Odnosi Srbije i BiH su odlični i jedini problem je odnos Bakira Izetbegovića, člana Predsedništva BiH, prema Tomislavu Nikoliću, predsedniku Srbije, rekao je Ninoslav Stojadinović, ambasador Srbije u BiH.
"Ako Beograd može da razgovara sa Prištinom na najvišem nivou, pa zar je toliki problem gospodinu Izetbegoviću da razgovara sa predsednikom Srbije, koji je predsednik svih građana? Zar je moguće da nema snage da barem s vremena na vreme, zarad državnih interesa i za opšte dobro, sarađujemo i susrećemo se i ne govorimo 'ne, Beograde, neću s tobom da pričam'", rekao je Stojadinović.
Saradnju RS i Srbije kroz Sporazum o specijalnim vezama ocijenio je odličnim, pogotovo nakon dolaska nove vlasti u Srbiji, koja je, kako je istakao, sa riječi prešla na djela.
Ocijenio je da je glavni generator krize u BiH OHR, čijim je aktivnostima onemogućeno legitimnim predstavnicima Hrvata da uđu u vlast.
"Međunarodna zajednica je grešila i trebalo bi da prizna svoje greške, a njen najveći eksponent je OHR. OHR je napravio kardinalnu grešku", istakao je on.
NN: Ovaj intervju radimo na Dan Republike. Kako vidite taj datum?
STOJADINOVIĆ: Dan Republike je dobra prilika da se prisetimo bliske prošlosti, raspada Jugoslavije, krvavog rata. Bilo je mnogo žrtava. Ipak, Srbima je ostala jedna celina koja je izborena u Dejtonu. U to vreme, malo ko od nas se s tim Dejtonskim sporazumom slagao, njime niko nije bio zadovoljan. Međutim, sada vidimo koliko je to bio dobar sporazum i koliko je precizno definisao sve nadležnosti i BiH kao države i oba entiteta, uključujući i mogućnost paralelnih i specijalnih veza oba entiteta sa garantima Dejtonskog sporazuma Srbijom i Hrvatskom. Ponosan sam što smo mi kao Srbija sa RS napravili sporazum.
NN: Koliko ste zadovoljni onim što je urađeno kroz te sporazume?
STOJADINOVIĆ: Znate, sporazum je jedna lepa stvar na papiru, za medije, za prikazivanje, naročito u vreme izbornih kampanja i u Srbiji i u RS. Sporazum je funkcionisao i u prethodnom periodu, međutim, ipak se tu išlo sporo, nije bilo previše značajnih rezultata. Dolaskom nove vlade RS i predsednika Nikolića stvari se dramatično menjaju. Umesto paradiranja, svečanih potpisivanja, kamera, sada prelazimo u novu kvalitetniju fazu konkretnih projekata koji će se jasno definisati, a realizacija precizno pratiti, bar dva puta godišnje na zvaničnim sastancima, a verovatno i češće. Ideja sa poslednjeg zasedanja Saveta za saradnju, koje je održano ovde u Banjaluci, je da se kvartalno drže zajedničke sednice vlada i da Savet jednom godišnje razmatra rezultate.
Dolaskom nove vlade RS i predsednika Nikolića, umesto paradiranja, svečanih potpisivanja i kamera, prešli smo u kvalitetniju fazu
NN: Dolazak predsjednika Nikolića u Banjaluku zasjenjen je žestokom reakcijom iz Sarajeva zašto nije prvo došao u glavni grad BiH...
STOJADINOVIĆ: Od formiranja nove vlasti u Srbiji jedini problem koji se pojavio je na relaciji gospodin Bakir Izetbegović - predsednik Nikolić, koji je izazvao gospodin Izetbegović. Sve ostalo funkcioniše perfektno. Stav Srbije je jasan. Ona priznaje državu BiH, kao suverenu državu u postojećim granicama, i protivi se bilo kakvim podelama i Srbija podržava sve oko čega se dva entiteta i tri naroda dogovore, a to već kao papagaji stalno ponavljamo. Saradnja dve vlade funkcioniše izvanredno. Gospodin Dačić je bio u poseti Sarajevu i on je sreo Predsedništvo BiH u kompletnom sastavu, i predsedavajućeg Saveta ministara Bevandu. Za Vas, ekskluzivno, početkom februara predsedavajući Bevanda će posetiti Beograd i srešće se sa predsednikom Srbije, premijerom Dačićem i verovatno sa predsednikom našeg parlamenta. Jedan važan sastanak predsednika odbora i komisija za spoljne poslove četiri zemlje - Srbije, Hrvatske, Crne Gore i BiH priprema se u Sarajevu sredinom marta. Ideja je da se parlamentarci bolje upoznaju sa problemima s kojima se zemlje suočavaju, jer su mnogi problemi slični. Iz rečenog vidite da saradnja odlično ide, ali stvoren je neki utisak da nema saradnje zato što gospodin Izetbegović daje takve izjave o gospodinu Nikoliću i odbija susrete s njim. Predsednik Nikolić jasno je rekao da je u svako doba spreman da se susretne sa gospodinom Izetbegovićem, ali ne može on da dođe u Sarajevo i kuca na zatvorena vrata. Iskreno, neke stvari ne mogu da shvatim. Ako Beograd može da razgovara sa Prištinom na najvišem nivou, pa zar je toliki problem gospodinu Izetbegoviću da razgovara sa predsednikom Srbije, koji je predsednik svih građana? U "Dnevnom avazu" objavljena je jedna kolumna gospodina Mijovića, koji je rekao ako je tata (Alija Izetbegović) u vreme rata mogao da pregovara sa predsednikom Srbije, zar je moguće da sin u miru, 20 godina posle rata, ne može da uradi to isto? Zar je moguće da nema snage da barem s vremena na vreme, zarad državnih interesa i za opšte dobro, sarađujemo i susrećemo se i ne govorimo "ne, Beograde, neću s tobom da pričam". Međunarodna zajednica se drži po strani, verovatno da ne zaoštrava, ali verujem da bi oni trebalo da izvrše blagi pritisak da se to promeni.
NN: Spominjete ulogu međunarodne zajednice, čiji angažman u BiH je predmet debata i sporova. S jedne strane imamo EU, sa druge OHR. Kako Vi, kao strani diplomata, na to gledate?
STOJADINOVIĆ: A treći? Trećeg ne pominjete!
Nismo odmah uvideli koliko je Dejtonski sporazum dobar za Srbe
NN: A treći je...?
STOJADINOVIĆ: Pa, ako je verovati medijima, ambasador SAD je treći!
NN: Dobro, EU, OHR i SAD.
STOJADINOVIĆ: Znamo koja je uloga predviđena za ambasadora EU u BiH, koji ima malo proširenu ulogu, jer je dio nadležnosti preuzeo od OHR-a. Imamo gospodina Incka i OHR koji, srećom, u zadnje vreme nije koristio bonska ovlaštenja, iako ga neki pozivaju da to čini. Budimo realni, jedan od ključnijih igrača na političkoj sceni BiH jesu SAD, koje predstavlja ambasador Mun. Sve više se pojavljuje u medijima, gde govori o reformama, doduše, u poslednje vreme dominantno u odnosu na FBiH. Stičem utisak da je ipak na neki način EU potisnuta u drugi plan, barem u medijskom smislu. Meni su dobro poznate aktivnosti gospodina Sorensena i njegovog tima, koji i te kako radi. Ali one su nekako u drugom planu. Ispada da je važnije neko otvaranje vrtića u odnosu na aktivnosti EU koje bi trebalo da budu bolje promovisane i prikazivane. Ne bih o kolegi Munu i njegovim namerama, za koje mislim da su i više nego korektne. Što se tiče OHR-a, budimo iskreni, on je generator krize, jer je u martu Incko poništio odluku CIK-a, i omogućio formiranje vlade sa Hrvatima koji nisu autentični predstavnici hrvatskog naroda. HDZ je tradicionalno najjača partija tamo. I kad je takva situacija, naravno da se teško formira i centralna vlast. Skrenuo bih pažnju na pitanja oko Mostara, gde ni izbori nisu održani, a u FBiH, vlade i ima i nema. Tu je navjeći problem hrvatsko pitanje, koje mora da se reši. To je haotično stanje i hvala Bogu da su se neki ljudi ohrabrili i pozvali međunarodnu zajednicu da se aktivnije uključi u rešavanje krize u FBiH. Kad bi Incko odluku stavio van snage, resetovali bi se odnosi, krenulo bi se od nule i za nedelju dana imali bismo novu većinu. Međunarodna zajednica je grešila i trebalo bi da prizna svoje greške, a njen najveći eksponent je OHR. OHR je napravio kardinalnu grešku.
Dati šansu sporazumu Dodik - Lagumdžija
NN: Kako komentarišete sporazum SNSD - SDP?
STOJADINOVIĆ: Šta god mi mislili o sporazumu Dodik - Lagumdžija, nešto se bar pokrenulo. Neki zakoni ušli su u proceduru, nema više političke tuče. Lagumdžija je bio ovde, posetio Špirića. Bevanda sarađuje, Nikšić takođe. Džombić ide u Sarajevo, dogovara se, imamo neku pozitivnu dinamiku. Pa neka se realizuje samo 30 odsto, to će biti dobra stvar. Preko 200 miliona je zarobljeno u "Elektroprenosu BiH". Dajte, promenite zakon ako je to problem, pa u vreme galopirajuće krize u kojoj građani jako trpe, da se da malo infuzije. Ima mnogo problema i u FBiH, koja mora da se reformiše, stalo je rešavanje po odluci "Sejdić i Finci". Ali ovaj sporazum je barem pokrenuo neke stvari.