Od mnogih kolega iz cijelog regiona dobijamo riječi podrške te brojne pohvale, kaže Vesna Ivanišević, načelnik Klinike za neurohirurgiju UKC Banjaluka, nakon što je spasen život Draganu Došenu iz Kozarske Dubice, u kojeg je u maju pucala njegova majka.
Prema njenim riječima, podrška i pohvale dosad su, između ostalih, stigle od ljekara iz Ljubljane, Beograda, Zagreba i Tuzle.
"Ja sam zaista ponosna na svo osoblje, odnosno sve koji su pomogli da do ovakvog rezultata dođe", ističe Ivaniševićeva.
NN: Smatrate li da će slučaj dodatno povećati povjerenje građana u ljekare u RS i BiH?
IVANIŠEVIĆ: Kako da ne. Oni će prvo vidjeti spremnost medicinskog osoblja da, bez obzira na uslove, učine sve što je moguće da nekome pomognu. Humanijeg zanimanja nema, ali ni većeg zadovoljstva.
NN: Cjelokupnu javnost oduševio je uspjeh koji su postigli ljekari u Univerzitetskom kliničkom centra Banjaluka, odnosno na Klinici za neurohirurgiju.
IVANIŠEVIĆ: Ja sam zaista ponosna na svo osoblje, sve koji su pomogli da do ovakvog rezultata dođe. To što ste mi rekli prihvatam sa dosta emocija i izuzetno mi je drago. I od mnogih kolega iz cijelog regiona dobijamo riječi podrške, kao i brojne pohvale, između ostalog, od ljekara iz Ljubljane, Beograda, Zagreba, Tuzle. Čovjeku najviše znači kad ima podršku i pohvale stručne javnosti.
NN: Da li ste vjerovali u ovaj podvig koji je postignut s obzirom na to da je Došen bio veoma životno ugrožen?
IVANIŠEVIĆ: Kada su procjene u pitanju mi moramo poštivati riječi statističara, a statistike govore da se ovakve povrede praktički ne preživljavaju. Zaista, moram priznati da nisam vjerovala da će Dragan preživjeti, ali u tom trenutku nisam mislila na to. Radila sam što je u mojoj moći, da se i to što je "nemoguće" pokušava dosegnuti. Naravno, nakon medicinske intervencije, njegov mladi, zdravi organizam, najviše je doprinio tome da bude postignut ovakav rezultat. Njegov organizam naprosto nije htio da "nestane". Kada su povrede mozga u pitanju, jako je bitna starosna dob i prethodno stanje organizma. A Dragan je mlad, bio je zdrav, fizički jak, psihički stabilan. Svi su rekli da se radi o ličnosti vrijednoj svake pažnje i njegovo ranije zdravlje u mnogom je doprinijelo konačnom rezultatu.
NN: Koliko je doktora dosad učestvovalo u Došenovom liječenju?
IVANIŠEVIĆ: Anesteziolozi, odnosno ljekari intenzivne njege, dali su ogroman doprinos u tim prvim momentima, kada je njemu bila potrebna potpora aparata, odnosno kad je bio na mehaničkoj ventilaciji. Kada je potreba za mehaničkom ventilacijom prestala, on je i dalje ostao u stanju duboke kome i premješten je na Kliniku za neurohirurgiju. Tada su uključeni oftalmolozi, fizijatri, otorinolaringolozi, pulmolozi, vaskularni hirurzi. Dok smo došli do pune svijesti pacijenta prošlo je mjesec i po dana. Buđenje iz kome nije onakvo kakvim ga predstavljaju na filmu. Dolaženje svijesti je proces koji traje nekoliko sedmica i sve ide postepeno. Pacijent prvo počne neverbalnu komunikaciju. Mi mu kažemo: "Dragane, ako me čuješ, stisni mi ruku". Zatim slijede sve složenije reakcije. Pokretima glave tražimo da nam potvrdi ako je prepoznao glas osobe koja je pored njega. Zatim počne spontano da drži otvorene oči, da gleda. Zbog toga smo bili oduševljeni. Tada smo svi bili srećni. Prepoznao je oca, djevojku...
NN: Da li će Došen imati neke fizičke nedostatke zbog ranjavanja?
IVANIŠEVIĆ: Kada na slikama pogledate desnu moždanu hemisferu vidite da je tu sve "uništeno" povredom. Mi nismo uopšte na osnovu toga očekivali ovoliki oporavak. On će imati najveći problem s lijevom rukom, a nogu će moći sasvim fino da izvježba. Ne bi trebalo da ima ni problem s vidom. Oftalmolozi ga prate i nisu savjetovali ništa osim kapi, koje sada koristi.
NN: Kada bi on, onda, mogao biti otpušten?
IVANIŠEVIĆ: Otprilike sljedeće sedmice, a zatim slijedi fizikalna terapija.
NN: Kada je preporučljivo da Draganu Došenu bude saopšteno na koji način je ranjen te da je izgubio majku i brata?
IVANIŠEVIĆ: Smatramo da Draganu treba da bude saopštena istina kada on dođe u što bolje fizičko stanje, jer ako bi to bilo sada mogla bi da dođe u pitanje njegova motivacija za fizičkom rehabilitacijom, koja će biti obavljena pošto on ima slabost lijeve ruke i lijeve noge. Plan je da se on fizički što je moguće više oporavi prije nego što uđe u tu "psihičku borbu".