Vaskrsenje Gospoda Isusa Hrista je najveći događaj za nas hrišćane, jer predstavlja potvrdu svega objavljenog i naš prelazak iz smrti u život, napominje paroh sarajevski Vanja Jovanović, govoreći o vaskršnjim praznicima.
"Apostol Pavle kaže: Ako Hristos nije ustao, uzalud vjera naša. Dakle, sav naš život bio bi krajnje uzaludan. Vaskrsenje je i istorijski događaj i na osnovu njega se hrišćanstvo razlikuje od drugih religija", ističe paroh Jovanović.
NN: Kako se ovaj najveći hrišćanski praznik proslavlja?
JOVANOVIĆ: Vaskrsenje Hristovo Crkva praznuje od trenutka Njegovog silaska u ad (pakao), gdje je od smrti i zla On oslobodio duše starozavjetnih pravednika. Praznovanje Vaskrsenja počinje od Velikog petka. To se ispoljava i u ikonografiji Vaskrsenja, jer je Crkva odredila da se za ikonu Vaskrsenja Hristovog smatra Njegov silazak u ad. Postoje i ikone Vaskrsenja koje predstavljaju Hristovo javljanje mironosicama i učenicima, ali ikona Vaskrsenja prevashodno predstavlja uništenje smrti.
Hristos je poslije tri dana ustao iz groba. To se desilo u jutarnjim časovima nedjelje, a potvrdilo kad su žene mironosice došle do groba da bi pomazale Hristovo tijelo. Prema tome, nedjelja je, kao prvi dan sedmice, istovremeno i dan Vaskrsenja Hristovog. Dakle, Hristos je u subotu pobijedio vlast smrti, onda je u nedjelju sve uvjerio da je vaskrsao i da je On pobjednik smrti i zla. Vaskršnja liturgija je centralni događaj proslave. Ujutro se sa crkvenih zvonika dugo čuju zvona i javljaju dolazak velikog praznika. Narod odlazi u hramove i kroz svetu pričest biva dijelom zajednice koja proslavlja Vaskrsenje Hristovo. Poslije službe, svi se pozdravljaju riječima: "Hristos Vaskrse" i "Vaistinu Vaskrse", taj pozdrav traje sve do Spasovdana.
NN: Šta simbolizuje bojenje jaja?
JOVANOVIĆ: Vaskršnja jaja farbaju se na Veliki petak, u dan kada se inače ništa drugo ne radi. Naime, tada smo srcem i umom upućeni na strašni događaj Hristovog nevinog stradanja i poniženja, čiji je ishod spasenje kroz Vaskrsenje. Prvo obojeno jaje ostavlja se na stranu do idućeg Vaskrsa i zove se "čuvarkuća". Jaja se mogu ukrasiti šaranjem ili lijepljenjem za to određenih sličica/naljepnica.
Običaj farbanja jaja za Vaskrs potiče iz ranih hrišćanskih vremena, kada je sveta Marija Magdalina Mironosica putovala u Rim, poslije Hristovog Vaznesenja, da propovijeda Jevanđelje. Tom prilikom je posjetila cara Tiberija i u znak pažnje, kao novogodišnji poklon, poklonila mu crveno jaje te ga pozdravila riječima: "Hristos Vaskrse!" Crvena boja, kojom se jaja najčešće farbaju, simbolizuje Spasiteljevu nevino prolivenu krv na Golgoti. Samim tim, to je ujedno i boja radosti, jer je tako pobijeđena smrt. Vaskršnjim jajetom se simbolično predstavlja očiglednost Vaskrsenja, odnosno kako iz nečeg mrtvog postaje život. Jaje je, naime, samo po sebi mrtva stvar, ali pod uticajem toplote u njemu se razvije život i izleže se živo pile. Pile svojom snagom razvali ljusku - svoj grob, i izađe na svijet - kao što je Isus Hristos ustao iz groba. Prilikom tucanja jaja, takođe se izgovara - "Hristos vaskrse" i "Vaistinu vaskrse".
NN: Koliko se danas odstupa od tradicionalne proslave Vaskrsa?
JOVANOVIĆ: Hristos vaskrsava u srcu, jer cilj čovjekovog duhovnog života jeste da se sjedini sa vaskrslim Hristom, odnosno da Ga sozercava (spoznaje) u dubinama svoga srca. Ovdje se ne radi o nekom spoljašnjem, običnom praznovanju, nego o unutrašnjem i ontološkom praznovanju. Tako nam sveti Grigorije Bogoslov savjetuje da ne praznujemo razmetljivo i svjetovno, nego na božanski način i nadsvjetovno. Spoljašnjost u tom smislu nema presudan značaj i njim ne možemo mijeriti slavljenje Vaskrsa. Ono što jeste tradicionalno i simbolično je farbanje jaja koje je i danas vrlo živo.
NN: Koja je Vaša poruka vjernicima povodom Vaskrsa?
JOVANOVIĆ: Citiraću jedan dio iz ovogodišnje Vaskršnje poslanice Srpske pravoslavne crkve: "Zbivanja u prirodi nas podsjećaju da od našeg ljudskog načina življenja i ponašanja zavisi prirodni poredak stvari. Podsjećaju nas da je čovjek odgovoran, ne samo za sebe i svoj narod nego i za sve ljude i sve narode, kao i za sveukupnu Božju tvorevinu"... "Jedino nam ljubav otkriva vječnu istinu da je u samožrtvenoj ljubavi prema Bogu i bližnjima, prema svima stvorenjima, izlaz iz svih ljudskih obmana i laži, oslobođenje od lažnog življenja i tjelesnog mudrovanja, spas od svih tmina i bezizlaza." Svim čitaocima vaših novina i svim pravoslavnima čestitam Vaskrs starodrevnim hrišćanskim pozdravom: Hristos Vaskrse!
NN: Kakav je društveni položaj vjernika pravoslavne vjeroispovijesti u BiH, posebno mjestima gdje su u manjini, kao što je Sarajevo? Da li se poboljšava s vremenom ili stagnira?
JOVANOVIĆ: Bilo je i gorih i boljih vremena. Kada to kažem, ne mislim samo na posljednje decenije. Realno, cijela država stagnira stoga ni slika prava na slobodu vjere nije znatno drugačija. Mislim da je Stejt department u svom izvještaju dao realnu sliku o trenutnom stanju prava i sloboda u BiH.
NN: Sa kakvim problemima se najviše susreću?
JOVANOVIĆ: Najčešći problemi jesu administrativne prirode i dobre volje. Nekada me situacija podsjeća na Kafkin "Proces". "Nažalost" za Federaciju BiH smo neki pomalo strani "element", a za Republiku Srpsku smo neko sa one strane granice. Materijalno u očuvanju i zaštiti objekata i naslijeđa nas pomažu institucije u Federaciji i na tome smo zahvalni. Bilo bi dobro kada bi ta pomoć bila izdašnija, jer nismo u mogućnosti realizovati sve neophodne projekte koji se tiču opstanka našeg naslijeđa. Vjersko obrazovanje za mlade je veliki problem. Pravoslavna vjeronauka skoro da ne postoji u ovom dijelu BiH. Mi u Kantonu Sarajevo već drugu godinu apliciramo za pomoć u tom smislu i nadamo se da ćemo ove godine imati pozitivan odgovor.
NN: Da li ste zadovoljni procesom povratka izbjeglih i raseljenih Srba, uslovima ostanka povratnika, ali i procesom vraćanja imovine?
JOVANOVIĆ: Ne postoji stvarni povratak, pogotovo kada su u pitanju pravoslavni Srbi. Ako se takvo šta i desi, onda je to u toliko malom broju da je zanemarljivo. Veliki broj ljudi se jeste prijavljivao na određene adrese ranijeg boravka s ciljem ostvarenja određenih prava, ali oni nisu ostajali tu i da žive. Statistički, institucije vlasti predstavljaju te ljude kao povratnike, a oni u suštini žive negdje drugdje.
Pitanje imovine je isključivo pitanje politike i dobre volje. Nismo svjedoci u pozitivnom smislu niti jednog niti drugog. Deklarativno se svi zalažu za povratak imovine, ali u konkretnom smislu od toga nema ništa. Često su određene izjave i aktivnosti osmišljene tako da nemaju nikakav rezultat, vrijeđaju inteligenciju čovjeka. Mi ćemo istrajati u svojim zahtjevima i pravima očekujući ne više pregršt dobronamjernih stavova i izjava bez dobronamjernih konkretnih djela nego suprotno od toga.
Sankcionisanje napada
NN: Česti su napadi na vjerske objekte.
JOVANOVIĆ: Nažalost, to je naša realnost. Međutim, treba razlikovati napade na, uslovno rečeno, osnovi vjerske netrpeljivosti i napade u smislu koristoljublja. Kažem, uslovno rečeno, jer vjera u suštini ne može biti "netrpeljiva". Stanje u državi se uvijek prelijeva na odnose takve vrste. Stavljanje vjerskih objekata pod video-nadzor je velika pomoć i umanjuje broj ovakvih događaja.
Bitna stvar, ako ne i presudna, je sankcionisanje ovakvih djela. Policija uradi svoj dio posla, što bi trebalo da učine i svi ostali.