Rajko Igić, profesor na Univerzitetu u Čikagu i inicijator pokretanja Nacionalnog dana borobe protiv pušenja, koji se obilježava 31. januara, rekao je da se broj pušača u RS može smanjiti samo ukoliko u svim javim ustanovama bude zabranjeno pušenje.
U tom slučaju, kazao je Igić, pušači će biti "građani drugog reda", jer će morati cigretu zapaliti na ulici.
"U RS, takođe, treba podići cijenu cigareta, a da ta skuplja taksa koja će biti plaćana služi za borbu protiv pušenja, za lečenje pušača i slično. Onda će dostupnost cigareta bila daleko manja", istakao je Igić.
NN: Inicijator ste obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv pušenja. Otkud ta ideja?
IGIĆ: U Americi sam primetio da lekari ne puše, a medicinske sestre retko. Kada se vratim u našu zemlju, vidim da 55 odsto lekara puši i tada sam shvatio da moramo nešto uraditi kako bi se smanjio broj pušača kod nas. Vraćajući se iz Amerike davnih osamdesetih, u avionu sam smišljao kako i šta da uradim. S obzirom da sam tada predavao na Medicinskom fakultetu, odlučio sam da prvo studenti budu pod mojim uticajem. Osmislio sam da osnujemo sekciju koja će se boriti protiv pušenja. S obzirom na to da studenti ne mogu da se bave svaki dan ovim aktivnostima, osmislio sam da to bude jedan dan u godini, a kampanju bi pre tog dana intenzivno radili petnaestak dana. Kada sam razmišljao koji bi to dan mogao biti, zaključio sam da mora biti u toku zime, jer su tada svi u zatvorenim prostorijama i čak pušačima smeta zadimljen prostor, ali da ne bude neki praznik. Tada sam smislio da to bude 31. januar, osnovali smo sekciju i odlučili smo da delujemo na prostoru cele bivše Jugoslavije. Ovaj naš dan nastao je pre Svetskog dana borbe protiv cigarete (31. maj), koji je proglasila Svetska zdravstvena organizacija.
NN: Da li se od davnih osamdesetih do danas nešto promijenilo, odnosno da li se poboljšala situacija kad je u pitanju pušenje?
IGIĆ: Tačna merenja nismo vršili, ali imamo neke pokazatelje da je situacija nešto bolja. Uvek smo molili naše studente koji ostave pušenje da nam pošalju pisma i to nakon tri meseca. Imali smo na stotine pisama, a dobijali smo i pisma iz raznih firmi na kojima je bilo i po 30 potpisa ljudi koji su ostavili cigarete. Bilo je efekta i od strane naše kampanje, ali ljudi su dobijali i informacije iz medija o štetnosti cigareta. Nakon rata dolazi do velikog trenda da pušenje bude smanjeno. Kampanja o smanjenju pušenja u RS zaista se dobro i profesionalno sprovodi i siguran sam da će uroditi plodom. Šteta je što nije uzeta anketa iz svih grupa populacije na početku i da se svake godine beleži i vidi koliki je procenat ljudi koji su ostavili cigarete.
NN: Da li imaju efekta lijekovi na bazi nikotina koje ljudi uzimaju?
IGIĆ: Postoje lekovi na formi nikotina koje pušač uzima kao žvakaću gumu ili flaster, sprej i slično. Nedavno je u Americi registrovan novi lek vareniklin, koji je najuspešniji za pomoć u ostavljanju pušenja. Pored uzimanja ovih lekova, najvažnija je volja i ona je glavna, sve ostalo je pomoć. Kada se sa dobrom voljom iskombinuje i ovaj medicinski lek, uspeh da cigarete budu ostavljene je za oko 20 odsto veći. To je pomoć za one koji puše, a za one koji ne puše najefikasnija je preventiva. U Srbiji i RS nisu registrovani ovi lekovi, sem onih na biljnoj bazi, ali oni nemaju efekta.
NN: Kažete da je za nepušače najvažnija preventiva. Kada je najbolje početi s preventivom?
IGIĆ: Radili smo razne kampanje i u vezi s tim. Imali smo jednu jaku reklamu koja je išla na televiziji i to s porukom "Deco, pomozite svojim roditeljima da ostave pušenje, duže će vam živeti". Tada dolazi dete ili omladinac u priliku da bude motivisan da utiče na roditelje da prestanu pušiti, a i to dete neće nikada početi pušiti. Takve oglase bi trebalo davati s vremena na vreme da ih gledaju deca i mladi. U školi, recimo, ako je zabranjeno pušenje, deca vide da ne sme pušiti nastavnik, pa neće ni oni.
NN: Kako komentarišete činjenicu da u RS puši oko 40 odsto populacije?
IGIĆ: Najvažnija mera koja može smanjiti ovaj procenat je da bude izbačeno pušenje iz ustanova, iz bolnica, edukativnih centara, škola i fakulteta. Ako pušiš, ti si građanin drugog reda i ideš na ulicu da zapališ. Na taj način su pušači diskriminisani, zgade se sami sebi i na kraju ostave pušenje. To je jedan način, a drugi je cena cigareta. Ako su one skupe, manje će ih ljudi kupovati. Ovdje kod vas treba podići cenu cigareta, a da skuplja taksa koja će biti plaćana služi za borbu protiv pušenja, za lečenje pušača itd. Onda će dostupnost cigareta biti daleko manja.
NN: Da li mislite da zakone o zarbrani pušenja na javnom mjestu, prodaji cigareta maloljetnicima itd. ljudi dovoljno poštuju u RS?
IGIĆ: I ranije smo imali te zakone, ali ih niko nije poštovao. Mi smo takva nacija koja uvek gleda da zakon bude izigran. Šta treba da se radi? Direktori bolnica treba da kažnjavaju medicinsko osoblje koje puši, ali takve uredbe treba da prave i druge ustanove i da ih i same sprovode. Ništa se ne može promeniti preko noći, ali treba raditi na smanjenju broja pušača. Problem je jer su i otpori pušača veliki.