Najveća kočnica borbe protiv narkomanije i bolesti ovisnosti uopšte je nedostatak koordinacije i sistemskog rješavanja problema i do sada je to bilo sve na nivou pojedinačnih kontakata, rekla je Tatjana Maglov, psihijatar i nacionalni koordinator za bolesti ovisnosti RS.
Prema njenim riječima, broj narkomana u RS niko ne zna tačno, jer nije uspostavljen monitoring, tako da se oni nekada javljaju u komune, a ima slučajeva da se nikada ne jave na tretman u bolnicu.
Tatjana Maglov naglašava da se starosna granica konzumenata narkotičkih sredstava pomjera i da ima saznanja da djeca od 12 ili 69 godina uzimaju drogu.
NN: Koliko narkomana ima u RS i koja je njihova životna dob?
MAGLOV: Broj narkomana je teško pretpostaviti. Prema našim procjenama, u Banjaluci ima oko 2.500 narkomana. Ministarstvo zdravlja RS je pokrenulo monitoring, ali to opet neće biti dovoljno jer imate narkomana koji odu u zatvor, odleže svoje i nikada se ne jave. U svakom slučaju sve relevantne institucije moraju biti uvezane kako bi dobile jedan kavalitetan podatak i na tome se trenutno radi. Narkomani se najčešće javljaju u dobi od 23 do 33 godine. Na Kliniku za psihijatrijske bolesti godišnje se javi oko 100 ovisnika, tražeći pomoć.
NN: Da li bi, s obzirom na efikasnost i sistem liječenja, trebalo da bude veći broj komuna?
MAGALOV: Činjenica je da veliki broj ovisnika neće u komunu i ne postoji univerzalan model za liječenje narkomana. Za svakog ovisnika radimo individualno plan liječenja, jer nisu svi isti. Nemožete svima prići na isti način i na isti način ga motivisati. U toku liječenja, po profilu narkomana do kojeg dođemo radom, vidimo koji je najbolji oblik liječenja. Imate ljudi koji su pokušali sa svakom vrstom terapije i na kraju dođu na supstituciju koja ponekada može da bude doživotna. Ima neko ko ni sa 50 godina nije uspio uspostaviti apsistenciju.
NN: Na tržištu RS nedavno se prvi put pojavila i zaplijenjena je droga "ajs", koja je na bazi metafetamina i poznata je po tome što ima jedno od najjačih dejstava?
MAGLOV: Da, zasad sam samo upoznata sa tim. To spada u red stimulativnih droga koje podižu raspoloženje, daju efekat snage moći i energije. Što se tiče tih amfetaminskih droga kod nas se dosta uzima kokain, a sada se amfetamin pojavljuje u tim novim oblicima. Bilo ga je i do sada, ali nije bio toliko zastupljen kao heroin ili marihuana koji se kod nas najviše koriste. U zemljama u okruženju, recimo u Srbiji, amfetamin se puno koristi i već je postao veliki problem, a očekujem da bi to moglo doći i kod nas. Nije poprimio te razmjere kao u zemljama u okruženju, ali je tu i postoji velika opasnost da stigne, tako da moramo biti spremni da prevenciju usmjerimo na te droge.
NN: Da li narkomane treba osuđivati, što je često prisutno u javnosti, ili zajedničkom koordinacijom im pomoći u liječenju?
MAGLOV: Možda prvo sprovesti liječenje, pa onda kažnjavati jer je činjenica da su oni često u kriminalnim vodama. Ne možete dozvoliti da ljudi prave kriminalna djela, a da za to ne odgovaraju ili ne snose sankcije. Bez obzira na to što su oni u stanju krize i što su nekada smanjene uračunljivosti kada su u krizi. Dobro je što se zagovara uvođenje tretmana u zatvore, tako da će moći i na izdržavanju kazne sprovesti tretman liječenja mada je to dug period i trebaće mnogo vremena da to zaživi.
NN: Zbog čega se starosna granica konzumenata droge sve više pomjera, tako da imamo sve veći broj maloljetnika koji se drogiraju?
MAGLOV: Mi smo dobili podatak da sa čak 12 ili 69 godina počinje konzumacija. To je globalni trend i problem je na svjetskom nivou. Jedan od glavnih razloga su mediji jer imate dostupnost informacija koje djeluju i štetno i pogubno po mlade. Djeca sada mogu doći i do pornografije i do različtih informacija o svemu što nije prilagođeno njihovim godinama. Djeca nemaju nadzor nad tim informacijama, tako da treba im dati objašnjenje te iste informacije. Priča sa njima bi imala efekte, ali ovako bez kontrole problem je sve veći.
NN: Kakva je saradnja nadležnih za borbu protiv narkomanije i bolesti ovisnosti uopšte?
MAGLOV: S obzirom na to da nije bilo strategije za borbu protiv bolesti ovisnosti, koja je kod nas urađena prošle godine, saradnja nije ni dobra ni loša zbog toga što se odvija na nivou pojedinačnih kontakata. To nije bilo sistemski riješeno i nije se znalo ko kome polaže račune. Ono što je bitno, to je da sistemski bude riješena borba protiv bolesti ovisnosti da bude uspostavljen sistem monitoringa na nivou države, odnosno da budu uvezani svi sektori kako bi bilo poznato ko šta radi, dokle je došao s aktivnostima, kako napreduje i kakvi su rezultati, da bi smo uopšte mogli da idemo dalje.
NN: Gdje je najveća kočnica u borbi protiv narkomanije?
MAGLOV: Ne bih ni na kog pokazivala prstom. Mislim da je najveća kočnica nedostatak te koordinacije i sistemskog rješenja na nivou entiteta. Ima i toga da policija privede, oduzme drogu od narkomana, a sud ga oslobodi, ali to nije moj sektor, tako da ne bih to komentarisala. Što se tiče zdravstva, susrećemo se s problemom nedostatka osoblja, znači ljudi koji žele da rade sa ovisnicima od droga i sa alkoholičarima. Kadra ima, ali ljudi ne žele da rade. Ovo je posao koji veoma brzo sagorijeva ljude.
Nema mreže pomoći alkoholičarima
NN: Kakva je situacija u RS kada je u pitanju alkoholizam i liječenje te vrste ovisnosti?
MAGLOV: Sa alkoholizmom je situacija dosta problematična zbog toga što nemamo razvijenu mrežu psihosocijalne pomoći alkoholičarima, znači onog nastavka liječenja poslije bolničkog tretmana. Alkoholizam je, kao i narkomanija, hronična bolest, kod alkoholičara komplikacije organizma su teže ako ne gledamo zarazne bolesti koje su posljedica konzumacije droga. Posljedice alkoholizma su mnogo komplikovanije po fizičko, ali i po psihičko zdravlje. Simptomi apstinencijalne krize alkoholičara su po život opasne, dok kriza narkomana nije po život opasna izuzev ako čovjek nema neku bolest koja ga dovodi u životnu opasnost.