Ekstremisti iz Sarajeva hoće da centralizuju BiH. Međutim, i oni znaju da taj argument više niko ne pominje, kaže na početku u intervjuu za "Nezavisne novine" Predrag Marković, istoričar Instituta za savremenu istoriju u Beogradu.
On smatra da je u početku za to argument bio da bi Bosna i Hercegovina bila funkcionalnija ako bi bila centralizovana.
"Taj argument je glup", ističe on.
Marković smatra da je Federacija BiH daleko haotičniji entitet u BiH od Republike Srpske, te da se pokazalo da je RS efikasnija i da nema nikakvog praktičnog razloga da bude kažnjavan društveno i ekonomski efikasniji entitet.
"Ako žele da rukovode celom BiH, onda prvo moraju pokazati da su u stanju da rukovode svojim entitetom. Oni to do sada nisu pokazali, a RS jeste", smatra Marković.
NN: Bošnjaci u BiH su nezadovoljni, artikulacija Hrvata je nejasna. Srbi i njihova vlast su jasni. Ko su nam saveznici ili neprijatelji i otkud Srbima neprijatelji?
MARKOVIĆ: U BiH je došlo do tog tragičnog surovog rata. Bošnjaci su u tom proteklom ratu žrtvovali deo svog naroda, a po onome što sada znamo, radili su to skoro namerno da bi postigli neki politički cilj. Ali dugoročno mislim da je Bošnjacima perspektiva u zajednici sa Srbima, jer oni nikad nisu dobro prolazili kad su išli protiv Srba.
NN: U BiH postoje ogranci Al Kaide koji su stalna opasnost za region i Evropu. Koga Zapad štiti, teroriste ili mir u BiH?
MARKOVIĆ: Zapad je u nezgodnoj situaciji, zato što oni moraju da imaju tri muslimanske držane: Albaniju, BiH i takozvanu državu Kosovo, gde hoće da pokažu da imaju svoje muslimanske miljenike. U tom smislu, Bošnjaci će sigurno biti više tolerisani nego neki drugi delovi islamske zajednice u svetu.
NN: Premijer RS Milorad Dodik svoje stavove o RS glasno i jasno iznosi u Moskvi, Vašingtonu i u Sarajevu, a to je da je RS konstanta i da BiH nema bez RS. Vaš komentar o tim stavovima premijera Dodika i Vaše mišljenje o njemu?
MARKOVIĆ: Dodik se pokazao kao jedan od najveštijih državnika u regionu. Njegova politička veština je skoro bez premca u ovim našim regionalnim okvirima. Teško je procenti koliko daleko treba ići u oštrini prema međunarodnoj zajednici i prema Sarajevu, ali Dodik to verovatno bolje zna od ljudi koji nemaju takvu dobru perspektivu kao on. Ima jedan problem, podrška jedinstvenoj BiH je zapravo znak zapadne islamofobije. I, zapravo, najveći užas u Vašingtonu i Briselu je džamahirija. Oni se toga plaše. Druga opasnost, ne samo za Srbe, nego i za Hrvate, je da se zločini prema muslimanima u svetu ispiraju u Bosni. Tako na Zapadu kažu, nije tačno da smo mi islamofobi, imaju jedni muslimani koje naročito volimo, a to su Bošnjaci. To je dosta nezgodna pozicija i političari iz RS, s Miloradom Dodikom na čelu, izuzetno dobro, za sada, izlaze na kraj sa tim višestrukim izazovima. Za razliku od Srbije, u RS niko od političara nije otvoreni kvisling. Niko ne vodi otvorenu antidržavnu politiku i tu moramo da pohvalimo aktivnu vlast u RS. To je ono što je ohrabrujući znak, da još niko nije spreman da za šaku dolara proda zemlju, što u Srbiji, nažalost, nije tako.
NN: Da li je očuvanje Republike Srpske u ovom trenutku naš najveći strateški interes?
MARKOVIĆ: Apsolutno. I tu nema diskusije. RS je jedina pozitivna tekovina devedesetih godina za srpski narod i njeno očuvanje je najveći interes za srpski narod.
NN: Najavljuju Kosovo republiku. Može li to i ima li na to pravo RS? Imaju li Srbi uopšte pravo na svoju teritoriju i smiju li i dokle pristajati na njeno otimanje?
MARKOVIĆ: Formalno gledano, veliki prioritet Vašingtona i Brisela je da se održi privid postojanja BiH. U stvarnosti, RS treba da bude što samostalnija i što efikasnija. Njeni političari i sada rade ono što su radili Slovenci i Hrvati u SFRJ. Ironijom istorije, Slovenija i Hrvatska su sada RS. Slovenci i Hrvati su uvek imali svoje države i Jugoslavija je bila neki okvir na koji su jedno vreme pristajali.
NN: Nekada ste izjavili da niko tako kao Slobodan Milošević nije dao svoj dio naroda iz Hrvatske, a Kosovo se gubi korak po korak već trista godina.
MARKOVIĆ: Milošević je jedna protivrečna ličnost. Njegov najveći problem je što nije imao nikakvu nacionalnu ili državnu viziju, nego je bio taktičar koji je menjao strategije i ciljeve, maltene na dnevnoj bazi. Veliki problem Srba devedesetih godina je što nisu tačno znali šta je njihov cilj. Sve to nikad nije jasno formulisano i Milošević je pravio nagle zaokrete, kao što je napuštanje Srba iz Hrvatske, koje je vrlo rano nastupilo. Međutim, ima jedna stvar koju je Milošević uradio dobro za svoj narod, a to je Dejtonski sporazum. Dejtonski sporazum je možda njegova jedina pozitivna tekovina.
NN: Evo nema Miloševića, a izgleda ni Kosova. Gubimo li ga ili ne?
MARKOVIĆ: To je retoričko pitanje. Mi Kosovo u tom smislu realne politike nismo imali skoro nikad. Čak i kad je Kosovo formalno bilo u sastavu Srbije i Jugoslavije, tamo je vladalo potpuno samovlašće lokalnih albanskih kadrova. Osamdesetih godina srpska država je pokušala to da preokrene, ali nije uspela, jer je projekat stvaranja albanske države otišao suviše daleko. Taj projekat je urađen mnogo ranije. Nijedna srpska ni jugoslovenska država nije uspela da realno uspostavi kontrolu nad kosovskim Albancima. Taj problem je samo privremeno odlagan. Albanci su u najmanju ruku, uvek bili nezainteresovani za integraciju u srpsko ili jugoslovensko društvo i uvek neprijateljski raspoloženi prema bilo kakvoj srpskoj ili jugoslovenskoj državi.
NN: Ima i zagovornika o podjeli Kosova. Vaš stav?
MARKOVIĆ: To je utešna nagrada. Što se Kosova tiče, čak i Nedićeva Srbija bila je izašla na Ibar. Veliki su problem enklave i srpski manastiri na Kosmetu, a ono što je važnija stvar je eksteritorijalnost za manastire i neka vrsta teritorijalne povezanosti enklava sa Srbijom. Što se tiče severnog dela Kosova, međunarodna zajednica bi trebalo da pokaže gest dobre volje prema Srbima i da uvaži faktičko stanje. Stvarno je neobična situacija da jedna strana dobija sve, a druga sve gubi i to nije dobra osnova za odnose u bilo kojem delu sveta, pogotovo u našem.
NN: U Banjaluci je nedavno održan okrugli sto na temu "RS i neoosmanizam". To je izazvalo negativne i burne reakcije u Sarajevu. Kako gledate na ulogu Turske na Balkanu?
MARKOVIĆ: Turska se vraća na Balkan kao velika sila, čak kao sila koja ima ambiciju da ima odlučujuću ulogu na Balkanu, gde ima i svoje miljenike. Što bi rekao muftija Zukorlić: "Svoju decu". Međutim, nismo ni mi siročići. Ozbiljan naš saveznik je Rusija, koja je najveći investitor u RS i Srbiji, i ono što je važno, Rusija je u prijateljstvu sa Turskom. Rusija i Turska zajedno u nekim stvarima nastupaju prema Briselu i Vašingtonu, što je zanimljiva dinamika, a mi moramo da budemo spremni da iskoristimo svaku šansu i još ne znamo koje su opasnosti, a koje su šanse u tom jačanju Turske. Moramo da se suočimo sa činjenicom i da probamo da iskoristimo šansu od neoosmanske obnove, koja se očigledno dešava ne samo na Balkanu, nego i u centralnoj Aziji.
NN: Pomenusmo muftiju Zukorlića. Novi Pazar, Zukorlić, nedavni transparenti u Novom Pazaru: "Ovo je Turska", a zemlja gdje žive zove se Srbija. Vaš komentar.
MARKOVIĆ: To je verovatno pokušaj pritiska na Srbiju nekim drugim metodama. Oni su tu, što bi rekao pokojni Tito "moneta za potkusurivanje" i deo političara u Sandžaku je toga svestan. Sandžak je jedna nesrećna regija. Oni su baš simbol onoga što se dešavalo u Drugom svetskom ratu. Tada su oni masovno prešli ustašama i doživali su strašne represalije od četnika i partizana. Naravno, to je komunizam sve pripisivao četnicima i strašno su ljudi iz Sandžaka platili tu pogrešnu političnu procenu. Sandžak je dobar primer da za Bošnjake nije dobro da se konfrontiraju sa Srbima. Na sreću, dobar deo sandžačkih političara su realni ljudi koji su integrisani u srpsko društvo i politiku. Bošnjaci iz Sandžaka su natproporcionalno uključeni u srpsku vlast, pa su tako najzastupljenija manjina u srpskoj vlasti, sa čak dva ministra u Vladi, a jedan od njih je čak i potpredsednik. Nijedna manjina nema dva ministra, a oni imaju i potpredsednika Vlade Srbije. Uporedite položaj njih u Srbiji sa položajem Srba u Hrvatskoj.
Privreda, jezik i izbori
NN: Ko određuje granice? Istorija, jezik, kultura, politika ili sila?
MARKOVIĆ: Srbi bi u ovom trenutku trebali da privrednim razvojem i investicijama, jezikom, kulturom da osvajaju svoje prostore. Srbi su velika kultura i kao takvi imaju šanse.
Takođe, nadam se da će RS dočekati ove izbore još spremnija i da će izabrati najbolje ljude, koji će biti i sposobni administratori i dobri rodoljubi. Jer nema rodoljublja bez sposobnosti za upravljanje državom i patriotskom vizijom.
Kad nema Miloševića kriv je Ćosić
NN: Da li za sadašnje srpsko pitanje dio odgovornosti ima i u SANU, srpskim intelektualcima, istoričarima, lingvistima? Mnogi od njih su ćutali prije rata, tokom rata i poslija rata, a i sada. Ima li se pravo na ćutanje?
MARKOVIĆ: Tu imamo naivne teorije da postoje nekakvi zli lobiji u SANU-u, kako bi se planirali velikosrpski projekti i ekspanzija, pa je onda Milošević kao njihov instrument to i završio. Zapravo, to nije istina. Kad nema Miloševića, onda je kriv Dobrica Ćosić. Međutim, to je dosta glupo. Prvo, Milošević je bio u vrlo različitim odnosima sa SANU. Bio je i u saradnji i u svađi. Ne zaboravimo da je SANU tražila njegovu smenu, veoma rano devedesetih godina. Posle memoranduma, dok je bio funkcioner, Milošević je tražio da bude ukinuto finansiranje SANU, tako da su vrlo raznoliki odnosi između Miloševića i srpskih akademika.
Najvještiji državnik
Milorad Dodik se pokazao kao jedan od najveštijih državnika u regionu. Njegova politička veština je skoro bez premca u ovim našim regionalnim okvirima
Ljubav
Na Zapadu kažu, nije tačno da smo mi islamofobi, imaju jedni muslimani koje naročito volimo, a to su Bošnjaci
Samostalnost
Formalno gledano, veliki prioritet Vašingtona i Brisela je da se održi privid postojanja BiH. U stvarnosti, RS treba da bude što samostalnija i što efikasnija