U Federaciji BiH imamo milion socijalno ugroženih stanovnika, upozorava Perica Jelečević, ministar rada i socijalne politike FBiH. Ističe da je pozicija radnika u cijeloj državi teška i nezavidna.
"Takvo stanje ima korijene u posljedicama rata i prelasku iz socijalističkog načina gospodarenja u kapitalistički, u tržišnu ekonomiju", ističe Jelečević.
NN: Imaju li radnici razloga da slave Međunarodni praznik rada?
JELEČEVIĆ: On počiva na dobroj tradiciji, koja je počela prije više od 100 godina u Čikagu pobunom radnika zbog uvjeta rada. Sto godina kasnije pozicija radnika u svijetu i kod nas je bolja, mada je u BiH dosta bremenita, teška, nezavidna. Takvo stanje ima korijene u posljedicama rata i prelasku iz socijalističkog načina gospodarenja u kapitalistički, u tržišnu ekonomiju. Osnovni problem je visok stupanj nezaposlenosti, koji je statistički veći od 40 odsto, ali stvarna nezaposlenost je oko 20 odsto. Dakle, imamo 50 odsto sive zone.
NN: Nezaposlenost i rad na crno i dalje su među najvećim problemima. Šta Vlada FBiH radi da im stane u kraj?
JELEČEVIĆ: Imali smo prošle godine akciju borbe protiv rada na crno, mada to ne bi trebalo da bude posebna akcija, nego redovita aktivnost svih institucija i organa državne službe, da se provode zakoni iz domena rada i radnih odnosa. Stvar je do nas. Vlasti na svim razinama moraju shvatiti da je financijska disciplina pojedinaca dobrobit za državu, za svakog stanovnika. Ako se ne držimo postojeće regulative, izbjegavamo zakonske obaveze, onda štetimo državi, a to se odražava na proračune svih razina vlasti i vanbudžetskih fondova.
NN: Kakvi su rezultati borbe protiv rada na crno?
JELEČEVIĆ: Legalizirali smo u toku prošle godine radni odnos za nešto više od 60.000 radnika. Doveli smo do toga da radnike prijave, da plaćaju doprinose za mirovinsko osiguranje, a nisam siguran da plaćaju za ostala. Moramo poraditi na toj disciplini. Ne može nam alibi biti siromaštvo, politički problemi, ustroj države. Tamo gdje vlasti imaju kapacitete moraju poboljšati stanje u ovoj oblasti. Od discipline provođenja zakona ovisi i servisiranje socijalnih potreba građana. Toga moraju biti svjesni svi. Imamo dobre zakone, treba da ih provodimo.
NN: Prema podacima sindikata, najmanje 35.000 radnika nema uvezan staž i od Vlade FBiH traže rješavanje ovog problema?
JELEČEVIĆ: To je teško pitanje. Radi se o radnicima koji su u ratu i poslije rata ostali bez posla. To je pitanje unutarnjeg duga i Vlada je prije nekoliko tjedana donijela odluku da počnu aktivnosti snimanja stanja i prijedloga za sanaciju unutarnjeg duga. To je jedno od krupnih i teških pitanja. Treba pronaći sredstva za to. Prema podacima Zavoda PIO/MIO FBiH, taj dug prelazi 400 miliona KM samo ovom zavodu.
NN: Nekoliko godina se govori o socijalnom programu zbrinjavanja radnika koji su ostali bez posla zbog stečaja, likvidacije, privatizacije. Šta je s tim programom, šta je s tim fondovima?
JELEČEVIĆ: To je odlična ideja. Sve su ideje kod nas odlične. Imamo puno filozofa koji samo iznose ideje. Ali kada je u pitanju realizacija, onda se to, u ovom konkretnom slučaju, locira na službe za zapošljavanje. Odakle će one osigurati sredstva kada već sad kompletan budžet zavoda za zapošljavanje ide za boračke nadoknade, za zdravstveno osiguranje? To bi, po zakonu, možda i trebalo da bude tako, ali nema sredstava. Imali smo zadnjih nekoliko tjedana priču o promjeni Zakona o pripadnosti javnih prihoda. I tu je nastala čitava politička kriza. Da bismo dali nekom benefite, nekom moramo oduzeti. Ja kao ministar i moja politička opcija predlagali smo da se borcima nadoknade izdvoje od kapitalnih investicija do kraja godine.
NN: Odakle onda isfinansirati ove radnike?
JELEČEVIĆ: To pitanje će biti na Vladi i parlamentu. Samo znam da je proračun na razini FBiH isključivo socijalne naravi. Ako je problem administracije, hajde da ukinemo administraciju, a ko će onda raditi? Moramo voditi realnu politiku, da trošimo koliko imamo. U ovom nemilosrdnom i vulgarnom kapitalističkom vremenu niko ne pita odakle. Jeste li čuli ijednog političara poslije rata da je obećao narodu patnju, rad, znoj, suze? Zemlja koja je izašla iz rata s ljudskom, moralnom i materijalnom devastacijom zahtijeva mobilizaciju pojedinaca i masa da daju doprinos izgradnji države. Nema rješavanja socijalnih problema bez stvaranja viška vrijednosti.
NN: Kako do tada da ljudi prežive?
JELEČEVIĆ: Nisam protiv pomoći socijalnim kategorijama. Kod nas se te kategorije rješavaju na četiri razine vlasti. Imamo značajnu inflaciju i problem kako se prehraniti. S druge strane, imamo sistem konkurentne ekonomije, koja nema senzibilitet za socijalu. Međutim, imamo dovoljno zemlje u BiH da možemo proizvesti dovoljno hrane za četiri miliona stanovnika, ali postavlja se pitanje da li ljudi rade ili hoće da rade. Danas niko ne umire od gladi, imaju narodne kuhinje, humanitarne organizacije. Moramo usmjeravati u razvojne projekte u poljoprivredi, transportnoj infrastrukturi, turizmu, elektroenergetskom sektoru, da bi se povećala uposlenost i to se vraćalo u proračune, iz kojih bismo mogli servisirati najugroženije kategorije.
Svakodnevne pritužbe radnika na poslodavce
NN: Poslodavci krše mnoga prava radnika. Koliko su aktivne inspekcije rada?
JELEČEVIĆ:U federalnoj inspekciji radi četiri ili pet inspektora. Postoje kantonalne inspekcije i federalni inspektor je koordinator. Moraju vlasti na svim razinama uzeti učešća u ovim aktivnostima. Imamo svakodnevno pritužbe radnika o kršenju elementarnih radničkih prava. Ali imamo i dobrih firmi. Ovo je tranzicijsko vrijeme, bolno za radnike i prelama se preko njihovih leđa, ali kako gospodarstvo bude jačalo i konkurentnost bude veća, u većoj mjeri će se poštivati i elementarna radnička prava.