Međunarodna zajednica i zemlje regiona moraju udvostručiti napore kako bi Ratko Mladić bio uhapšen do naredne godišnjice genocida u Srebrenici. Kazala je to u razgovoru za "Nezavisne" Samanta Pauer, specijalni savjetnik predsjednika SAD, koja je, kao dio delegacije SAD, sudjelovala na obilježavanju 15. godišnjice genocida u Srebrenici. Pauerova je ponovila da američka administracija ostaje opredijeljena za BiH, pozdravila napore predsjednika Srbije u procesu pomirenja, te odbacila sve pokušaje negiranja genocida u Srebrenici.
NN: Delegacija SAD koju je imenovao predsjednik Barak Obama na obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici prenijela je njegovu poruku. Šta je suština onog što predsjednik SAD poručuje porodicama žrtava?
PAUER: Predsjednikova poruka je poruka solidarnosti sa porodicama žrtava koje su ubijene u Srebrenici. Njegova poruka je da Srebrenica ostaje veoma važna i da je nedopustivo da zlo trijumfira. Predsjednik poručuje da je posebice važno da kreatori genocida u Srebrenici budu izvedeni pred lice pravde. Ratko Mladić nije uhapšen, a on je od svih koji dosad nisu uhapšeni najodgovorniji za sve ono što se desilo u Srebrenici prije 15 godina. Obaveza svih nas iz međunarodne zajednice i regiona jeste da udvostručimo napore kako do naredne godišnjice genocida u Srebrenici to više ne bude slučaj. Želim kazati i da sam kao novinar pokrivala pad Srebrenice, da sam kao građanin bila u Srebrenici na desetogodišnjicu genocida i danas sam veoma zahvalna što mogu raditi za nekog kao što je predsjednik Barak Obama, koji odbija zaboraviti šta se desilo u ovom gradu.
NN: Kako ocjenjujete ponovni dolazak predsjednika Srbije Borisa Tadića u Srebrenicu?
PAUER: Predsjednika Borisa Tadića prvi put sam srela 2005. godine na desetogodišnjicu genocida u Srebrenici, kada sam tamo bila kao običan građanin, a ne predstavnik Vlade SAD. Mislim da je veoma važno ono što predsjednik Boris Tadić pokušava da uradi. Činjenica da je došao 2005. godine, da je 2010. ponovo u Srebrenici, činjenica da je Skupština Srbije usvojila Rezoluciju o Srebrenici, to je nesavršena rezolucija, ali istovremeno i veoma značajan korak, sve to je veoma važno iako, naravno, postoji još mnogo toga što treba biti napravljeno. U BiH sam bila kao novinar prije petnaestak godina i da mi je neko 1995. godine rekao da će parlament Srbije jednog dana usvojiti rezoluciju, pitala bih ga da li je pijan. Iako nama izgleda da je prošlo mnogo vremena, gladano u historijskom kontekstu to i nije mnogo vremena, a urađene su mnoge stvari. Nadam se da će predsjednik Tadić nastaviti raditi kao i do sada, te da će zahtijevati od svoje vlade da udvostruči napore da uhapsi Ratka Mladića. Mislim da je to najvažnije jer mislim da Karadžić i Mladić o ratnim iskustvima treba da raspravljaju iza brave, stoga bi njegovo hapšenje bilo ključni doprinos.
NN: Da li ste očekivali da se predsjednik Srbije u ime ove države izvini za genocid u Srebrenici i zločine počinjene u BiH?
PAUER: Nisam imala nikakvih očekivanja, ali mogu se samo nadati da će se to desiti. Parlament Srbije usvojio je rezoluciju u kojoj se ne govori o genocidu, ikako su jasne presude koje kažu da se u Srebrenici desio genocid.
NN: Zašto, prema Vašem mišljenju, Ratko Mladić nije uhapšen iako se, prema svim dostupnim informacijama, krije u Srbiji?
PAUER: Da smo ovaj razgovor vodili prije tri-četiri godine, isto biste me pitali za Radovana Karadžića. Progres u provedbi pravde je spor, ali on postoji. Mnogi nisu vjerovali da će Srbija uhapsiti Karadžića, a sad ne vjeruju da će pronaći i uhapsiti Mladića. Mnogi od nas su bili skeptični u pogledu hapšenja Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, a sad su skeptični glede Ratka Mladića. Vidjet ćemo hoće li biti uhapšen. Postoji naravno podrška dijela javnosti i građana Ratku Mladiću, jer dio ih ne želi prihvatiti istinu o onom što se desilo u Srebrenici. Potrebno je neko vrijeme da te podrške ne bude, a kada se to desi, onda su dani Ratka Mladića kao slobodnog čovjeka odbrojani.
NN: Kako ocjenjujete izjave pojedinih političkih lidera u BiH kojima negiraju da se u Srebrenici desio genocid? Najglasniji u tome je premijer RS Milorad Dodik, koji kaže da se u tom gradu desio zločin, ali ne i genocid.
PAUER: Prije nego što sam došla raditi u administraciji, bavila sam se proučavanjem genocida. Mnogo vremena sam provela razgovarajući o tome s najvećim autoritetima i jako dobro sam upoznata s Konvencijom o sprečavanju genocida, koja je međunarodni zakon i koja veoma jasno zabranjuje sistematsko uništavanje određenih grupa. Nema dileme da je sistematsko ubijanje muslimanskih muškaraca i dječaka u Srebrenici bio akt genocida. Ali ne morate se posebno obrazovati za ova pitanja da biste znali da se u Srebrenici desio genocid. Dovoljno je pogledati presude dva međunarodna suda, Međunarodnog suda pravde i Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, koji su jasno i nedvosmisleno utvrdili da se desio genocid i sad je to historijska činjenica koju je nemoguće negirati.
NN: Mediji su najavljivali dolazak potpredsjednika SAD na obilježavanje 15. godišnjice genocida u Srebrenici. Zašto potpredsjednik SAD nije došao u Srebrenicu?
PAUER: Znam da bi građani BiH voljeli da je predsjednik Obama došao na obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici. Znam da bi i predsjednik to volio. Ali ću reći da opredijeljenost predsjednika Obame prema BiH i njegova opredijeljenost da se ne dopusti da Srebrenica padne u zaborav najbolje se reflektuje kroz činjenicu da je upravo Srebrenicu izdvojio kao pojedinačni primjer u svom prvom i veoma važnom obraćanju u Kairu na samom početku mandata. To je bio nevjerovatno važan govor. Mogao je izabrati bilo šta od najvažnijih problema o kojima će govoriti, a on je izabrao Srebrenicu, što jasno pokazuje šta sve ovo njemu znači. Poznata je opredijeljenost potpredsjednika Bajdena za BiH, u kojoj je bio mnogo puta. Poznato je da je kao senator bio snažan zagovornik NATO intervencije u BiH. Kao potpredsjednik imao je tek nekoliko putovanja u inozemstvo, jer je fokusiran na ekonomska pitanja i probleme srednje klase u SAD, i jedno od prvih njegovih putovanja bilo je u ovaj region. Predsjednik i potpredsjednik su, dakle, opredijeljeni za BiH i obojici je žao što fizički nisu prisutni komemoraciji, ali oni su s nama.