Za Milorada Barašina, privremeno suspendovanog glavnog tužioca BiH, kroz medijsko satanizovanje bila je spremna uloga "čovjeka čiji su život i čast bačeni psima", što je spriječeno kroz tajnost disciplinskog postupka.
Tvrdi ovo advokat Vlado Adamović, član branilačkog tima Milorada Barašina, protiv kojeg se disciplinski postupak vodi od juna prošle godine zbog objavljenih snimaka na FTV-u na kojima se susretao s trgovcem oružja Slobodanom Tešićem. Adamović nije mogao govoriti o disciplinskom postupka, ali je ocijenio da je zakon kršen u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu (VSTS), odakle su informacije "curile" u medije, pa je i sporazum koji je Barašin sklopio sa disciplinskim tužiocem prvo objavljen u novinama, a tek onda stigao do strana u postupku. Adamović ne može reći da li su najave optužnice u slučaju "Dobrovoljačka" imale veze sa suspenzijom Barašina, ali primjećuje da oni koji su u vrhu vlasti nisu procesuirani iako se nalaze na istim snimcima kao i Barašin. Adamović podsjeća i na ulogu bivšeg visokog predstavnika Pedija Ešdauna, koji je zanemario zakon i sam imenovao prve članove VSTS-a, te da BiH plaća milione zbog lošeg rada, uglavnom, stranaca u bh. pravosuđu. Adamović je i sam razriješen dužnosti sudije Suda BiH iako je u krivičnom postupku koji je vođen protiv njega pravosnažno oslobođen.
NN: U kojoj je fazi disciplinski postupka protiv Milorada Barašina?
ADAMOVIĆ: Strane u postupku, Milorad Barašini i Ured disciplinskog tužioca u BiH, postigle su sporazum da ne izlazimo u javnost s informacijama u vezi s ovim i čak predložili da ovaj postupak bude tajan, što je VSTV kroz prvostepenu komisiju, koja sudi ovaj disciplinski prekršaj, prihvatilo. Ured disciplinskog tužioca i branilačka strana poštuju taj sporazum. Bilo je negativno što je i prije postupka mnogo toga izašlo u medijima u pogrešnoj formi, s pogrešnim konotacijama. Za to je isključivo odgovorno VSTV, koje ima obavezu da postupak vodi prema zakonu, koji propisuje da se sačuva diskrecija, a u ovom slučaju i da se spriječi "čerečenje predmeta" i nagovaranje javnog mnjenja da se opredjeljuje za jednu ili drugu stranu. Svjedoci smo mnogo puta da je nekome presuđeno prije nego što dođe u sudnicu. Zato smo htjeli da se postupak vodi u miru, pa ako je čovjek kriv neka odgovara, a ako nije neka bude oslobođen. Nakon toga neka bude objavljena sadržina onoga što se dokaže kroz suđenje.
NN: Sporazum je bio postignut. Šta se sada s tim dešava?
ADAMOVIĆ: Ured disciplinskog tužitelja i branilačka strana su postigli sporazum. Tužilac Barašin je, s obzirom na to da je bio na funkciji koja je među deset najvažnijih u jednoj državi, pristao na potpisavnje sporazuma, i to u najblažem obliku, da je počinio nešto nehatno što je moglo naštetiti ugledu. To je potpisao i glavni disciplinski tužilac, koji je po zakonu prvenstveno odgovoran i pozvan da ocjenjuje ponašanje tužilaca i sudija. U odnosu na tu njegovu ocjenu pokreće se postupak. Bilo je za očekivati da ćemo pred prvostepenom komisijom imati potpisan sporazum, ali to se nije desilo. Prvostepna komisija ne prihvata sporazum i ova odluka je objavljena tako što je dostavljena strankama, a dokaz da nešto "curi" iz VSTV-a je da smo to pročitali u novinama i prije nego što su stranke dobile odluku. Taj sporazum je odbijen s obrazloženenjem koje je nezakonito, pošto samo u jednom pasusu odluke, koja ima dvije stranice, stoji da je sporazum odbijen jer težina sankcije nije adekvatna težini počinjenog prekršaja. Tad smo shvatili da prvostepena komisija odlučuje arbitražno jer ne ispunjava standard zakonitog obrazloženja. Nisu uzeli u obzir dosadašnji rad ni Barašinovo priznanje koje je uslijedilo da se postupak ubrza. Ne mogu ulaziti u sadržaj samog suđenja, ali još ima mogućnosti da taj sporazum bude revidiran.
NN: Nedavno je Evropska komisija ocijenila pozitivno rad glavnog disciplinskog tužioca za prošlu godinu, a tada je i postignut ovaj sporazum. Je li on ne valja samo nekim članovima te komisije ili su to neke igre oko Barašina?
ADAMOVIĆ: Ovo je nelogično i ne čudi me pitanje kakvi su to interesi u vezi s postupkom protiv Barašina. Sad se postavlja pitanje kako prvostepena disciplinska komisija ima suprotan zaključak od Evropske komisije, koja je pozvana da ocjenjuje rad disciplinskog tužioca i sudstva u cjelini.
NN: Koliko bi mogao trajati ovaj postupak protiv Barašina?
ADAMOVIĆ: Zakonski rok zastare je godina, a to je u junu, i očekujemo da do tada bude završen. Ima mogućnost da VSTV produži rok ako postoje objektivni razlozi, ali zasad se ne pokazuje da ima neke potrebe da se produžava. Ovo ne traje dugo jer postoje zakonske mogućnosti koje su legalne i neiskorištavanje tih mogućnosti značilo bi arbitražno suđenje, bez potrebnih dokaza.
NN: Nije prvi put da "nestaju" ključni ljudi iz pravosuđa BiH. Slično je bilo i s Barašinovim prethodnikom Marinkom Jurčevićem. O čemu se tu radi?
ADAMOVIĆ: Koncepcija formiranja VSTV-a potekla je od sudija i tužilaca u BiH. Htjeli smo postići određene standarde i učestvovao sam u tome od početka. Ideja koju smo imali nije do kraja sprovedena. Po mom mišljenju je suštinski problem što je bivši visoki predstavnik Pedi Ešdaun, iako je zakon o VSTV-u bio na snazi, sam izabrao prve članove ovog vijeća, a po zakonu je trebalo drugačije. On je imenovao te ljude i u tom momentu mi je to bilo znakovito. Prvi zakon o VSTV-u podrazumijevao je da članove predlažu udruženja, a prema pozitivnoj evropskoj praksi to je najbolje koncipirano vijeće. Ako je prve članove izabrao Ešdaun, a predstavnik udruženja je po zaknu izbačen iz sastava Vijeća, onda imam ozbiljne prigovore. To je to - što međunarodna zajednica ovdje pomaže, ali jasno treba reći da se čini da iz nekih razloga odmaže. Zbog toga se dešavaju ove stvari da istaknuti nosioci pravosudnih institucija nestaju preko noći. Podsjetiću na jedan novinski članak francuskog filozofa Levija u vezi s aferom u MMF-u i Štros-Kanom, gdje se govori kako je opasno kada se ne pristupi suđenju na pravilan i zakonit način najvišim nosiocima neke vlasti. Tu on piše za Štros-Kana da je "čovjek čiji su život i čast bačeni psima". Znate li zašto je otišao tužilac Jurčević?
NN: Navodno je bio bolestan.
ADAMOVIĆ: Sami ste kazali - navodno. Postavlja se pitanje kome je sve u ovoj zemlji priređivana situacija o kojoj Levi piše "čovjek čiji su život i čast bačeni psima". Ovo je bila ideja vodilja kada sam pristao braniti tužioca Barašina, kao i cijelom timu branitelja Nikici Gržiću i Milu Kovačeviću. U dosadašnjem toku postupka primijećene su naznake koje upućuju na to da je Barašinu bila namijenjena ovakva sudbina. Ured disciplinskog tužioca nije podlegao filovanju javnog mnjenja. Ubijeđen sam, ipak, da se ovo ne bi desilo nekome ko nije glavni tužilac i ne bi bila ovakva hajka.
NN: Nažalost, na primjeru pokojne tužiteljice Dijane Milić vidjeli smo do čega može dovesti takva hajka.
ADAMOVIĆ: Ako je to jedna od osoba čiji smo život i čast bacili psima, a ubijeđen sam da jeste, pozvao bih sve one dušebrižnike da uzmu sve izvještaje medija i da izanaliziraju šta je dovelo do njene smrti. Pitam se sjeti li se sad iko više tužiteljice Milić?! Nije li bila obaveza svih učesnika u postupku da spriječe takvo izvještavanje, usmjereno na ovu ili onu stranu? Nije li bila profesionalna obaveza novinara i urednika da to spriječe? Tužilac Barašin neće završiti kao tužiteljica Milić, jak je i svjestan pozicije u kojoj se našao, a i mi ćemo kao branilački tim spriječiti tako nešto.
NN: Javnost u BiH pamti samo snimke Barašina s trgovcem oružja i već je, izgleda, donijela svoj sud.
ADAMOVIĆ: Javnost treba da zna da javna objava snimaka mnogo znači, a u disciplinskom postupku mnoge se stvari preispituju. Ne govorim o ovom slučaju, nego generalno, da se u svakom slučaju preispituje autentičnost snimaka, zakonitost snimaka, tehnička valjanost, odnosno sadržina, i da li su snimci predstavljani na ovaj ili onaj način... To u sudnici može biti prezentirano na način - da li vjeruješ meni ili svojim očima. Mnogo puta se u sudnici pokazalo da snimak nije autentičan. Vidjećmo šta će ovdje biti dokazano.
NN: Vidjeli smo i druge snimke na TV-u pa nije bilo ni optužnice.
ADAMOVIĆ: Vidjeli smo mi i u slučaju "Barašin" na snimcima i druge ljude i imena iz vrha vlasti pa niko nije procesuiran. Šta to znači s aspekta jednakosti pred zakonom? Je li to neko odgovorniji od drugih? Po mom mišljenju, svi su jednaki. Ako tužilac Barašin u jednom događaju u kojem se pominje desetak ljudi s istovjetnim ponašanjem jedini bude izdvojen i procesuiran - onda se može govoriti o hajci.
NN: Barašin je najavio optužnicu za Dobrovoljačku u junu, a baš tad je i suspendovan. Je li i to slučajnost ili je smetao?
ADAMOVIĆ: To sada govori o razlozima koji mogu uticati na tok vođenja disciplinskog postupka. Ja sada mogu pretpostavljati kao i Vi, ali šta stoji iza svega toga - ne znam. Iskustvo je pokazalo da je ponekad sa strane bilo uticaja koji nisu zakoniti.
NN: Možemo li onda vjerovati Sudu i Tužilaštvu BiH?
ADAMOVIĆ: U pogledu povjerenja u te institucije najbolji će pokazatelji biti broj potvrđenih i ukinutih odluka. Ispitajte koji su to tužioci i sudije imali takav broj predmeta da su potrošili milione maraka na oslobađajuće presude, koje su na startu bile osuđene na propast.
NN: Uglavnom su to stranci, a ovdje ih štite dijelovi međunarodne zajednice i predsjednica Suda BiH Meddžida Kreso nekim svojim pismima.
ADAMOVIĆ: Učestvovao sam u tome kada su stranci pozivani u sudski sistem BiH, a bilo je to u doba kada ta predsjednica Suda nije ni formalno mogla učestvovati u tome jer nije ni bila u sudstvu, radila je negdje drugdje. Ideja je u početku bila dobra dok se nije pretvorila u nešto drugo. Odgovorno tvrdim da su pojedine strane kolege svoj posao shvatile mnogo šire od onoga što su im bile zakonske mogućnosti i to se u postupcima počelo svetiti. Da su novinari to istraživali vidjeli bi da je mnogo šira lista sa stranim učesnicima koji su doprinijeli da ovaj sudski sistem nazaduje. Treba ih prozvati imenom i moglo bi se s pravom postaviti otvoreno pitanje šta su i za koga su ti ljudi ovdje radili. Vrlo je važno da se zna ko je napravio grešku kako bi bilo vraćeno poljuljano povjerenje u sudski sistem jer ljudi generalizuju i kažu "svi su isti", a nije tako.
Barašinu rade isto što i meni
NN: Bili ste jedan od sudija koji su stvarali Sud BiH, a otišli ste zbog optužnice za seksualno uznemiravanje. Pošto ste oslobođeni optužnice, je l to znači da ste i vi nekome smetali?
ADAMOVIĆ: U mom postupku cijelo vrijeme sam tvrdio da ono što su odluke pokazale nije rezultat vođenja postupka, jer se i meni desilo ono što sada namjeravaju s Barašinom, i odbijen je sporazum, a da pri tome nisu uzete sve okolnosti. I u mom slučaju su se ponašali kako sada pokušavaju s Barašinom - uzme se jedna činjenica i od toga se pravi sve i svašta, a druge činjenice koje bi mogle stvoriti realnu sliku su anulirane. Danas sam ubijeđen da je bila jaka intencija da se sklonim iz Suda BiH i zbog toga mi je drago što učestvujem u odbrani Barašina. Radio sam posao kako treba i to govore zvanični izvještaji - godinama sam imao najbolje rezultate u ovoj državi. Smatrao sam se izrazito neovisnim, a da li mi se na određeni način osvetilo, danas vidim da postoje indicije da je to vrlo moguće. Svi oni koji su bacali drvlje i kamanje na mene su nakon oslobađajuće presude pogeli glavu, ali nisu se trudili da objasne kako sam ja krivično oslobođen, a uslijedilo je razrješenje s mjesta sudije Suda BiH, koje očigledno ne odgovara činjeničnom stanju. U pravosnažnoj presudi piše "to što nije utvrđivana krivnja nema odraza na zakonitost", to je disciplinski postupak, a krivično sam oslobođen.