Provođenje UN-ove Konvencije o pravima invalidnih osoba biće izuzetno teško u BiH i za to će trebati više godina, procjenjuje Saliha Đuderija, pomoćnik za ljudska prava u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Kaže da ova konvencija, čiju je ratifikaciju u ponedjeljak podržao Predstavnički dom bh. parlamenta, predviđa mnogo obaveza za državu, a među prvim je izjednačavanje prava osoba s invaliditetom u cijeloj BiH.
"Svejedno je da li će pomoć biti isplaćivana na državnom, entitetskom ili opštinskom nivou", ističe Đuderija i dodaje da će se morati pokrenuti ozbiljna revizija socijalnih kategorija koje su "izmakle kontroli".
NN: Šta sve tretira ova konvencija Ujedinjenih nacija?
ĐUDERIJA: Konvencija predviđa mnogo obaveza za državu koja je potpiše. Jedna od prvih obaveza je da ujednači prava, da ujednači socijalna primanja i davanja države, da obezbijedi prava u pogledu zapošljavanja, socijalne i zdravstvene zaštite, pristupa objektima, da obezbijedi učešće u javnom, kulturnom i sportskom životu. Nije konvencija ništa posebno novo samo što na jednom mjestu objedinjuje standarde koje morate primijeniti u oblasti zaštite osoba s invaliditetom.
NN: Koliko su sada prava invalida neujednačena u entitetima i distriktu Brčko?
ĐUDERIJA: Nažalost, jako mnogo, počev od novčanih primanja koja su različita, neredovna i na različit način etablirana unutar sadašnjih zakona. Nemate jedan princip da kažete da je osoba, koja je, recimo slijepa, na jednak način tretirana unutar cijele BiH. Razlike su drastične. Upozoravamo da su invalidne osobe izložene diskriminaciji. Nekad se ljudi izgovaraju politikom. Neki kažu bolje je u RS, neki da je bolje u FBiH. Suštinski nije bolje nikome ako je neadekvatna zaštita koja je sada u cijeloj BiH mala. Poenta je ujediniti sva ova prava. Svejedno je da li će to biti isplaćivano na državnom, entitetskom ili opštinskom nivou.
NN: Kako mislite da će ići taj proces ujednačavanja prava svih osoba s invaliditetom?
ĐUDERIJA: Biće jako teško i jako zahtjevno. Tokom početka procesa usvajanja ove konvencije počeli smo izradu akcijskog plana za poboljšavanje položaja osoba s invaliditetom, nadajući se da ćemo omogućiti da sudjeluju sve resorne institucije, entiteti i Brčko. To je jako težak proces, posebno što se u toku tog procesa moraju učiti i same institucije. Morate educirati i službenike koji će raditi u tom procesu.
To je kompleksan proces uspostave sistema socijalne zaštite, a otežavajuća je okolnost i velika konkurencija u budžetu. Ima sada i drugih kategorija poput ratnih invalida i ta sredstva su se rasplinula, što je dovelo do potpunog rasula unutar strukture koja pomaže da se ovi ljudi na adekvatan način zbrinu. Sada imamo disbalans, previsoka izdvajanja za boračku populaciju, a premalo za invalide, ali najveći problem je nedostatak sredstava, odnosno siromaštvo države.
NN: Da li će se nakon ratifikacije konvencije morati mijenjati zakoni i podzakonski akti koji su trenutno važeći?
ĐUDERIJA: To je nužno. Stup države je socijalna politika. Mora se pronaći politička volja da se dogovorimo oko okvirnih minimuma koje ćemo primjenjivati unutar sistema u BiH. Socijalne kategorije, posebno invalidna lica, u vrlo teškom položaju su dugi niz godina. To se strašno gura u stranu. Ako se zaoštravaju ekonomski problemi, pooštrava se i situacija kod ove kategorije. Mi to nekad zaboravimo i samo se sjetimo kad je neki dan ili kad je neki protest.
NN: Nabrojali ste mnogo problema. Koji je to realni okvir da bi se ova konvencija mogla početi primjenjivati?
ĐUDERIJA: Za jedan dobar zakon treba dvije do tri godine. Za provođenje ovakve jedne konvencije treba više vremena. Konvencija nam je definisala okvir, ali nije dala rješenje. Vi morate u okviru svog nacionalnog sistema napraviti sistem koji će riješiti recimo pristup zdravstvenoj zaštiti invalidnim licima i slično. Neminovnost je da mi ovu konvenciju provedemo ako hoćemo normalno demokratsko društvo.
NN: Da li će biti vršene revizije spiskova invalidnih osoba, pošto mnogi sumnjaju u trenutno veliki broj invalidnih osoba?
ĐUDERIJA: Vi morate nekim ljudima koji su smislili da svoj problem riješe tako da ih se proglasi invalidom dati do znanja da oni to ne mogu raditi. To je u drugim zemljama normalno. Ovdje nije samo problem osoba s invaliditetom, nego i ostalim velikim brojem socijalnih kategorija i nezaposlenih. Socijalna pomoć je kao i penzija. Ljudi na nju računaju da je relativno sigurna, ma koliko to malo bilo. Ima i problem što smo dosta vremena u ratu i poslije rata bili korisnici humanitarne pomoći. A socijala je takav vid pomoći, ali od države.
NN: Ali opet su krivi oni koji su im dali. Hoće li iko to pokušati riješiti?
ĐUDERIJA: Vrlo lako se to može riješiti ako se zaista želi. Nama su socijalne kategorije izmakle kontroli. Ko je ikad u vezi s tim nešto radio, pokrenuo neku ozbiljnu reviziju socijalnih kategorija? Problem je što se poslije rata problem socijalnih kategorija gura pod tepih. Kupovina socijalnog mira nije nešto što je izmišljeno kod nas i poznato je i u drugim državama. Reforma socijalne politike poslije rata faktički nikad nije ni počela.