Poslodavci više ne mogu popuštati zahtjevima socijalnih partnera, poručio je Ranko Milić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS.
Posljednjih dana Unija pokušava sa socijalnim partnerima postići dogovor kako bi bio izbjegnut generalni štrajk koji su najavili sindikati.
NN: Kako izgledaju pregovori socijalnih partnera? Predsjednik Saveza sindikata RS Ranka Mišić kaže da je nekad na ivici fizičkog obračuna.
MILIĆ: Za to što je Mišićeva rekla mogu joj samo reći hvala, jer time ona potvrđuje nastup koji ima na tim sastancima. Ona je ta koja je na ivici histerije, ona je ta koja skače okolo, ona je ta koja ministru ne da da progovori, ona je ta koja je destruktivna u toj cijeloj priči. Ali ovdje treba podvući, naš stav je definitivan i nema popuštanja po bilo koju cijenu. Ako bude bilo pritisaka, ja ću podnijeti ostavku u Uniji, pa neka nađu ljude koji su spremni da potpišu to što Sindikat traži.
NN: Oko čega se lome koplja?
MILIĆ: Koplja se lome oko dvije stvari. To su za topli obrok i rok na koji se potpisuje opšti kolektivni ugovor. Mi tražimo da to bude maksimalni rok od 18 mjeseci u kojem treba izanalizirati postojeći zakon i izraditi novi. Mislimo da je to dovoljno vremena da se to uradi. Sindikat to grčevito brani, vjerovatno i braneći svoju poziciju u okviru postojećeg zakona. To je nerealan zahtjev. Drugo, topli obrok. Kažu da se Vlada RS ne može odreći prihoda koji ima od toplog obroka. Mi kažemo da se ne mora odreći prihoda, mi samo pokušavamo da pokažemo Vladi da nam je do sada neopravdano otimala nešto. Plaćamo taj doprinos na topli obrok, a mi smo protiv toga jer to smatramo materijalnim troškom. Topli obrok je trošak kao i svaki drugi i prema tome ne može biti predmet obračuna i plaćanja doprinosa. Spremni smo da kažemo da je četiri KM osnovica koju neko može isplatiti kao topli obrok radniku i da mu to ne bude predmet obračuna. Sve preko toga, ako je neko u mogućnosti da plati, neka pretvori u platu radniku.
NN: Ima li izgleda da bude izbjegnut generalni štrajk?
MILIĆ: Nadamo se da ćemo uspjeti u narednom periodu da prevaziđemo te probleme. Pogotovo što smo mi ostali kategorični na pitanjima koja su preostala u vezi s opštim kolektivnim ugovorom koji smo prihvatili kao posljednju slamku za koju se možemo uhvatiti da bismo dvije strane priveli pregovorima. Mi smo napravili ustupke koje smo mogli.
NN: Šta je onda rješenje?
MILIĆ: Svi moraju shvatiti gdje je ključ problema. Ključ problema nije u poslodavcima, nego u ekonomskoj krizi u kojoj se nalazimo. Mi od rata imamo neko konstantno stanje u kojem se krše zakoni, u kojem je siva ekonomija i u kojem se toleriše rad na crno. Ispada da su ludi oni poslodavci koji su radili u skladu sa zakonom.
NN: Šta poslodavci traže od Vlade?
MILIĆ: Ima milion stvari! Ali u ovom dijelu socijalnog dijaloga stali smo na priči o izmjeni Zakona o radu, koji treba da promoviše evropske standarde, pa makar to bilo i na štetu poslodavaca, ali neka budu uvedeni ti evropski standardi. Ovo društveno-političko uređenje ne može da podnese priču o tržištu kapitala, tržištu roba i radu kao socijalnoj kategoriji. Rad isto mora biti tržišna kategorija. Na tome mi iz Unije insistiramo. Osim toga, imamo rad na crno. Ovih dana krećemo sa jednom komunikacijskom strategijom prema javnosti u cilj rješavanja problema neprijavljenog rada u građevinarstvu, što je sektor iz kojeg ja dolazim. Mi ne bacamo akcenat na ljude po gradilištima, ko je prijavljen, ko nije, nego želimo da mijenjamo svijest o tome šta znači neprijavljen rad i da u korijenu sječemo uzroke koji su povod nekome da zapošljava radnike na crno.
NN: A šta biste preporučili Vladi kao mjere izlaska iz krize? Stanogradnju, infrastrukturne projekte?
MILIĆ: Naš stav je ne treba puno pametovanja i izmišljanja tople vode. Treba slijediti razmišljanja i metode mnogo razvijenijih ekonomija. Šta oni rade? Oni industriju čak i koju su izvozili vraćaju da bi održali uposlenost svojih kapaciteta. Oni smanjuju odliv novca, rade supstituciju uvoza kroz motivisanje firmi koje će praviti proizvode koji će zamijeniti proizvode koji se uvoze. Treba promovisati izvozno orijentisane firme. Građevinski sektor treba promovisati da se pokrene stanogradnja, ali i drugi kapitalni objekti. Iskreno, bez namjere da oponiram, smatam da infrastruktura jeste nešto što je potrebno, ali u ovom stadijumu krize mislim da bi se trebalo zapitati koliko je pametno ići u sve to. U ovom momentu mi moramo raditi na čuvanju tekuće uposlenosti. Pošto dolazim iz građevine, dobro mi je poznata ta oblast i mislim da mi nemamo dovoljno jaku operativu koja može da gradi autoputeve. Ovdje će strane firme odnijeti glavninu novca vani. Angažovaće oni i domaću privredu, ali ono što je jako bitno je to da je mehanizacija koja treba da služi za pravljenje autoputa opet iz uvoza, pa će veliki dio zarade opet otići vani.
NN: Ali morate se složiti da radnici zaista teško žive i rade i po 12 časova, a da se nemaju kome žaliti...
MILIĆ: Apsolutno se slažem. Mi kao Unija udruženja poslodavaca nikad nećemo stati na stranu onih koji izrabljuju radnike. Niti ih štititi. Mi kao Unija ćemo uvijek pokušati da nađemo načina da se borimo protiv toga. Da li mi imamo u Uniji takvih? Dajte ih otkrijte pa da ih se javno odreknemo. Upravo ova nelojalna konkurencija i crno tržište čini da poslodavac traži druge mogućnosti. Mnogo ljudi ne vidi uvijek probleme koje imaju poslodavci. Oni vide kako neko gradi i stvara, a ne vide kolika su njegova kreditna opterećenja i problemi. Potrebne su duboke reforme koje se odugovlače. Ako ima išta dobro u ovoj krizi, onda je to da će nas natjerati da krenemo sa reformama.