Božić je najradosniji praznik, odnosno u pravom smislu riječi praznik porodice, kaže Dragan Grujić, sveštenik u sabornom hramu Hrista Spasitelja u Banjaluci.
On ističe da Božić prije svega čini učešće na bogosluženju, te naglašava da je veličina svakog hrišćanina u tome koliko je u stanju da oprosti.
NN: U čemu se ogleda simbolika hrišćanskog praznika Božića?
GRUJIĆ: Božić u srpskom narodu ima jako veliku ulogu i veliki značaj. S pravom ga nazivamo najradosnijim praznikom Crkve Hristove iz prostog razloga što je na taj dan rođen Gospod Isus Hristos. Međutim, treba da znamo da Božić nije najvažniji ili najveći praznik, već je to Vaskrs. Ali, Božić je najradosniji praznik, odnosno u pravom smislu riječi praznik porodice. Za Božić vezujemo tri stvari: porodicu, milosrđe odnosno pomaganje svakome ko nema, i čin opraštanja.
NN: Božić je, rekli ste, praznik porodice. Da li ta institucija danas ima onoliki značaj koliko bi trebalo da joj pripada?
GRUJIĆ: Mislim da, nažalost, nema. Živimo u vremenu kad je porodica napadnuta iz svih mogućih oružja, a ona je sigurno temelj i društva, i naroda, i Crkve. Ako uništite porodicu, sve ostalo je dovedeno u pitanje. Porodica je na iskušenju jer smo se, čini mi se, udaljili od naših istorijskih, tradicionalnih i vjerskih vrijednosti u srpskom narodu. Nekada su srpske majke rađale djecu koja su se ugledala na neke naše bitne istorijske ličnosti poput svetog Save ili vojskovođa, državnika. Danas imamo neku vrstu negativnog trenda u našem narodu, odnosno došlo je do zamjene teze. Odgajamo i vaspitavamo djecu po uzoru na serije koje nam se plasiraju, u kojima nam neko pokušava objasniti da su vrijednosti nekog drugog naroda uzvišenije i korisnije nego vrijednosti našeg naroda. Tu porodica trpi. Ovakav način života uslovio je da se ljudi zatvore sami u sebe, a da ne spominjemo stvari koje su zaista problematične poput društvenih mreža na internetu, gdje su ljudi u stanju da se satima kriju iza monitora u razgovoru s nekim. Nekako smo se udaljili jedni od drugih i porodica trpi. Božić je zato vrijeme da prije svega pozivamo sami sebe, a zatim i ljude koje znamo, da čuvamo svoju porodicu i da čuvamo život. Takođe, ne smijemo da dopustimo da se u srpskom narodu godišnje obavi oko 300.000 abortusa. To je šest miliona ljudi za 20 godina. Da li bismo s toliko ljudi bili politički ugroženi na Kosovu, u Srbiji, Vojvodini, Republici Srpskoj? Treba da razmislimo o tome da li smo narod svetog Save koji hoće da živi život vjere, optimizma, nade ili se pretvaramo u narod koji hoće da živi kultom mrtvih, da nam je mortalitet veći od nataliteta. Božić nas tjera da razmišljamo o tome. I ne samo da razmišljamo, već da pokušamo da neke stvari i promijenimo.
Za Božić vezujemo tri stvari: porodicu, milosrđe odnosno pomaganje svakome ko nema, i čin opraštanja, rekao Grujić
NN: U vezi s tim, koju biste božićnu poruku poslali vjernicima: kako da prave vrijednosti razluče od onih koje to nisu?
GRUJIĆ: Prave vrijednosti jednog naroda ogledaju se u tome da je taj narod svjestan sebe - ko je, šta je, odakle potiče i gdje ide. To prije svega podrazumijeva i potrebu da se identifikujemo kao pravoslavni hrišćani, što i jesmo. U tom potezu kasnije se mnoge stvari rješavaju. Biti pravoslavni hrišćanin znači živjeti specifičnim načinom života. Pravoslavlje nije ideologija, niti je verbalno deklarisanje, odnosno izjašnjavanje. Pravoslavlje je živa vjera koja se manifestuje samo kroz učešće na liturgiji. Znači, pravoslavni hrišćanin jeste onaj koji se pričešćuje. To je definicija iz koje ćemo da zaključimo koliko smo mi zaista hrišćani i koliko doživljavamo Božić. Ako se sjetimo svih stvari koje su nam bitne imaćemo svijest da treba da štitimo sebe kao narod, kao i svoje vrijednosti koje vijekovima čuvamo, te da ne dozvolimo da nam duh novog vremena razvodni porodicu, vjeru, tradiciju i lijepe običaje.
NN: Koji običaji karakteristični za Božić krase ovaj praznik?
GRUJIĆ: Kad govorimo o Božiću moramo da shvatimo da taj praznik prije svega čini učešće na bogosluženju. Tu je iskonski, drevni, pravoslavni način proslavljanja Božića. Sve ostalo kao što su badnjak, česnica i božićni ručak jesu predivni običaji srpskog naroda koji imaju svoju punoću i smisao samo ako ste bili na liturgiji. Božićna liturgija i pričešće za Božić su jednom godišnje i zato je bitno da se mi pravoslavni Srbi saberemo u svojim crkvama u bogosluženju. Moramo da se vraćamo Crkvi, liturgiji i pričešću jer to je osnova svega, a onda će svi naši običaji dobiti pravi značaj.
NN: U čemu se ogleda duhovni značaj pričešća?
GRUJIĆ: Mnogi će ispostiti hranom i to nije teško, ali jeste problem oprostiti. Nama je teško kad čujemo da neko kaže: "Ne razgovaram s nekom osobom" ili "Posvađao sam sa sestrom, bratom"... To su stvari koje čovjek treba da riješi prije nego što ode da se pričesti jer time mi pokazujemo da smo hrišćani. Veličina svakog hrišćanina jeste u tome koliko je u stanju da oprosti. Ako vi ne znate da oprostite, ili to nećete, to znači da još niste načisto s time šta je Crkva i šta je hrišćanstvo. Takođe, pored oproštaja velika dimenzija jeste i milosrđe. Nije slučajno praznik Sveti Nikola u toku božićnog posta. Sveti Nikola Mirlikijski Čudotvorac bio je svetitelj koji je čitav svoj život pomagao onima koji nemaju ništa. On se podvigom milostinje spasao, postao je svet. Na taj praznik darujemo poklone djeci, kao što je i on poklanjao onima koji nemaju. Danas je teška situacija i treba da se pokažemo hrišćanima. Treba da postavimo pitanje sebi: ima li onih koji nemaju čime da proslave Božić? Smisao svakog praznika, ali i svakog od nas koji se osjeća pravoslavnim hrišćaninom jeste da se pomogne drugima. Jer, i Gospod je rekao: "Nosite bremena jedni drugih".