Valentina Rupčić, zamjenik glavnog i odgovornog urednika "Večernjeg lista" i dobitnik ovogodišnje novinarske nagrade "Nikola Guzijan", koju već tradicionalno dodjeljuju "Nezavisne novine", kaže da novinarima u BiH treba veća podrška društva, a posebno danas.
Ističe da će joj nagrada biti podsticaj u daljem radu te da je obavezuje na dodatna zalaganja za doprinos istini, objektivnosti i razvoju bh. društva.
Govoreći o odnosu vlasti BiH prema novinarima, Rupčićeva ističe da je taj odnos u najmanju ruku diskutabilan.
"Konkretne pomoći nema, a Zakon o informiranju je pusto slovo na papiru u većini slučajeva. Mislim da i mi novinari griješimo. Treba da budemo udruženiji, većim snagama se borimo za prava koja nam pripadaju i "iskoristimo" vlast da se odnosi prema medijima u BiH postave na razinu", kaže Rupčićeva.
NN: S obzirom na to da ste dugo godina u novinarstvu, kako ga ocjenjujete u BiH danas?
RUPČIĆ: Dugo sam u tiskanim medijima. Prošla sam sve, od dopisnice, rada u svim rubrikama, urednika... Zašto ovo nabrajam? Mislim da je to važno za formiranje novinara. Ne smijemo ostati samo izvjestitelji, nego biti oni koji oblikuju mišljenja. Novinarima u BiH treba veća podrška društva. Posebice danas. Pratim unutarnju politiku i znam koliko je situacija složena, a tek kako ona izgleda čitateljima. Novinarstvo u BiH je, po mom mišljenju, podijeljeno, i to na način da imate novinare koji pišu kako bi ispunili radni dan, one koji su "zalutali", te one koji to doživljavaju pozivom. Podjele se vide i po tome da na razini BiH nemamo zajednička okupljanja na kojima bismo raspravljali o problemima i razmijenili informacije. Na tome se mora više raditi. Novinari se ne zovu bez razloga sedma sila. Iskoristimo to.
NN: Koliko je lako ili teško biti novinar u BiH?
RUPČIĆ: Novinarstvo je za mene, osobno, više od profesije. Svako jutro kada završi naš redakcijski kolegij, kada počnem razmišljati o rasporedu tema i kako ih plasirati, pomislim na sve naše čitatelje koji će sutra novine čitati. Mislim kako moramo biti istiniti, objektivni, pozitivni, ali nekada i surovi kako bi ukazali na probleme. Teško je biti novinar u BiH, a s druge strane i lako ako imate izvore koji će vam dati točnu informaciju, koju ćete prvi objaviti, nešto otkriti. Ali kritike kojima je društvo u BiH podložno bez argumenta je strašno. Novinare se osuđuje bez kriterija, krivi su iako je ono što su objavili istina. Krivi su jer su objavili.
NN: Kakav je odnos vlasti prema novinarima i medijima u BiH?
RUPČIĆ: Vlasti u BiH dolaze i prolaze, a mi moramo pisati. Svaki svoj tekst pokušam napisati objektivno, argumentirano, ne povrijedivši nikoga. Svjesna sam da mnogi tekstovi koji se u BiH čitaju izgledaju drugačije, no ne želim vjerovati kako je itko od mojih kolega podložan utjecaju vlasti ili radi u službi nekoga. Naša služba je javnost. Odnos vlasti prema novinarima u BiH je u najmanju ruku diskutabilan. Konkretne pomoći nema, a Zakon o informiranju je pusto slovo na papiru u većini slučajeva. Mislim da i mi novinari griješimo. Treba da budemo udruženiji, većim snagama se borimo za prava koja nam pripadaju i "iskoristimo" vlast da se odnosi prema medijima u BiH postave na razinu. Konkretno, kada su u pitanju hrvatski mediji, imamo nezavidnu situaciju. Ili nemamo medija ili one koje imamo nitko ne podržava. Naš glas se čuje prigušeno. Sa državne i entitetske razine doživljavamo samo bojkot, baš kako se odnose i prema hrvatskoj politici.
NN: Činjenica je da svaka vlast potajno želi i trudi se da medije na neki način drži pod kontrolom. Koliko se teško tome oduprijeti i koliko danas u BiH ima medijske slobode?
RUPČIĆ: Da, nažalost je tako. Novinare svi žele kontrolirati. Moram priznati kako izgleda da su pojedini mediji i podložni tome. Ne želim vjerovati kako je to moguće. Zamislite kada bi pisali tekstove kako nam netko "naloži". Naravno da bi bili jednostrani i napadali druge, a kod novinara dobili epitet - režimski. Znam da će mnoge kolege, kada ovo pročitaju, reći - mnogo je takvih. Da, čini se, jer jedni druge osuđujemo. Predrasude, zlonamjerne kritike i često laži oblikuju mišljenje javnosti o novinarima. Osobno ne mislim tako. Medijske slobode u BiH moraju zaživjeti u pravom smislu. Novine u kojima radim, "Večernji list", svakodnevno kontaktiraju s kolegama i otvoreni smo za suradnju.
NN: Šta biste poručili mlađim kolegama, novinarima početnicima?
RUPČIĆ: Kao što sam rekla prigodom dodjele priznanja, mladim novinarima i onima koji to žele postati poručujem da ne odustaju od svojih snova ma kako se to činilo nemoguće. Mi smo tu za bolje sutra. Mladi novinari trebaju promovirati istinske vrijednosti bh. društva. E, mi smo ti koji ih trebamo pronaći. Novinarima u BiH istraživačko novinarstvo je onemogućeno. Kako istraživati kada ste ograničeni s podacima i nailazite na prepreke. Probiju pojedini taj zatvoreni krug, ali nemaju podrške, i to je žalosno. Mladima se kada sve ovo vide čini nemoguće uspjeti. Ali, dobra priča svakoga od njih može dovesti do vrha.
NN: Koliko Vam znači novinarska nagrada "Nikola Guzijan"?
RUPČIĆ: Ovom prigodom još jednom zahvaljujem "Nezavisnim novinama" na nagradi koju su mi dodijelile, zasigurno će mi biti poticaj u daljem radu. Obvezuje me na dodatna zalaganja za doprinos istini, objektivnosti i razvoju bh. društva. Ovakvo jedno priznanje svakom novinaru u BiH je čast. U našu kuću, "Večernji list", ova nagrada je otišla po drugi put. Moj kolega Robert Soldo proglašen je novinarom godine 2005, i to nam je pokazatelj da idemo pravim putem i nastavimo dalje.
Novčana nagrada za Markovo liječenje
Valentina Rupčić novčani dio novinarske nagrade "Nikola Guzijan" od 2.000 KM dala je za liječenje Marka Galića, odličnog učenika trećeg razreda Gimnazije fra Grge Martića u Mostaru.
Marku 7. marta ove godine na času fizičkog vaspitanja, iz neutvrdenih razloga, došlo je do zatajenja rada srca. Ostao je bez svijesti, mozak bez kiseonika i od tada se Marko nalazi u stanju kome.
"Ne znam što bih rekao nego hvala. Od kada je moj sin obolio, doznao sam koliko zapravo ima dobrih ljudi. Vjerujem kako će ovaj vaš velikodušni dar pomoći i zato se u njegovo ime, ali i cijele moje obitelji od srca zahvaljujem", rekao je sa suzom u oku i grčem u grlu Ante Galić, Markov otac.
"Razumijem situaciju u kojoj se nalazi Marko i što proživljava njegova obitelj. Želja mi je bila da im bar na ovakav način pomognem. Kada sam uz priznanje dobila i novčanu nagradu od 2.000 KM, pomislila sam na Marka, njegovu obitelj, iznenada prekinute dječačke snove... I odlučila novac dati za njegovo liječenje i to sam učinila od srca", kazala je Rupčićeva.