Bosna i Hercegovina treba da se uključi u globalne napore u borbi protiv klimatskih promjena, kaže Samjuel Kotis, regionalni predstavnik američkog Stejt departmenta za pitanja ekologije, nauke i tehnologije.
"U mjestima poput Banjaluke i drugim gradovima u BiH prvi korak koji treba učiniti je da se ljudi osjećaju da su dio tog velikog procesa i da shvate da i oni mogu mnogo uraditi", kaže on.
NN: Kakve su Vaše impresije o Banjaluci?
KOTIS: Sa gradonačelnikom Banjaluke smo, između ostalog, razgovarali o sporazumu koji je potpisao u vezi sa inicijativom kojoj se pridružilo 220 gradova, a koja ima za cilj da se u narednih 20 godina energetska efikasnost poveća za 20 odsto. On nas je upoznao s akcionim planom koji govori kako to da provedu.
NN: U BiH ekološka svijest nije visoka. Kako to promijeniti?
KOTIS: Ono što je zajedničko cijelom regionu koji ja pokrivam, a to su zemlje istočne Evrope sve do Kavkaza, je da je ekološka svijest još u povoju. U mjestima poput Banjaluke i drugim gradovima u BiH koji treba da budu u borbi protiv klimatskih promjena, prvi korak koji treba učiniti je da se ljudi osjećaju da su dio tog velikog procesa i da shvate da i oni mogu mnogo uraditi. Vozeći se iz Sarajeva, vidio sam mnogo lijepih rijeka, ali nažalost, i mnogo smeća na njihovim obalama. To je baš šteta, jer uništavate predivan pejzaž. To smeće na obalama ne izgleda lijepo, a nije dobro ni za ekonomski razvoj. Recimo, ako želite razviti turizam kao važnu privrednu granu, turisti će vidjeti lijepe slike, ali kada dođu i vide smeće, reći će prijateljima da nije bilo tako lijepo. Kada sam ja bio dijete, vrlo često su ljudi u SAD bacali smeće kroz prozore automobila. Ali, vremenom se to promijenilo. Za takve stvari potrebno je da se izmijeni generacija i da mladi ljude budu obučavani u školi. Ali, moram reći da je Banjaluka veoma čist grad. Dok sam se vozio okolo, nisam vidio smeće.
NN: Ima li praktičnih primjera koje ste vidjeli u Banjaluci?
KOTIS: Sreli smo se, recimo, sa dekanom Arhitektonskog fakulteta u Banjaluci i oni se veoma interesuju za dizajn koji štedi energiju. Takvi primjeri će stvoriti pozitivni odjek kod ljudi. U ovom trenutku, mislim da je najvažnije raditi sa djecom u školama i podržavati nevladine ekološke organizacije.
NN: Na koje izvore zelene energije bi se BiH mogla fokusirati?
KOTIS: Nema tu pravila. Nije svaka energija dobra za svaki region. Ključ je u tome da nađemo pravu tehnologiju za pravo područje. Recimo, u BiH postoji mnogo rijeka, pa vjerovatno postoji mnogo mogućnosti za iskorištavanje hidropotencijala. Na primjer, kada vidim vjetroelektranu, ja vidim čistu energiju, nema dima nema zagađenja i to je pozitivno. Ali, ako se ta vjetrenjača nalazi na mjestu koje se nalazi na ruti koju koriste ptice, onda je to loše za ekologiju, jer ubija ptice koje pokušavaju proći. Treba naći pravu ravnotežu.
NN: Da li je korištenje hidroenergije u BiH ekološki prihvatljivo?
KOTIS: Hidroenergija je kompleksno pitanje. Velike brane sigurno imaju negativan uticaj. Nisam ekspert, ali kada govorimo o malim protočnim centralama i novim tehnologijama, to je sigurno prihvatljivo.
NN: Šta je najveća ekološka prijetnja za vode u BiH?
KOTIS: Neki od najvećih izvora zagađenja voda su velika poljoprivredna dobra koja koriste vještačka đubriva. Ona možda povećavaju rod, ali ispuštaju otrovne materije koje završavaju u zemlji i rijekama. Ne želim ulaziti preduboko u temu, ali to izaziva alargije kod cvijeća koje onda usisava kiseonik i tako dalje. BiH učestvuje u Međunarodnoj komisiji za Savu i Komisiji za dunavski sliv. To je sjajna stvar. SAD su uložile veliki napor da se formira Komisija za Savu. To je sjajna stvar i dovodi zemlje zajedno u zajedničkom rješavanju problema. U tim komisijam postoje veoma dobri planovi kako da se zaštite rijeke i kako da se spriječi zagađivanje rijeka vještačkim đubrivima. U tim naporima učestvuju i američki inžinjerci.
NN: Mislite američka vojska?
KOTIS: To je američka inžinjerija, znači, ne radi se o vojnicima za borbene akcije. Njihov posao je mapiranje plavnih područja uz obalu rijeke Save. Nisam ekspert za to područje, ali jednostavno rečeno, radi se o korištenju satelitskih snimaka uz rijeku Savu, pomoću kojih se može utvrditi koja područja su potencijalno ugrožena poplavama.
NN: Koliko je globalno zagrijavanje ozbiljan problem?
KOTIS: Globalno zagrijavanje je dosta osjetljivo pitanje, jer se konsekvence i trendovi odnose na veoma dug period. Mnogo ljudi je još skeptično u vezi s tim. Ali, međunarodni konsenzus je veoma velik da se to dešava i da smo svi odgovorni da usporimo taj proces. Neke posljedice se ne mogu promijeniti, jer je to isto kao kad pokušavate okrenuti veliki prekookeanski brod. Mjesta poput istočne i južne Evrope će vjerovatno manje biti ugrožena poplavama nego neka priobalna područja, ali tu se posljedice odnose na pojavu suša, nestašicu pitke vode i slično.
NN: Kakav je odnos američke administracije prema klimatskim promjenama?
KOTIS: Kad je predsjednik Obama preuzeo kancelariju predsjednika, rekao je da su klimatske promjene za njega veliki prioritet, što se posebno vidjelo na klimatskom samitu u Kopenhagenu. SAD su željele da dođemo do pravno obavezujućeg dokumenta, ali nažalost, to se nije desilo. Međutim, uspjeli smo postići sporazum o tome da je cilj smanjiti porast temperature na ispod dva stepena Celzijusa, koji je potpisalo stotinu zemalja, među kojima je i vaša zemlja. Mnogo ljudi je razočarano dosegom sporazuma, ali ipak smo postigli određeni napredak. Teško je postići globalni konsenzus na jednom ovako teškom pitanju u koje je uključeno toliko zemalja. Bilo je mnogo prepreka na tom putu, ali bitno je da njime nastavimo, jer on nema alternativu.