Otkup stanova za povratnike u Hrvatskoj i novi rok za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje je veliki korak naprijed, jer se povratnicima omogućava otkup stanova po povlaštenim uslovima, ističe u intervjuu za "Nezavisne novine" Slobodan Uzelac, potpredsjednik Vlade Hrvatske za društvene djelatnosti i ljudska prava.
"Kao koalicijski partner u Saboru i Vladi, Samostalna demokratska srpska stranka (SDSS) se zalagala i zalaže da ljudi mogu otkupiti državni stan po uslovima koji su manje-više slični onima pod kojima su stanove mogli otkupljivati svi nosioci stanarskog prava u Hrvatskoj početkom devedesetih godina prošlog vijeka", kaže Uzelac, dodajući da je u vezi s tim u narednom periodu potrebno na najbolji mogući način osigurati sprovođenje brojnih mjera.
Uzelac naglašava da u pogledu raspolaganja imovinom neće biti nikakvih ograničenja, te da će budući vlasnici stanova uživati sva vlasnička prava, odnosno moći će i iznajmiti ili prodati stan.
Govoreći o obezbjeđivanju održivog povratka Srba u Hrvatskoj, prvi potpredsjednik Vlade Hrvatske srpske nacionalnosti ističe da je hrvatska vlada učinila mnogo, ali da to ipak nije dovoljno, te da se mora i može učiniti više.
"Osim davanja stana u najam kojega je moguće otkupiti, postoji i mogućnost dobivanja građevinskog materijala za gradnju nove ili obnovu stare kuće na vlastitom posjedu. Otvoren je i novi rok za konvalidaciju radnog staža, te se ubrzano rješavaju zaostali, neriješeni zahtjevi za obnovu kuća", naglašava Uzelac, član Glavne skupštine SDSS-a.
NN: Da li ste zadovoljni postignutim dogovorom sa HDZ-om u vezi s tim da se srpskim povratnicima, koji su prije 1991. godine bili nosioci stanarskih prava, omogući otkup stanova u kojima se danas nalaze kao zaštićeni korisnici?
UZELAC: Relativno sam zadovoljan postignutim, jer je to što je postignuto u okvirima mogućeg. Naravno da bi dogovor možda trebalo da bude za povratnike još povoljniji, ali u životu neprestano imamo raskorak između onoga što nam treba i što je od toga moguće. Realno gledano, postignuti dogovor je dobar jer tim povratnicima omogućava otkup stanova po povlaštenim uslovima za koje, pretpostavljam, da im neće biti nedostižni.
NN: Koje kategorije će moći podnositi zahtjeve za povrat stanarskog prava?
UZELAC: Potrebno je imati na umu da u Hrvatskoj stanarsko pravo više ne postoji, niti se stanarsko pravo može vratiti u obliku i opsegu u kojem je postojalo prije njegovog ukidanja početkom devedesetih godina prošlog vijeka. Ipak, Srbi u Hrvatskoj predvođeni SDSS-om uz podršku nadležnih međunarodnih institucija do sada su uspjeli izboriti rješenje problema, makar dijela bivših nositelja stanarskog prava. To su ljudi koji se iz izbjeglištva vraćaju u Hrvatsku. Rješenje smo nazvali stambenim zbrinjavanjem, dakle davanjem u najam odgovarajućeg stana u državnom vlasništvu i to u mjestima u kojima su ljudi živjeli prije rata. A da bi ovi ljudi i dobili stan u najam na osnovu tog svog prava moraju, dakako, ako već nisu, podnijeti zahtjev i ispunjavati određene uvjete. Najvažniji među uvjetima jeste da nisu vlasnici odgovarajućeg stana ili kuće, ili da nisu stan ili kuću prodali nakon 1991. godine, dakle da u međuvremenu nisu riješili svoje stambeno pitanje. Rješavanje stambenog pitanja bivših nositelja stanarskog prava koji se ne vraćaju u Hrvatsku, a još nemaju krov nad glavom, morat će biti riješeno na neki drugi, ali zadovoljavajući način. SDSS se zalaže da se taj način uz financijsku pomoć međunarodne zajednice iznađe što prije.
NN: Koji faktori će uticati na cijenu otkupa stanova i da li su istinite tvrdnje koje su prenosili hrvatski mediji da bi godina izbjegličkog staža snižavala cijenu stana za jedan odsto, te da bi bio moguć značajan popust ako bi se stan platio gotovinom?
UZELAC: Kao koalicijski partner u Saboru i Vladi, SDSS se zalagao i zalaže da ljudi mogu otkupiti državni stan po uslovima koji su manje-više slični onima pod kojima su stanove mogli otkupljivati svi nositelji stanarskog prava u Hrvatskoj početkom devedesetih. U tome je u osnovi i postignut sporazum. Kao i prije dvadesetak godina, tako i danas, brojni su faktori koji utječu na cijenu stana. Jedan od najvažnijih je starost stana. Dobar broj dosad dodijeljenih stanova je potpuno nov, tako da su bivši nositelji stanarskog prava bili prvi stanari u takvim stanovima. Takvi stanovi će biti nešto skuplji od stanova koji su stari 20 ili 30 godina. I broj godina provedenih u izbjeglištvu smanjuju konačnu cijenu, tako da svaka godina daje 1,5 posto popusta na cijenu. Uplata kupoprodajne cijene odjednom daje dodatnih 15 posto popusta od prvobitne cijene.
NN: Da li imate okvirne evidencije o broju stanova nad kojima su Srbi izgubili stanarsko pravo?
UZELAC: Mi nemamo potpunu i preciznu evidenciju o tome i teško da je možemo i imati, ali statistike iz drugih različitih izvora upućuju na zaključak kako se radi o više od 20.000 stanova koje su koristili ljudi kojima je otkazano stanarsko pravo.
NN: Kada je u pitanju raspolaganje stanovima, da li će budući vlasnici biti obavezani na to da ne smiju prodavati stan i na koji period?
UZELAC: U tom pogledu neće biti nikakva ograničenja. Budući vlasnici će uživati sva vlasnička prava, te će moći stanom raspolagati onako kako budu htjeli. Mogu dalje živjeti u njemu, iznajmiti ga, prodati.
NN: Na koji još način se hrvatska vlada zalaže za poboljšanje održivog povratka Srba u Hrvatsku?
UZELAC: Osim davanja stana u najam, kojega je moguće otkupiti, postoji i mogućnost dobivanja građevinskog materijala za gradnju nove ili obnovu stare kuće na vlastitom posjedu. Otvoren je i novi rok za konvalidaciju radnog staža. Ubrzano se rješavaju zaostalih, neriješenih zahtjeva za obnovu kuća. Uglavnom je vraćena privatna imovina koju je država bila dala drugim ljudima, tada izbjeglicama, na korištenje. Donesen je i poseban zakon koji regulira prava i olakšice za sve ljude koje žive na područjima na kojima uglavnom žive povratnici. Ipak, nema održivog povratka bez razvijene i napredne ekonomije i tu je problem. Održivi povratak i mjere za njegovo provođenje ostaju najveći zadatak ove i svake buduće vlade s obzirom na to da su povratnička područja ekonomski nerazvijena. Povratnički krajevi su i prije devedesetih godina bili među najnerazvijenijima u Hrvatskoj. Danas je zaostajanje za ostatkom Hrvatske još znatno veće. S obzirom na ekonomsko i kadrovsko stanje tih područja, to neće biti moguće učiniti bez konkretnih poteza Vlade. Poljoprivreda, posebno stočarstvo i voćarstvo, predstavljaju jedan od realnih pravaca povratničkih područja, ali sadašnja ekonomska kriza otežava da se na tom pitanju učini više. Od početka iduće godine na snagu stupa i novi zakon kojim će nerazvijena područja RH, a to su pretežno povratnička, biti dodatno pomagana.
NN: Smatrate li da je to dovoljno?
UZELAC: Naravno da do sada učinjeno nije dovoljno i da se mora i može učiniti više. Na tome radimo svakodnevno. Otkup stanova i novi rok za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje je veliki korak naprijed, ali sad treba osigurati provedbu spomenutih i brojnih drugih mjera na najbolji mogući način.
NN: Nepriznavanje radnog staža i uskraćivanje prava na penzije problemi su sa kojima se Srbi povratnici i dalje suočavaju. Na koji način se zalažete za rješavanje tog problema?
UZELAC: U pogledu radnog staža se čine veliki napori da se to pitanje riješi i da ljudima bude priznat radni staž ostvaren za vrijeme ratnih godina. Ne može se kazati da ništa nije učinjeno, ali učinjeno nije dovoljno. Stoga je i u maju 2008. godine donesen pravilnik koji je otvorio novi rok za konvalidaciju staža osiguranja u tom periodu i već do kraja te godine smo imali skoro 8.000 zahtjeva za priznavanjem tog staža. U samom postupku priznavanja staža smo naišli na brojne poteškoće zbog uništenih evidencija, ali učinjeni su maksimalni napori da se to prevlada i u odnosu na 1999. godinu, kada je bio istekao prvi rok za konvalidaciju koji je bio dosta kratak, imamo daleko bolje rezultate. Na primjer, građani koji primaju hrvatsku mirovinu, a imaju prebivalište izvan Hrvatske, nemaju pravo na zaštitni dodatak koji bi imali da žive u RH. Stoga se često takvi građani žale da primaju manje mirovine od svojih bivših radnih kolega, koji su s njima radili na istim poslovima i ostvarili sličnu dužinu staža. Problem mirovina koje nisu isplaćene od 1991. godine pa do ponovne uspostave isplate su poseban problem i nadalje ostaje otvoreno pitanje koje tek treba da riješimo.
NN: Koliko se položaj Srba u Hrvatskoj poboljšao tokom posljednjih godina?
UZELAC: Nerado koristim termin poboljšanje jer mislim da nije dobar. Bolji je termin pogoršanje, ali dakako, u povoljnom kontekstu. Dakle, Srbima je u Hrvatskoj sve manje loše. Kad znamo od čega smo krenuli ni to nije zanemarivo, ali obavezuje na nove silne napore svih nas koji nosimo odgovorne političke funkcije.
NN: Kako ocjenjujete odnos između predsjednika Srbije Borisa Tadića i predsjednika Hrvatske Ive Josipovića, koji obećava kada su u pitanju dobrosusjedski odnosi dviju zemalja?
UZELAC: Oba su ova predsjednika jako dobrodošla svakoj od ovih država i prostoru u cjelini. Njihov dobar odnos je dodatna dobra stvar koja nam se dogodila. Istini za volju, nije im ni teško biti bolji od nekih svojih prethodnika i to kako za njihove države i narode, tako i za države i narode u njihovom okruženju, a pogotovo za manjinske narode u njihovim državama.
NN: Odnosi između Hrvatske i Srbije napreduju na području privrede i pravosuđa, kao i saradnja između policijskih struktura. Da li ste zadovoljni političkim odnosima koje Hrvatska gradi sa susjednom Srbijom, ali i BiH?
UZELAC: Samo sam djelomično zadovoljan tim ukupnim odnosima. Politički odnosi su i nadalje lošiji nego što bi trebali i mogli biti, makar sam uvjeren da će se ubrzo pokazati kako je njihovo poboljšanje u interesu svih.