Milan Tegeltija, novoimenovani predsjednik Udruženja sudija BiH i prvi čovjek banjalučkog Osnovnog suda, smatra da država treba povesti veću brigu o sudijama koji su garancija funkcionisanja pravnog sistema neke zemlje, te im na taj način obezbijediti bolji status.
Sudije u BiH su trenutno suočene s velikim pritiscima kako od strane javnosti koja je uvijek nezadovoljna, tako i zbog velikog broja neriješenih predmeta koji datiraju iz početka devedesetih godina prošlog vijeka.
Sudijama već duži niz godina stagniraju i plate koje su, kako navodi Tegeltija, u poređenju s drugim platama u pravosuđu, odnosno advokatskim i notarskim, daleko niže.
"Niske plate, ozbiljna su prijetnja odlasku pravosudnih kadrova iz sudova širom BiH, koji ako se nastavi i u budućnosti, ovu zemlju može dovesti u nezavidnu situaciju, jer više nećemo imati stručnjake koji će provoditi zakone", kazao je Tegeltija.
On je istakao da su domaće sudije i jedina kategorija građana u BiH, koja nema prava na tople obroke, ali i ono najvažnije, nadoknade za odvojeni život. Sudije žene u većini kantona Federacije BiH, dodaje Tegeltija, suočene su i sa marginalizacijom, jer im se tokom trudničkog bolovanja ne isplaćuje puni iznos plate, čak ni 80 odsto od ovog iznosa.
"Rješenje većine problema je u sistemskom pristupu države", poručio je Tegeltija.
NN: Na koji način novo rukovodstvo Udruženja sudija BiH planira voditi brigu o svojim članovima?
TEGELTIJA: Udruženje sudija BiH broji trenutno 606 sudija koji plaćaju članarinu i po svom članstvu i brojnosti predstavlja najmasovnije i najkrupnije udruženje sudija u BiH. Prevashodni cilj novog rukovodstva Udruženja sudija BiH je da se izbori za bolji status sudija i da na taj način zaštiti pravosuđe BiH od odlaska pravosudnih kadrova.
Činjenica je da imamo trend osipanja kadrova, što zaista može biti jako opasno, iz prostog razloga jer ova zemlja nije velika i nema previše stručnjaka i u takvoj situaciji, ako već imamo deficit, i ako već imamo recesiju u finansijskom smislu, ne smijemo dozvoliti recesiju pravne države koja će definitivno nastupiti, ukoliko ne budemo imali nekog da provodi zakone.
NN: Da li su sudije u BiH zadovoljne svojim statusom?
TEGELTIJA: Ono što se mora istaći jeste da trenutno 80 odsto sudija u BiH imaju plate od 2.400 maraka. Dakle, to nisu plate od tri-četiri hiljade maraka o kojima se govori u javnosti. Slažem se da je ova plata sudija u visini tri prosječne plate u BiH, ali sudije ipak rade specifičan i odgovoran posao. To su, ipak, ljudi koji rade i daleko više od onoga posla za koji su uopšte plaćeni. Na ovo ukazuje činjenica da je prosječna norma sudija u BiH 170 do 180 odsto, dakle, sudije gotovo duplo više rade od onoga za šta su plaćeni. Ono što je najvažnije jeste da sudije te iste plate, koliko god one nekome izgledale velike, u odnosu na prosječnu platu, mogu zaraditi sa duplo manje truda, rada i odgovornosti u bilo kojoj banci ili nekoj drugoj instituciji, da ne govorim kao advokati, odnosno notari.
Prema tome, kad poredimo sudijske plate, ne možemo ih porediti s platama koje su u prosjeku, jer to nije mjerilo, već ih treba porediti i mjeriti s drugim platama u pravosuđu, odnosno s platama advokata, notara, pravnika u bankama u BiH. Kada se te plate uporede sa sudijskim, onda se tek vidi da sudijske plate zaista stagniraju već jedan jako dugačak vremenski period.
NN: Kako mislite riješiti problem sa sudijskim platama? Isplaćuju li se sudijama naknade za odvojeni život?
TEGELTIJA: Mi smo svjesni da je u državi takvo stanje da ne možemo tražiti veliko povećanje plata, u ovom trenutku. Međutim, ono što mi želimo je ništa više od onoga što drugi već imaju, a to su naknade za odvojeni život, topli obrok, odnosno prinadležnosti koje idu uz platu. Nažalost, sudije su trenutno jedina kategorija građana u BiH, koja te prinadležnosti nema.
Zamislite, govori se stalno o nekom etničkom balansu, o nacionalnoj zastupljenosti u sudovima širom BiH. Kako uopšte očekivati da imamo sudije u drugim gradovima, ukoliko taj sudija mora da da jednu ogromnu svotu novca da bi uopšte tamo živio i radio, a to mu ničim nije refundirano. Imajući u vidu sve te troškove kojima je sudija koji radi u drugom gradu izložen, ona plata od 2.400 maraka više nije od tog iznosa, nego je minimalno 1.400 maraka. To je jedan pokazatelj koji govori da je naknada za odvojeni život nešto što zaista moramo da uvažimo i što se sudijama mora odobriti. Trenutno u BiH imamo jedan jako veliki broj ljudi koji putuje i rade svoj posao i koji umjesto svoje plate od 2.400 maraka, na kraju dobiju 1.400 maraka, jer moraju platiti stan, moraju da plate put.
Zašto bi sudije bile jedina kategorija koja nema pravo na prinadležnosti. Znači, svjesni smo da je u ovom trenutku nerealno očekivati povećanje plata, ali je definitivno realno očekivati da u prinadležnostima imamo jednak tretman kao svi drugi zaposleni u BiH.
Uz sve ovo, svakako treba i napomenuti činjenicu da u osam kantona u Federaciji BiH žene sudije, koje ostanu trudne ne dobijaju nikakve naknade. Dobijaju mizerne iznose i nije im uopšte refundiran pun iznos plate, čak taj konačni iznos ne pokriva ni 80 odsto plate. U RS su te plate refundirane u punom iznosu, ali u FBiH ne, tako da su i u tom segmentu sudije obespravljene u tih osam kantona.
NN: Sudovi u BiH i dalje su opterećene zaostalim, odnosno neriješenim predmetima, a javnost je konstantno nezadovoljna i optužuje sudije za korupciju. Kako to komentarišete?
TEGELTIJA: Svaka zemlja koja drži do sebe, prije svega, uvažava svoje sudije, zato što su one garancija funkcionisanja pravnog sistema. Naravno da sudije nisu nepogrešive, niti su sve idealne, i to je žito u kojem ima kukolja, ali ne možemo zbog tih "kukolja" reći da su sve sudije loše, da su sve sudije korumpirane. To su ljudi koji rade jako težak posao na jako odgovoran način i to je ono što bi ljudi zaista trebalo da shvate. Nerealno je očekivati da ovaj broj sudija koji danas radi u BiH u samo par godina može da riješi nagomilane probleme kao što su zaostali predmeti iz devedesetih godina. To je problem koji nije nastao juče, već koji je kumuliran 25 godina i jednostavno se ne mogu očekivati rješenja preko noći. U tom dijelu, u smanjenju broja neriješenih predmeta, napravljen je veliki pomak, ali još imamo sistemske probleme koji opterećuju rad sudova u BiH, kao što su komunalni predmeti, koji dolaze u kamionima. Naravno, to nisu pravi sudski predmeti, tu nema suđenja, ali u nekim statistikama, kad neko sa strane pogleda te brojke zaključi da sudovi imaju veliki broj neriješenih predmeta.
Sudije se, naravno, susreću i sa brojnim vrstama pritisaka, kako s pritiscima javnosti izraženih kroz elektronske i pisane medije, tako i pritiscima nekih koji pokušavaju da teret za sve probleme prebace na loše funkcionisanje pravosuđa. Činjenica je da je BiH jedno konfliktno društvo i da konfliktno društvo samo po sebi proizvodi more nekakvih sporova. Sudovi su ti koji su pozvani da te sporove rješavaju. Uzmimo jedno obično suđenje, odnosno parnicu. Svako ko je ušao u parnicu smatra da je u pravu, jer da nije tako, ne bi ni ulazio u parnicu. Od dvije strane u parnici jedna gubi i ona što je izgubila uvijek će govoriti da je sudija korumpiran i to stvara negativnu percepciju u javnosti.
NN: Koliki je uopšte odnos broja neriješenih predmeta i sudija u BiH i da li sudije mogu poštovati zakonske rokove u rješavanju predmeta?
TEGELTIJA: Tu vam mogu odgovoriti kao predsjednik Osnovnog suda u Banjaluci, i ujedno najvećeg suda u RS. Mi smo za tri godine uspjeli da na parničnom odjeljenju, najkritičnijem referatu, s početnog stanja od prije tri godine koje je iznosilo tri hiljade predmeta po sudiji, to svedemo na 400 predmeta po sudiji. To je jedan optimalan broj predmeta s kojim sudije mogu normalno da rade. Jer, vidite, o tome da li je sud ažuran ne govori samo broj neriješenih predmeta, nego mogućnost poštovanja zakonskih rokova, a mi smo blizu toga da poštujemo te zakonske rokove. Činjenica je da je BiH generalno opterećena velikim brojem neriješenih predmeta, ali i novim prilivom koji proizlaze iz sistemskih problema, kao što su komunalni predmeti i te probleme ne može riješiti sud. Sud nije institucija koja rješava sistemske probleme, nego je institucija koja rješava pojedinačne probleme. Sistemske probleme mora da riješi država, za to predviđenim mehanizmima, a to su zakonska rješenja koja na sistematičan način rješavaju sistemski problem.
NN: Da li ste zadovoljni implementacijom projekta CMS-a, Sistema za automatsko upravljanje sudskih predmeta?
TEGELTIJA: CMS projekat je nov u pravosuđu BiH i predstavlja jedan veliki uspjeh. Istina je da kao i sve što je novo, tako je i novi CMS stvarao u početku otpor sudija prema novinama. Na kraju trebalo je da se obuče da rade u novom sistemu. On je nekada povezan i sa problemima koji se tiču infrastrukturnih rješenja kao što su serveri, linkovi itd. Nekad se znalo desiti da taj server, otkaže, jer se radi ipak o tehnici. Ali, generalno, CMS sistem je jedan veliki napredak. Bio sam u dosta evropskih zemalja i zaista mogu da kažem da smo kada je CMS u pitanju, mi zaista napravili jedan ogroman iskorak u odnosu na druge zemlje, naročito zemlje u regionu. Projekat uopšte jeste stvorio problem sudijama, naročito jer se radilo o navikavanju na jedan potpuno drugačiji način rada. Ali, generalno, mogu da kažem da mi podržavamo rad CMS-a i sudijama se mora odati priznanje što su savladali rad u jednom potpuno novom informatičkom okruženju. Znači, pored svih problema i odgovornosti, sudije su odlazile na česte edukacije i počele su da rade u novom informatičkom ambijentu. Nakon svega, mi danas imamo informatički obrazovane sudije, za razliku od mnogih drugih zemalja, čak i onih puno razvijenijih od nas.
NN: U čemu se ogleda ta informatička obrazovanost sudija?
TEGELTIJA: Vidite, da počnemo od onih najbanalnijih stvari, ogleda se počev od samog korištenja elektronske komunikacije. Sva pošta i komunikacija u sudu se danas odvijaju putem e-mailova, a otiđite u bilo koju drugu instituciju i vidjećete koliko ljudi uopšte koristi elektronski način komuniciranja. Da počnemo samo od toga da sudije rade u jednom sistemu koji se zove LCMS koji je zasnovan na Oracle bazi, a svako ko se iole razumije u platforme i baze shvatiće da to uopšte nije naivna baza, to je jedna ozbiljna baza podataka i jedna od najboljih platformi na svijetu. Znači da mi danas imamo sudije koje rade u jednom potpunom informatičkom okruženju, koristeći sve prednosti tog procesa.
NN: S obzirom na to da je sve zasnovano na elektronskim bazama podataka, koliko je uopšte zaštićena baza od hakerskih upada?
TEGELTIJA: Koliko znam ona je jako dobro zaštićena i mislim da još nismo imali nijedan hakerski upad u sistem.
Tužbe logoraša na doradi
NN: U kojoj fazi je rješavanje tužbi logoraša iz Federacije BiH protiv RS, a koje su u banjalučkom Osnovnom sudu?
TEGELTIJA: Radi se o jako velikom broju predmeta, oko 10.000 parnica. Većina tih parnica koliko sam ja dobio informaciju od sudija, nisu zrele za suđenje, jer tužbe nisu bile dovoljno uređene. One su zatim vraćene strankama na doradu. Kako će se one završiti ja ne znam i to zavisi od stranaka u sporu.