Stevo Pašalić, profesor demografije, upozorava da ukoliko se u BiH ne organizuje popis stanovništva, da će ona uz Somaliju i Liban biti treća zemlja u svijetu u kojoj taj posao neće biti obavljen do 2011. godine.
On objašnjava da Ujedinjene nacije propisuju metodologiju kako vršiti popis i da bez tih podataka ne mogu da se koriste međunarodni razvojni programi.
NN: Da li postoje međunarodni standardi kako se vrši popis?
PAŠALIĆ: Metodologiju sprovođenja propisa utvrđuju Ujedinjene nacije (UN), tačnije njihov odjel za populacionu politiku. Tu metodologiju treba da poštuju sve zemlje iz razloga da popisi dobijeni iz svih zemalja budu uvršteni u međunarodnu statističku evidenciju. To dalje znači da svi podaci prikupljeni bilo u kojoj zemlji svijeta budu uporedivi. Ti podaci se određenom metodologijom mogu koristiti za razne razvojne programe na međunarodnom nivou.
NN: Da li postoje tačni termini kada se vrši popis?
PAŠALIĆ: Postoje dekade koje određuje UN i mi sad ulazimo u drugu dekadu 21. vijeka. Obično se uzima godina koja se završava s nulom, u ovom slučaju 2010. godina. Isto tako popis se može vršiti u godini koja se završava jedinicom, što je ranije i bila obaveza.
NN: Da li su moguća odstupanja od tog roka?
PAŠALIĆ: Najveći broj zemalja će vršiti popis početkom druge dekade. Dešavalo se da neke zemlje izvrše popis i kasnije iz raznih razloga. Tako je Srbija izvršila posljednji popis 2002. godine, a ne 2001. jer nije imala dovoljno sredstava. BiH ga nikad nije sprovela.
NN: U kojoj mjeri se moraju poštovati preporuke UN-a?
PAŠALIĆ: Međunarodni standardi, principi i preporuke se ne nameću imperativno na nivo UN-a, ali se radi o dobronamjernim preporukama za one koji žele da prate svjetske trendove. Specifičnosti se prepuštaju svakoj zemlji i zbog specifičnosti mi trpimo 19 godina, a sad i tome mora doći kraj. Svako razuman na prostoru BiH mora shvatiti da smo mi izvan svih međunarodnih standarda principa i preporuka prolongirali pitanje izvršenja popisa i mislim da je 2011. godina posljednja prilika da se uvrstimo u međunarodnu statističku evidenciju i da budemo zajedno sa 233 zemlje ili teritorije koje će izvršiti popis u 2010. i 2011. godini. Samo dvije zemlje na svijetu to neće uraditi - Liban i Somalija. Ako je BiH mjesto s njima, onda neka se popis i ne uradi.
NN: Da li se po standardima UN-a govori o tome da li je potrebno popisati i nacionalna obilježja stanovnika?
PAŠALIĆ: To se stručno zove etničko-kulturološka obilježja stanovništva. Postoje obavezna i dodatna obilježja koja se prikupljaju popisom. Obaveznih obilježja ima 38 i svaka zemlja uzima onoliko koliko im treba. SAD na primjer uzima samo pet, ali zato svake godine vrše anketiranja i dobijaju ostale podatke. Dodatnih obilježja ima više od 70 i kulturološka obilježja spadaju u tu grupu. Praksa pokazuje, a i preporuke su da u svim multietničkim, multireligijskim, multijezičkim zemljama to obilježje bude prisutno, što pokazuju i prethodni popisi u Evropi. Više od 76 odsto zemalja je imalo pitanje o izjašnjavanju o jeziku, 75 odsto o pitanju nacionalne pripadnosti i oko 55 odsto po pitanju religijske pripadnosti. U Evropi su sve multietničke zemlje to vršile, a nisu zemlje koje su dominantno jednonacionalne kao što su na primjer Francuska i Njemačka.
NN: Da li smatrate da je bitno da se i nacionalna obilježja popisuju u BiH?
PAŠALIĆ: Ja sam za to da se nastavi sa modelom koji se uvijek primjenjivao na ovim prostorima, jer su konstitutivni narodi u BiH njena ustavna kategorija. Ne bude li tog izjašnjavanja, mi praktično na neki način derogiramo Ustav. Treba naglasiti da je individualna stvar svakog stanovnika koji se izjašnjava hoće li se uopšte izjasniti o svojoj nacionalnosti. Može ništa ne reći, a može reći ako hoće i da je Eskim. Međutim, moje čvrsto uvjerenje je da je interes svakog naroda da se izjasni o svom nacionalnom i religijskom opredjeljenju i time niko nije ugrožen.
NN: Da li je moguće da u BiH entiteti sprovedu popis po različitim metodologijama?
PAŠALIĆ: Popis se sprovodi po jedinstvenoj metodologiji jer u suprotnom dobijeni podaci bi bili neuporedivi i neupotrebljivi.
NN: Kako gledate na najave da će, ukoliko se ne nađe rješenje, RS samostalno da obavi popis?
PAŠALIĆ: Najbolje je da popis bude na nivou BiH. Popis u RS bi bio nužno zlo jer se na taj način mora doći do podataka radi razvojnih planova. Popis nikada nije štetan, ni za opštinu, ni za naselje, pa ni za entitet. Međutim, izvjesno je da bi jedan dio stanovništva bojkotovao takav popis i da ti podaci neće biti uvršteni u međunarodnu statistiku, te bi oni imali samo naučni i praktični značaj.
Dijaspora se može posebno popisati
NN: Da li je izvodivo da i dijaspora bude predmet popisa u BiH?
PAŠALIĆ: Moramo znati da je popis presjek trenutnog stanja na nekoj teritoriji. Koncept koji se zagovara u BiH je koncept de jure, to je koncept koji je preporuka UN-a, što znači da se popisuje svaki stanovnik koji je najmanje godinu dana imao prebivalište u BiH. Oni koji su državljani BiH, a ne nalaze se u BiH, i dalje ostaju njeni državljani i niko im to ne oduzima. To su standardi koje preporučuje UN i koje je prihvatila međuresorska grupa BiH. Mora se praviti razlika između stanovnika i državljana. Oni koji žive izvan BiH mogu biti na posebnim pisnicama, ali ne mogu ući u ukupan broj stanovnika. To bi moglo biti rješenje da vidimo koliko ljudi ima u dijaspori.