Nosilac ljudskih prava je pojedinačna osoba, ali to ne znači da su kolektivna i grupna prava nekompaktibilna sa individualnim pravima, rekao je Torbjorn Jagland, generalni sekretar Savjeta Evrope.
"To znači da grupna prava proističu, odnosno ona su sekundarna individualnim ljudskim pravima. Primarni subjekt ljudskih prava je pojedinac", rekao je on u intervjuu za "Nezavisne novine".
Istakao je da BiH nije ni najbolja ni najgora kad se radi o poštivanju ljudskih prava i dodao da nema zemlje EU koja nema protiv sebe neku presudu da je kršila ljudska prava.
NN: Zašto je toliko važno implementirati presudu "Sejdić i Finci"?
JAGLAND: Važno je jer su sve presude Evropskog suda za ljudska prava obavezujuće. Ali isto tako važno je i zbog toga jer nijedna zemlja sebi ne smije priuštiti da uskrati potencijale i talenate svih svojih građana kroz učešće u društvu. Važno je i zbog toga što niti je mudro, niti ispravno niti pošteno isključiti svoje građane iz političkih procesa, a posebno ako je to motivisano razlozima poput etniciteta, pola ili religijskih uvjerenja.
NN: Ako zanemarimo slučaj"Sejdić i Finci", kakva je situacija sa ljudskim pravima u BiH? Gdje smo u poređenju sa ostalim zemljama Savjeta Evrope?
JAGLAND: Zaštita ljudskih prava u BiH se popravlja. U poređenju sa ostalim članicama Savjeta Evrope, BiH nije ni najbolja ni najgora. Mislim da će gro problema u vezi sa zaštitom ljudskih prava u BiH ostati sve dok konceptualni okvir evropskih zakona o ljudskim pravima ne bude u potpunosti integrisan u Ustav. A to znači sljedeće: nosilac ljudskih prava je pojedinačna osoba. To znači da je individua u samom srcu i prava i odgovornosti koje se tiču ljudskih prava, demokratije i vladavine zakona. To ne znači da su kolektivna i grupna prava nekompaktibilna sa individualnim pravima, nego to znači da grupna prava proističu, odnosno ona su sekundarna individualnim ljudskim pravima. Primarni subjekt ljudskih prava je pojedinac.
U poređenju sa ostalim članicama Savjeta Evrope, BiH nije ni najbolja ni najgora kad je u pitanju poštivanje ljudskih prava
NN: BiH je imala užasan rat u kojem su ljudska prava bila masovno kršena kroz ubijanja, mučenja, silovanja, zatvaranja i slično. Koliko smo do danas uspjeli da se vratimo u "normalni" režim ljudskih prava? Jesmo li uspjeli neutralizovati sve ono što je guralo ljude na međusobno ubijanje?
JAGLAND: Evropska povelja o ljudskim pravima i drugi mehanizmi zaštite ljudskih prava Savjeta Evrope proističu iz spoznaje da je jedini način da zaštitimo ljudska prava tako što ćemo kao nosioca ljudskih prava identifikovati pojedinačnu osobu. To znači da niti sebe niti druge ne smijemo gledati samo kao člana neke grupe na način "mi i oni". Moramo gledati jedni na druge kao na pojedince sa kojima dijelimo naša zajednička prava i zajedničke odgovornosti kao ljudskih bića. Svako od nas unutar društva mora dati drugima jednaka prava koja očekuje da ima za sebe. To je zlatno pravilo. Jezgro bilo kakve promjene ili bilo kakvog razvoja u društvu je obrazovni sistem. On mora prenijeti na nove generacije ne samo akumulirano znanje i tradicije koje postoje u društvu, nego mora mlade učiti i vrijednostima, vještinama i razumijevanju koji su potrebni za dobrobit svih, za razvoj BiH i za njen evropski put.
NN: Presuda "Sejdić i Finci" u suštini nam govori da svi građani moraju biti jednaki, bez obzira na nacionalnost. Kako Vi vidite BiH kao zemlju u kojoj živi više konstitutivnih naroda? Gdje je "tanka linija" između onoga što Vi tražite od nas i onoga što mi smatramo važnim, poput vjerske ili nacionalne pripadnosti?
JAGLAND: Nije ta presuda ono što traži jednakost svih građana, nego to je osnovni temelj demokratije, ljudskih prava i vladavine zakona. Presuda je samo potvrdila da postoji kršenje Evropske povelje o ljudskim pravima i naredila da to bude promijenjeno. BiH nije jedinstvena po tome da je multietnička zemlja. Svaka zemlja članica ima svoje različitosti, ali u svim tim slučajevima nam treba međusobna tolerancija i suživot. Evropsko humanitarno pravo daje pravo svakom pojedincu da se identifikuje kao član neke grupe ili manjine, ili da se ne identifikuje ako to ne želi. Ne postoji poseban koncept specijalnih etničkih prava, nego samo prava pojedinaca da budu dio bilo koje zajednice koju žele i da očuvaju i da uživaju u svojoj kulturi ili načinu života kojim žele da žive. Kada se radi o nacionalnim manjinama, o pravima pojedinaca nacionalnih manjina posebno se stara Okvirna konvencija o zaštiti nacionalnih manjina, sa fokusom na to da im se omogući da ravnopravno učestvuju u javnim poslovima i državi u kojoj žive.
Niti sebe niti druge ne smijemo gledati samo kao člana neke grupe na način "mi i oni"
NN: Gdje je granica između nacionalnog i nacionalističkog? Kako da izbjegnemo da kroz zaštitu prava konstitutivnih naroda u BiH, koju moramo imati, upadnemo u zamku ekstremizma?
JAGLAND: U zamku možete upasti onog trenutka kada iz zaštite prava zajednice pređete u izolacionizam i isključivost. Poštivanje etničkih prava je u potpunosti u skladu sa evropskom vizijom demokratije i evropskim humanitarnim pravom. Ali ako se u BiH fokusiramo na etnički balans samo između tri konstitutivna naroda, onda padamo na testu poštivanja individualnih građanskih prava, ali i pune raznolikosti koju BiH ima! Imate toliko etničkih grupa u ovoj zemlji, uključujući nacionalne manjine, nacionalno neopredijeljene, pa čak i strance. Nacionalna karakteristika zajednice je dodatno bogatstvo za cijelo društvo. Ali kada to postane alat za isključivanje i podjele unutar društva, onda padamo u zamku nacionalizma i rasizma.
Svi krše ljudska prava
NN: Ima li zemalja u EU koje krše ljudska prava?
JAGLAND: Sve zemlje krše ljudska prava, niko nije savršen. Ne postoji nijedna zemlja članica Savjeta Evrope ili EU koja nema neku presudu protiv nje.
Zemlje EU su takođe kršile ljudska prava. Ali najvažnije je da zemlja izvrši presudu, ukloni kršenje ljudskih prava i spriječi da to bude ponovljeno.