Ulrih Heider, brigadni general i direktor Odjeljenja za bezbjednosnu saradnju u OEBS-u, kaže da će u 2010. godini najveći izazovi biti rješavanja problema viška naoružanja i municije, podsjećajući da je u blizini naselja uskladišteno 25.000 tona municije koju su Oružane snage BiH klasifikovale kao višak.
Takođe, kaže da će OEBS nastojati da motiviše političare da se uprkos izbornoj kampanji posvete rješavanjima praktičnih problema građana.
NN: Koji su najveći izazovi pred vama u 2010. godini?
HEIDER: Iščekivanje opštih izbora u oktobru je očigledno već u januaru u mojoj oblasti rada, kao i kod ostalih. Ukoliko organi BiH, kao i entitetski i kantonalni organi, budu više uključeni u pripremanje i vođenje svojih političkih kampanja nego u praktični rad koji su obavezni obavljati, svi ćemo imati probleme u postizanju svojih ciljeva u 2010. godini. Ukratko, cilj mog odjeljenja je da pomogne organima BiH da vrše efikasan parlamentarni nadzor nad državnim institucijama odbrane, bezbjednosti i obavještajnih poslova, da dalje razviju i sprovedu Sigurnosnu politiku BiH, poboljšaju poštivanje vojnopolitičkih obaveza države u okviru OEBS-a.
NN: Koliko je problem viška naoružanja prijetnja građanima BiH?
HEIDER: Da budem jasan, OEBS je zabrinut za bezbjednost zaliha oružja, municije i eksploziva. Oni predstavljaju posredne i neposredne rizike za javnu bezbjednost. Neposredni rizici uključuju krađe i popratnu zloupotrebu i samozapaljenje municije. Posredni rizici uključuju štetne ekološke posljedice prouzrokovane uvođenjem toksičnih hemijskih komponenti koje se nalaze u određenoj municiji i eksplozivima. Problem viška municije je čak značajniji od naoružanja. Oružane snage BiH su odredile zastarjelu i nesigurnu municiju kao višak, i ova sredstva se skladište u vojnim objektima širom BiH, a neka se nalaze veoma blizu domova ili poslovnih objekata. BiH trenutno ima 25.000 tona municije koju su OS BiH klasifikovale kao višak. Upotrebom sadašnjih domaćih resursa, država je u mogućnosti da uništi oko 3.000 tona ovih viškova godišnje, i ukoliko to sada počne da radi, uništavanje se može završiti za osam godina. To bi bio izvrstan znak napretka. U 2009. godini vaša država je uništila samo jednu trećinu ove količine zbog pravnih, tehničkih i političkih razloga. To je zabrinjavajuća situacija.
NN: Kako OEBS može da pomogne rješavanje ovog problema?
HEIDER: U OEBS dokumentu o malom oružju i lakom naoružanju i dokumentu o zalihama konvencionalne municije, OEBS je uspostavio mehanizme za pomoć državama učesnicama u rješavanju problema viškova. Moje odjeljenje će i dalje podsticati organe na nivou države i entiteta da zatraže pomoć za uništavanje viškova vojnog naoružanja.
NN: Pored pitanja bezbjednosti, koji su ostali razlozi za rješavanje problema viška oružja?
HEIDER: Pored bezbjednosti građani, a naročito njihovi izabrani i imenovani predstavnici, treba da uzmu u obzir da je konstantno gomilanje oružja, municije i eksploziva skupo, i da može dovesti do opadanja javne bezbjednosti i bezbjednosti okoline. Sva municija predstavlja određeni rizik za ljudsku bezbjednost ali, zastarjela municija predstavlja posebno veliki rizik. Možda je manje poznata i kontaminacija okoline zbog curenja hemijskih komponenti zastarjele municije.
Pored bezbjednosti, održavanje i čuvanje lokacija i uskladištenih sredstava je skupo u finansijskom smislu kao i u vezi sa ljudstvom.
NN: Kako građane motivisati da predaju oružje preostalo od prošlog rata?
HEIDER: Kao primjer može da posluži usvajanje programa za amnestiju u svrhu podsticanja ljudi da dobrovoljno predaju oružje. Pored toga, građani bi mogli razmotriti mogućnost da putem svojih zakonodavaca obezbijede da sadašnji zakoni, namijenjeni da obeshrabre posjedovanje i upotrebu ilegalnog naoružanja, pruže dovoljno podsticaja ljudima da poštuju takve zakone. Na primjer, ima li smisla kazniti nekog sa 200 do 400 KM za ilegalno posjedovanje vatrenog oružja? Da li je to dovoljno da se tako nešto spriječi?
NN: Kakva je saradnja OEBS-a s lokalnim i drugim međunarodnim organizacijama na rješavanju problema skladištenja vojnog naoružanja, municije i eksploziva?
HEIDER: Međunarodna zajednica u BiH se u 2009. godini zaista udružila na rješavanju ovog pitanja, posebno OHR, EUFOR, NATO štab u Sarajevu, UNDP i Ambasada SAD. Naš jedinstven stav je izražen u zajedničkim pismima upućenim Ministarstvu odbrane BiH i Predsjedništvu BiH, kroz specijalističke brifinge Zajedničkoj komisiji za odbranu i bezbjednost Parlamentarne skupštine BiH i tokom zvaničnih sastanaka između svake od ovih organizacija sa bh. vlastima.
NN: Jeste li zadovoljni radom OEBS-a tokom protekle godine?
HEIDER: Zadovoljan sam što je moje osoblje učinilo sve što je bilo moguće na ostvarenju naših ciljeva za 2009. godinu. Radili smo marljivo i uz uvažavanje mogućnosti, dostupnih resursa i potreba naših bh. strateških partnera.
Veoma pozitivan uspjeh iz 2009. godine je usvajanje zakona i namještenje prvog bh. parlamentarnog vojnog povjerenika. Drugi pozitivan primjer je uspješna provedba Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja i pripadajućeg režima od strane BiH.