Najteže ratne zločine treba rješavati u Sudu BiH, ali i niže sudske instance u entitetima treba efikasnije da se uključe u ovaj proces, ocijeno je Stiven Rep, američki ambasador za ratne zločine, koji je ovih dana, nakon posjete Zagrebu, boravio u Sarajevu.
Rep zatim putuje u Beograd, gdje očekuje da će čuti dobre vijesti o skorom potpisivanju sporazuma glavnih tužilaca BiH i Srbije, kako bi bila omogućena razmjena dokaza i bolja saradnja u procesuiranju ratnih zločina. Ovaj sporazum mogao bi biti potpisan u narednih nekoliko nedjelja, a time bi, smatra Rep, bilo ubrzano procesuiranje ratnih zločina, ali i proces pomirenja u regiji.
NN: Kako ocjenjujete efikasnost pravosudnih institucija u BiH u procesuiranju ratnih zločina 16 godina nakon rata?
REP: Ja sam impresioniran onim što su uradili Sud BiH i Odjel za ratne zločine. Mislim da su donosili istorijske presude jer su radili u blizini žrtava i mjesta počinjenih zločina. Te odluke su donošene i u Haškom tribunalu, ali su troškovi suđenja u Sudu BiH deset odsto od troškova suđenja u Hagu, tako da smo zadovoljni uspjehom Suda, ali je ostalo još nedovršenog posla. Mislim da se radi o 714 slučajeva za ratne zločine s poznatim počiniocima i žrtvama i, kako sam informisan, biće sagledano da li će se ovim slučajevima baviti i na državnom i entiteskom nivou pravosuđa. Zbog kompleksnosti nekih predmeta oni će ostati na državnom pravosuđu, a njima treba i podrška. Razgovarao sam s vršiocem dužnosti glavnog tužioca BiH i rekla mi je da joj treba 12 tužilaca, ali nema resursa da te ljude zaposle. Njima treba i više prostora, jer tužioci sjede sa tri savjetnika. Ta institucija nema mnogo sredstava da radi svoj posao i dobro koristi ono što ima. Zato mislim da je ovo jedan jako efikasan proces.
NN: Da li je vrijeme da se pravosuđe na nižim nivoima ozbiljnije uključi u procesuiranje ratnih zločina ili će se čekati da Tužilaštvo i Sud BiH rješavaju na stotine preostalih predmeta?
REP: Prema strategiji procesuiranja ratnih zločina, jasno je da će ovi slučajevi biti prebacivani na entitetske sudove, kantonalne u FBiH i okružne u RS, a oni već i provode neke istrage. Znam da tih slučajeva ima na sudovima u Banjaluci, Tuzli i Sarajevu. Neki od tih sudova, međutim, nemaju resurse, a negdje nisu dovoljno upoznati i ne znaju kako se nositi u skladu sa zakonom u toj oblasti. Komplicirani slučajevi zahtijevaju i zaštitu svjedoka i rješenje za pitanja kako povezati pojedince sa djelima kada nisu bili tu u vrijeme kad se zločin desio. Tu si i forenzička vještačenja, identifikacije posmrtnih ostataka i drugi dokazi. Postoji potreba da se ojačaju kapaciteti sudova na lokalnom nivou. Interes SAD, kao zemlje donatora, je da pomogne u tom procesu, a EU je ušla u proces strukturalnog dijaloga sa BiH o pravosuđu i vjerujem da će oni razmatrati kako donatori mogu ojačati rad tih sudova. Kada je riječ o ozbiljnim slučajevima sa stotinama žrtava, te slučajeve i dalje treba da radi Sud BiH, ali većinom ostalih slučajeva se mogu baviti sudovi na nižim nivoima.
NN: Iz udrženja porodica žrtava u RS mogu se čuti česte kritike na rad Tužilaštva i Suda BiH kod procesuiranja ratnih zločina nad Srbima. Da li se u ovakvim predmetima mora održavati nacionalni balans?
REP: Krivično procesuiranje uključuje sagledavanje zločina i žrtava, pronalaženje dokaza bez obzira na nacionalnost počinioca ili žrtve. Krv Srba, Bošnjaka ili Hrvata je iste boje. Ono što vidim je da su pojedinci iz svih tih zajednica počinili užasne zločine, oni nisu zastupali te zajednice niti su bili borci za svoj narod nego su nanosili štetu svom narodu. Procesuiranje ratnih zločina doprinosi pomirenju jer ljudi shavataju da postoje pojedinci koji su krivi, ali većina je nevina i ne treba da snosi odgovornost zato što je to uradio neki pripadnik njihovog naroda. Suština je da se procesuiranje treba zasnivati na zakonu i činjenicama, a ne na nacionalnosti. Ako hoćete da se sučite sa zločinima, onda treba da se suočite s onima gdje je bilo najviše žrtava i prema standardima stategije treba sastaviti listu prioriteta. Sigurno će biti procesuirani počinioci iz svake etničke skupine, kao i žrtve svake od tih skupina. Znam da se sada radi na slučaju zločina nad Srbima u Bihaću, a počinioci su iz bošnjačke zajednice. Imamo primjere u Beogradu i Zagrebu, gdje su osuđivani Hrvati ili Srbi koji su počinili zločine. Takav je bio proces protiv "Škorpiona" zbog zločina nad Bošnjacima. To sve zavisi od zločina i dokaza, a ne može biti balans na principu 10 slučajeva ovdje, 10 tamo.
NN: Koliko je važna regionalna saradnja u procesuiranju ratnih zločina?
REP: Bio sam u Zagrebu prošle sedmice, došao sam u Sarajevo i putujem u Beograd i potičem regionalnu saradnju. Posebno sam zainteresovan za potpisivanje protokola između glavnih tužilaca BiH i Srbije kako bi bila omogućena razmjena informacija. Ne postoji mogućnost izručenja za građane Srbije za zločin koji je počinjen u BiH, niti bh. državljani mogu biti izručeni Srbiji za zločin počinjen protiv Srba. Najvažnije je da oni razmjenjuju informacije i utvrđuju dokaze na mjestu gdje je zločin počinjen i proslijede ga zemlji gdje se postupak vodi i gdje se nalazi počinilac da bi bio procesuiran. Taj sporazum bi bio obavezujući i on bi funkcionisao praktično jer bi se znalo da će, ako dokaz ode tamo, biti upotrijebljen na osnovu zakonskih činjenica. Mislim da smo blizu sporazuma i mislim da će to biti potpisano. Ima očkivanja da bi to moglo biti i ovog mjeseca potpisano, ne znam hoće li do tada stići, ali u narednih nekoliko sedmica bi trebalo da bude gotovo.
NN: Koliko je moguće provesti program zaštite svjedoka u ovako maloj zemlji i mogu li SAD, koje imaju mnogo iskustva u tome, pomoći na neki način?
REP: To jeste područje gdje SAD imaju mnogo iskustva, posebno u djelima organizovanog kriminala, i to kod vrlo nasilnih kriminalnih grupa. To ne znači uvijek da se mora promijeniti mjesto boravka i identitet, ali nekada se mora ići na privremeno izmještanje svjedoka da njegova porodica ne ispašta. SAD u ovoj oblasti pomažu u mnogo zemalja, ali je za svaki slučaj ponaosob potrebna ozbiljna analiza jer svjedok mora da svjedoči bez straha i da pravda bude zadovoljena.
NN: Svi optuženici Haškog tribunala su izručeni. Može li se sada reći da su ispunjene obaveze BiH i zemalja iz regije?
REP: Svi koji su optuženi su ili u zatvoru ili su slučajevi riješeni. Pozitivno je da su Radovan Karadžić i Ratko Mladić pred licem pravde. U Hagu je i Goran Hadžić i procesi idu svojim tokom. Potrebno je da sada svjedoci idu tamo sa svojim informacijama, a to je bitno i za tužioce i odbranu. Važno je da se ta saradnja s Haškim trubunalom održava. Takođe, Hag je zainteresovan da pravda bude zadovoljena u slučajevima koji oni ne procesuiraju, a to uključuje i strategiju procesuiranja ratnih zločina BiH. Takođe, treba imati u vidu i transfer dokaza za koje nisu izrečene presude u Hagu. Važno je i dalje razmjenjivati podatke u oba pravca.