zatvaranje OHR-a oni koji odbijaju poduzeti korake koji bi u stvari riješili pitanje pet plus dva plana. Državna vojna imovina, to pitanje se mora riješiti. Postoje rješenja koja su na stolu i sve što treba da urade jeste da provedu taj dogovor, a što prije to urade, bolje će biti i to možemo prekrižiti kao završeno. OHR ima još i pozitivnu ulogu u Mostaru u pokušaju da stranke tamo spoje u procesu u kojem će pronaći rješenje za izborni zakon. Jako nam je drago da je OHR angažiran u tome i čvrstu podršku dajemo političkim strankama u Mostaru da rade sa OHR-om da bi se pronašlo rješenje.
NN: Da li postoji jedan isti stav Brisela i Vašingtona kada je u pitanju zatvarnje OHR-a?
MUN: Da, Ketrin Ešton je jasno rekla da ona želi da OHR nastavi određen period raditi ovdje dok ne bude napretka ka Evropskoj uniji.
NN: Dosta putujete po BiH i vidjeli ste da smo siromašna zemlja. Šta treba uraditi da se ekonomska situacija popravi? Pored korupcije, i loša ekonomija je jedan od ključnih problema s kojim se suočava BiH.
MUN: Izvrsno pitanje. Kada putujem širom zemlje, vidim različite pristupe od strane načelnika opština da promoviraju ekonomski prosperitet i investicije. Jedna od najvažnijih stvari je da se stimulišu strane investicije, a one su se smanjile u proteklim godinama. Investitori mogu osigurati veliki porast ekonomije, jer BiH ima resurse, energiju, minerale, rude, poljoprivredu i poprilično obrazovan radni kadar.
Ali, investitori žele ići na mjesto gdje su ubijeđeni da je zemlja politički stabilna, da ide u pravom smjeru, a to je, opet, ka člastvu u NATO savezu i Evropskoj uniji. Investitori mrze rizik i ne žle ići negdje gdje smatraju da neće biti moguće da ostvare profit.
Dakle, ukoliko BiH može postići značajan napredak na putu ka Evropskoj uniji, ukoliko politički lideri mogu surađivati i naći rješenja, onda će strani investitori to primijetiti i vidjeće da ovo može biti dobro mjesto da ulože svoj novac i to će uraditi sa zadovoljstvom. Volio bih da politički lideri to shvate, a ne da galame jedni na druge.
Svi se slažu da Ustav Federacije stvara višak struktura, da je to preskup sistem i da on ne služi najbolje svim građanima FBiH
NN: Živim i radim u BiH, ali osjećam da se ovdašnji politički i drugi društveni procesi kreću u nekom začaranom krugu, nema novih ideja, kako izaći iz njega?
MUN: Mislim da je korisno pogledati rad načelnika u opštinama. Načelnike direktono biraju građani, oni slušaju i čuju šta građanima treba i oni će nagraditi načelnike koji im obezbijede dobre uslove za život, a glasati protiv onih koji to ne rade. Mi smo u proteklim izborima vidjeli nekoliko takvih slučajeva, načelnici koji rade svoj posao dobili su povjerenje, a oni za koje ljudi smatraju da ne rade dobro svoj posao ne prolaze na izborima. To se odnosi na oba entiteta.
Na sljedećim izborima građani treba strankama da kažu šta je to što žele da vide. Stranke koje odgovore zahtjevu građana, koje govore o ekonomskoj situaciji, koje program ostvaraju bolje će proći na izborima. Nemam nikakve sumnje u to. Ali, ako ćete koristiti nacionalističke teme i retoriku, zemlja neće nigdje ići. Nacionalizam ne osigurava hljeb za stolom, građanima ove zemlje trebaju lideri koji će stvoriti uslove za investicije ovdje, koji će stvoriti uslove za ekonomski prosperitet.
Političari moraju slušati šta imaju reći ljudi koji se bave preduzetništvom, koji rade, i shvatiti da mogu poduzimati relativno male i jednostavne korake, a koji mogu promovirati ekonosmki rast i otvaranje novih radnih mjesta. Građani moraju govoriti o tim pitanjima, moraju reći političarima i liderima na sivm nivoima šta je ono što žele da oni rade u njihovo ime kada budu izabrani, to je demokracija, tako treba funkcionisati ovdje. Dakle, potičem grđane da izađu i kažu svojim političkim liderima o čemu to oni razmšljaju.
NN: Vjerujete da su u BiH moguće promjene nabolje?
MUN: Naravno da vjerujem, jer postoje ljudi u BiH koji su donijeli promjene, postoje načelnici koji su bili u stanju privući investicije u svoje zajednice. Kada putujem ovom zemljom, upoznajem se sa srednjoškolcima, studentima, ljudima koji tek počinju svoje karijere ili traže novi posao i čujem različitu poruku od one koju daju politički lideri. Čujem želje za saradnjom u ovoj zemlji, oni ne vide iste barijere kao što vide politički lideri, oni vide potencijale ove zemlje razumiju i shvataju šta demokracija jeste i šta žele vidjeti što se tiče demokratskog sistema ovdje.
Oni su veoma optimistični, možda su malo isfrustrirani, ali neki od njih zaista mnogo rade da donesu promjene. Puno mladih ljudi je vrlo posvećeno budućnosti ove zemlji, jer čvrsto vjerujem da su oni ti koji će voditi ovu zemlju u Evropsku uniju i NATO. Oni su budućnost i zaista puno drugačije razmišljaju nego neki politički ljudi u ovoj zemlji. I zato sam optimista.
Čudan Dodikov komentar
NN: Spomenuli ste jučerašnji formalni ručak, a nakon njega predsjednik Dodik je rekao da se miješate u unutrašnje stvari. Kako komentarišete ovu njegovu izjavu?
MUN: Njegove komentare smatram zaista čudnim i ono o čemu sam govorio jeste da u demokratskom sistemu građani treba da komuniciraju sa svojim liderima, a lideri, odnosno izabrani zvaničnici, treba da slušaju, to je demokratski sistem. To se dešava u svim demokratskim zemljama širom svijeta, jer građani imaju pravo na mirne proteste u svojim zemljama i zajednicama i to je ono o čemu sam ja govorio.
Posebno sam govorio o mirnim protestima u vezi sa pitanjem parka u Banjaluci, koji su trajali nekoliko sedmica. Nikada nije bilo nikakvog nasilja niti bilo kakvih problema s tim, to je bilo pokazivanje mišljenja građana. Ono što sam želio reći jeste da građani moraju više čuti građane. Građani treba da govore ono što misle, šta žele i kako žele da se ova zemlja kreće naprijed. Ovdje, kada to kažem, mislim naročito na pitanje kretanja ka Evopskoj uniji i, takođe, na pitanje korupcije, o kojem prilično govorim, tako da je meni ovo veoma začuđujuće i ne znam na šta je on mislio, ali mogu vam jasno reći šta sam ja rekao.
Čini se da je predsjednik Dodik prilično zabrinut zbog mog pojavljivanja na BN televiziji. To me čudi, jer je on sam bio na BN-u kao i drugi zvaničnici Republike Srpske. Možda je to u redu za nas, ali on ne želi da ja budem tamo, ne znam u čemu je tu problem. Ja zaista cijenim priliku da sjednem s ljudima na BN-u i da razgovaramo o pitanjima i diskutujemo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.