Era robusnog i aktivnog OHR-a je završena i ne treba očekivati od međunarodne zajednice da u BiH ostane beskonačno, rekao je u intervjuu za "Nezavisne" Volfgang Petrič, bivši visoki predstavnik i sadašnji predavač na prestižnom američkom univerzitetu Harvard.
On je upozorio da zbog političkog zastoja u BiH, EU polako počinje da diže ruke od BiH, a da su prve konkretne sankcije ukidanje sredstava pretpristupne pomoći.
"Ako je zaista političarima sasvim svejedno zbog činjenice da će ova siromašna zemlja izgubiti milione evra podrške, onda je to zastrašujuće. Kada se političari ponašaju toliko neodgovorno, moram da kažem da mi je žao običnih ljudi u BiH, do kojih mi je zaista stalo", rekao je Petrič.
NN: I dalje nema napretka u sprovođenju slučaja "Sejdić i Finci". Sada se čini da ni EU više ne može puno toga učiniti. Kako se Vama čini?
PETRIČ: Raspitivao sam se nedavno u Sarajevu i Banjaluci kod mojih bh. i austrijskih prijatelja kako oni procjenjuju tu cijelu situaciju. Situacija je, izgleda, toliko konfuzna, da više niko ne zna šta stranke u stvari žele. Očigledno je da se ovdje odavno više ne radi o pravednijem izbornom sistemu - o principu građanstva koji je u demokratiji sasvim uobičajen. Ovdje se već dvije decenije debata vodi oko partikularnih etničkih interesa. Po svemu sudeći, i ovaj najnoviji briselski sastanak partijskih lidera je propao i EU polako počinje dizati ruke od BiH. Ekonomski i politički, to znači da su sredstva iz instrumenata pretpristupne pomoći za 2013. prepolovljena, a onda za 2014. su u opasnosti da potpuno budu ukinuta. Ako je zaista političarima sasvim svejedno zbog činjenice da će ova siromašna zemlja izgubiti milione evra podrške, onda je to zastrašujuće. Kada se političari ponašaju toliko neodgovorno, moram da kažem da mi je žao običnih ljudi u BiH, do kojih mi je zaista stalo.
NN: Treba li da se Komisija i komesar Štefan File ozbiljnije umiješaju ili treba rizikovati da BiH postane crna rupa Evrope?
PETRIČ: Izjavu komesara Filea sam detaljno pročitao, u kojoj je, rečenicu po rečenicu, praktično dokumentovana propast sadašnje bh. politike.
Nada za bolju budućnost BiH, koju sam imao kada sam 2002. godine otišao iz zemlje, čak je i kod mene sada ravna nuli. Ne mogu vam dati nikakav savjet. Tužan sam. Razgovarao sam sa mnogo ljudi širom zemlje i znam da oni više nego ikad žele otići, ako već nisu, i sada svoj doprinos ne daju BiH, nego zemljama u kojima rade, poput Njemačke i Austrije. Previše ljudi u ovoj zemlji više nema tu mogućnost. Prošle godine posjetio sam srednje škole u Sarajevu i Palama koje je finansirala Austrija. Tamo sam zatekao izuzetno motivisane nastavnike i učenike. Posebno me se dojmila Ugostiteljska škola na Palama. Ali pitam se gdje će ti vrijedni ljudi da nađu posao za koji su se obrazovali? Ovaj dugogodišnji politički haos uništava budućnost mladih. Tako da je opasnost zaista ozbiljna da BiH ostane ničija zemlja, u vrijeme dok je Hrvatska već članica EU, a Srbija preuzima ogromnu odgovornost i pokazuje političku zrelost po pitanju Kosova. To mora po svaku cijenu da se spriječi. Ali to je jedino moguće promjenama iznutra.
Ako je zaista političarima sasvim svejedno što će ova siromašna zemlja izgubiti milione evra podrške, onda je to zastrašujuće
NN: Ima i onih koji za takvo stanje djelimično okrivljuju i međunarodnu zajednicu. I u vrijeme dok ste Vi bili visoki predstavnik OHR je imao veoma jaku ulogu. Ima li tu i te vrste odgovornosti?
PETRIČ: Međunarodna zajednica, a posebno EU, ali i zemlje poput Austrije, uložile su milijarde evra u obnovu zemlje u svim dijelovima, bez gledanja ko je kakve nacionalnosti. Nismo u svemu uspjeli, i mi smo griješili. Ali prije ili kasnije mora se postaviti pitanje samoodgovornosti. Budućnost u svoje ruke moraju da preuzmu građani i građanke ove zemlje. Da tu ima nešto, svjedoče i nedavne demonstracije ispred parlamenta u Sarajevu. Nadam se da će građani BiH konačno izgubiti strpljenje za političare. Ali očigledno da postoji mlađa generacija lokalnih političara koji prepoznaju znakove vremena. Ljetos sam se sastao sa gradonačelnikom Trebinja i otuda sam otišao sa nešto više nade. Ako bude bilo pozitivnih pomaka u BiH, Evropa će opet stati iza BiH.
NN: Da li je OHR smetnja na putu BiH ka EU? Treba li ga zatvoriti?
PETRIČ: Vrijeme aktivnog i robusnog OHR-a je završeno. Ne možete očekivati da nakon dvije decenije od završetka rata međunarodna zajednica u BiH ostane zauvijek. Bez ikakve sumnje OHR je napravio dobar posao, pomogao obnovu zemlje, uspostavio demokratske institucije i mnogim protjeranim omogućio da ponovo žive u svojim domovima. Ali, s tim je sada gotovo. Ali teško da će doći do zatvaranja Kancelarije sve dok je politička neodgovornost toliko raširena pojava. Zar ne bi trebalo Banjaluka, koja želi što brže zatvaranje OHR-a, baš zbog toga da ima najveći interes za dobrom saradnjom sa OHR-om? Kada bude bilo iskoraka prema Briselu, to će biti znak da je OHR svoju zadaću ispunio.
NN: Izbori u BiH su tek za godinu dana, ali kampanja je u punom jeku. Da li je rano za procjenu kakvi će biti rezultati izbora?
PETRIČ: Na opštinskim izborima došlo je do velikih promjena, ali još je rano da se kaže hoće li to dovesti do bolje situacije u lokalnim zajednicama. Ali jedno je sigurno: Veliko nezadovoljstvo sadašnjim stanjem u BiH može biti zaustavljeno samo izborom kandidata i kandidatkinja koji će interese zemlje staviti ispred vlastitih. Ljudi od političara očekuju rezultate. O tome treba ljudi da misle kada budu zaokruživali imena kandidata na listićima.