Sve se više govori o sumnjivim kineskim investitorima koji se motaju po BiH, propalim investicijama i kreditima, a ekonomski analitičari upozoravaju da nam nedostaju direktne kineske investicije, u čemu u ovom dijelu Evrope prednjači Srbija.
Zašto je to tako "Oslobođenje" je pitalo prof. dr Vedada Silajdžića, redovnog profesora Ekonomskog fakulteta u Sarajevu iz oblasti poslovnog prava.
SILAJDŽIĆ: Uzrok pojave špekulantskog kapitala ili sumnjivih investitora je u suštini ono što smo kreirali u BiH, a to je sklono korupciji. Time ćemo privući i takav vid investitora i kapitala koji je neko nazvao i korozivnim jer je pitanje šta želite postići? S obzirom na to da smo očigledno stvorili takvo područje, gdje je moguće plasirati poslove na koruptivan način, nimalo me ne iznenađuje pojava tog profila poslovnih ljudi, investitora, a ni kapitala. Tome se može stati ukraj, kao i lošim ugovorima, jer u zadnjih nekoliko godina nemamo nijednu investiciju, a ni nabavku koja nije propraćena koruptivnim skandalom u koji su uključeni ljudi od političkog vrha do poslovne zajednice. Ako nemate nijednu presudu koja bi korupciju sankcionisala od vrha prema dnu ili ih imamo jako mali broj, šta onda to ukazuje svim ostalim ljudima jer treba problem pronaći u nama. U poslu, politici, u svemu vrijedi pravilo koje nikako da naučimo, a to je da niti postoje pravi prijatelji, a ni neprijatelji. Kad govorimo o kineskom kapitalu, imate vrlo štetan ugovor, koji je Crna Gora imala s izgradnjom auto-puta koji bi trebalo da poveže Bar, odnosno Crnogorsko primorje, sa Srbijom, gdje su, osim prvog ugovora koji je bio javan, svi ostali bili skriveni. Crna Gora je pred velikim pitanjem hoće li moći otplaćivati kredit od kineske banke, da se angažuju kineske kompanije koje su po izjavama crnogorskih političara pri izgradnji tog auto-puta navodno 22 puta probile rok, ako je tvrdnja tačna. A ta ista kompanija je u Hrvatskoj gradnju Pelješkog mosta završila prije vremena. Problem je, znači, kako ste nešto ugovorili. Vrijeme će pokazati da li su te investicije u Srbiji bile dobre.
Još prije tri godine svjetski mediji su objavili da kineske vlasti špijuniraju zapadne velesile korištenjem telekomunikacijske opreme i mobilnih telefona uz pomoć samih proizvođača, pozivajući sa na američke i britanske obavještajne izvore, zbog čega su SAD uvele sankcije "Huaweiju". Osim ekonomskih, ima li Kina i druge aspiracije na Balkanu, na kojem još Srbija i mi nismo postali dio NATO-a?
SILAJDŽIĆ: Jedna mudra tvrdnja je da su velike sile prestale uticati samovoljno, da je jedan novi vid agresivnog ponašanja ili utjecaja ta meka diplomatija kroz investicije. Velike sile, a Kina to zasigurno jeste, ulaze na ovo područje ne samo zbog ekonomskih, nego i drugih interesa. Kao neko ko se bavi pravnim strategijama, vještinom pregovaranja, ono što prvo naučim studente je - gledajte veliku sliku, odnosno adekvatno sagledajte svoju poziciju, kao i druge strane, u ovom slučaju tih kineskih investitora ili Kine kao države, koji su to njeni motivi ulaska na određenu teritoriju da biste mogli praviti bilo kakvu strategiju. Ako nemate viziju onoga što želite postići, onda je ovo sve bespredmetno. Trebalo bi da postoje razlozi zašto želimo biti članica EU, vjerovatno da podignemo standard življenja, investicije u privredu BiH, a da li to ostvarujemo pod velikim je pitanjem.
BiH sa oko dvije milijarde eura kredita iz kineskih finansijskih resursa još nije pretjerano izložena riziku da bi mogla doživjeti grčki, italijanski ili čak crnogorski scenarij sa EXIM bankom i izgradnjom auto-puta. Ipak, da li smatrate da možemo zapasti u zamku zavisnosti od kineskih kredita?
SILAJDŽIĆ: Ne mislim da su kineski krediti problematični, opet se vraćam na onu paradigmu ko pregovara i kako. Treba sačekati Srbiju, da vidimo šta je ona rezultirala. Da li su krediti usmjereni za kupovinu društvenog mira, jesu li upućeni samo u potrošnju, krpljenje budžetskih rupa ili možda podižu investicijske tokove u državi. Njima je svejedno ko je na vlasti u nekoj državi ako je spremna za dogovor. Žele da povežu svoje tržište i kompanije s tržištem Evrope koje im je interesantno. Čudno mi je kad neko kaže iz EU: "Oni se boje kineskih investicija na Balkanu", pa 95 posto ih je upravo u EU, mnoge luke u EU imaju dioničkog kineskog kapitala. Kinezi znaju šta žele postići, ja se više bojim nas, jer ne znamo šta želimo, ko će pregovarati s kineskim bankama, investitorima ili, još gore, kako će pregovarati.
Kako komentarišete cijelu priču o izgradnji bloka 7 TE Tuzla? Jesu li tim projektom nepovratno propala i planirana ulaganja u druge termoelektrane u BiH s obzirom na izjave kineskog predsjednika?
SILAJDŽIĆ: Iskreno, ne bih rekao, ali je drugo pitanje koje bih problematizirao trebaju li nam termoelektrane jer ako imamo obaveze prema Energetskoj zajednici, gdje smo u zadnje vrijeme pod nekim sankcijama, da li je možda bolje potražiti investitore, pa i kineske, za proizvodnju električne energije iz održivih izvora. Postavlja se pitanje koliko možemo trpjeti zagađenje okoliša u ovoj državi. Plodno smo tlo sa hidropotencijalima, mogućim solarnim vjetroparkovima, pa zašto se opredjeljujemo ka izvoru energije koji se napušta u Evropi, a želimo biti dio nje? Za dobre projekte iz energetskog sektora će uvijek biti investitora, kineskih ili nekih drugih, nama je sasvim svejedno. Ako pogledamo kvalitet zraka u Sarajevu, da ne govorim dalje, da li možemo nauštrb kvalitete našeg zdravlja, života, ulagati u nešto što zagađuje okolinu i što je u suprotnosti sa svim vizijama modernog svijeta?
Kinezi su nedavno počeli izgradnju najvećeg elektroenergetskog vjetroparka u BiH, čija je vrijednost oko 130 miliona eura. U projekat je uključena i kompanija "China National Technical Import & Export Corporation", te "Powerchina Resources", jedna od firmi koja je bila u središtu nekoliko korupcijskih afera. Koliko je to opasno za BiH i je li to kineska biznis invazija na BiH potpomognuta podrškom vlasti RS?
SILAJDŽIĆ: Kakvo okruženje kreiramo, takve ćemo i investitore privući. Ako smo razvili ili pokazali sliku u svijetu o sebi da smo, kao što je izaslanik iz SAD Gabriel Eskobar istakao, među najkorumpiranijim državama u Evropi, onda vidim stvarnu prijetnju u tome, jer ćemo privući investitore koji odgovaraju tom profilu. Kina je prejaka ekonomija da bismo je odbijali, problem je u nama, kako ćemo ispregovarati i kakvu vrstu investicije trebamo, da li će to biti samo kreditno zaduživanje pa da rizikujemo dolazak u dužničko ropstvo, kao što su u Šri Lanci kineske kompanije preuzele na 99 godina upravljanje lukom. Da li će zbog štetnih ugovora koje neko u naše i ime naše djece potpisuje dozvoliti uzimanje ili korištenje javnih resursa i dobara koji su dobra svih nas i naših budućih generacija? To pitanje se treba postaviti i Tužilaštvu i drugima: ako su toliko štetni ugovori, zašto organi zaduženi za to ne reaguju. I nije samo problem u vlastima RS, nego generalno svih nivoa vlasti u BiH, što se aktivnije ne uključe u realizaciju već stvorenih skandala koruptivnih afera, da se vidi da li je bilo korupcije ili ne i da se počinioci procesuiraju.
Kako gledate na odluku američkog državnog sekretara Antonija Blinkena koji je nedavno promovisao američku strategiju za produbljivanje azijskih saveza, nudeći jačanje odbrambenog i obavještajnog rada s partnerima u indopacifičkom regionu, koji su sve zabrinutiji zbog agresivnih akcija Kine?
SILAJDŽIĆ: Meni je to apsolutno opravdano jer SAD su svjetska sila u vojnom i ekonomskom smislu. Jasno su identifikovale da je njihovom položaju prijetnja Kina, odnosno sve ostale države nisu se toliko približile ekonomskoj, političkoj ni uticajnoj snazi koje su imale i imaju SAD. Meni je njihov odgovor sasvim racionalan, to je sukob titana.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.