Bosna i Herecegovina će dugoročno morati otklanjati posljedice poplava, koje su je zahvatile u prethodnom periodu jer u budžetima nema planiranog novca za nadoknadu šteta, istakao je Stanko Slišković, sekretar Uprave Civilne zaštite FBiH.
Tvrdi kako nijedna društvena zajednica nema fond za sanaciju šteta, niti rezerve da pokrije troškove, odnosno sanira posljedice od poplava, ali i drugih prirodnih nesreća. Kaže kako poplave, koje su u posljednjih nekoliko dana poplavile stotine kuća u FBiH i uništile brojne saobraćajnice, svima moraju biti lekcija na osnovu koje će biti unaprijeđen sistem zaštite i spašavanja.
NN: Iako procjena štete još nije završena nadležni upozoravaju kako će ona biti višemilionska. Kako će FBiH građanima nadomjestiti štetu?
SLIŠKOVIĆ: Sve će štete biti nadoknađene osim izgubljenog ljudskog života. Hvala Bogu da u ovoj poplavi toga nije bilo. Dugoročno ćemo morati otklanjati ove posljedice i rješevati probleme obnove i rekonstrukcije. Nijedna društvena zajednica nema fond za ove namjene niti ima rezerve da pokrije troškove. U svakom slučaju ljudima moramo pomoći. Morat ćemo riješiti neka pitanja u pravnom sistemu, u povezivanju nosilaca planiranja kroz planove zaštite i spašavanja i objediniti resurse i osposobiti strukture koje kroz redovne djelatnosti moraju imati više operativnosti i više raspoloživih sredstava, prije svega materijalno-tehničkih. Nesreća dođe odjednom i ne pita za mjesto i vrijeme i sva druga društvena obilježja. Uzima svoj danak. Zato moramo stvari riješiti u prevenciji, u okviru planiranja, razvojnih planova. Mora biti napravljen plan realne mogućnosti političke zajednice i u tom smislu definirati prioritete. Iz svega ovoga trebamo izvući lekcije. Sistemski i zakonski stvari moramo bolje postaviti, odnosno lokalnu zajednicu i kanton staviti u središte jer tamo ljudi žive, tamo su materijalna dobra. Općina i kanton su centar zaštite i spašavanja, federalni i državni organi su kvalitetni servis koji generira potporu da bude učinkovita.
NN: Koliko čovjek svojim ponašanjem može dovesti do pojave prirodnih nesreća?
SLIŠKOVIĆ: Može bitno povećati učinke djelovanja prirodnih sila u određenim vremenskim periodima. Svojim radom i rješavanjem egzistencijalnih potreba značajno može utjecati da na pravilan način koristi prirodne resurse, da ih učini obnovljivim, a istovremeno da se pažljivo odnosi prema okolišu, jer priroda ima svoju filozofiju. Svakim remećenjem prirodnih odnosa stvaraju se pretpostavke da priroda ambijent u kojem živi učini nepodnošljivim, kao što je to bio slučaj u BiH posljednjih dana.
NN: Kakva je odgovornost građana BiH, kada je riječ o posljednjim poplavama?
SLIŠKOVIĆ: Na poplave, kao prirodni fenomen, čovjek ne može utjecati dnevnim životom, ali su one proizvod dugoročnog ljudskog rada u prilagođavanju prirode svojim potrebama. Takav odnos je često destruktivan, neopažljiv i izrazito štetan. Zbog svog nekorektnog odnosa prema tehnološkom razvoju, prema dekompoziciji prirodne harmonije doprinio je da priroda ispoljava tako, kao što je sad slučaj u vidu kiša. Ako pravilno nije procijenjena ugroženost, nije usklađena s nosiocima planiranja u ministarstvima i drugim tjelima i uprave, u ovoj situaciji Ministarstva okoliša i prostornog uređenja, ako je dozvoljena gradnja tamo gdje se nikada nije gradilo, ako se prethodno ne uradi strategija prostornog razvoja, regulacioni planovi, uređenje korita rijeka, neplanska sječa šuma, može doći do prirodne nesreće. Kod nas je to, što je produkt čovjeka, izazvalo poplave.
NN: Da li je ovo najveća poplava koja je BiH zahvatila u posljednjih desetak godina?
SLIŠKOVIĆ: Općenito mislim da je ovo najveća poplava koja je BiH zahvatila u zadnjih sedamdesetak godina. Prošlog tjedna poplave su izazvane na nadmorskoj visini višoj od 900 metara. Voda nije samo išla površinom, nego je izbijala iz zemlje praveći pretpostavke za klizišta, odrone. Ovo je poplava koja je izrazito već na nivou prirodnog fenomena. Ali i istovremeno upozorenje BiH da se nije komodirati, ne smije se zapostaviti sisitem zaštite i spašavanja. Sistem zaštite i spašavanja nije ekskluzivitet, autonomno dobro. Ponavljam, u centru ovog sistema moraju biti općina i kanton, jer tu ljudi žive i tu se rješavaju svi njihovi problemi.