Dok smo se bavili pokopom srebreničkih žrtava, u Banjaluci sam htio pokrenuti pitanje pravde za srpske žrtve oko Srebrenice, ali nisam mogao naći sagovornike, rekao je u pisanom intervjuu za "Nezavisne" Volfgang Petrič, bivši visoki predstavnik u BiH, koji je osudio stavljanje izvještaja o Srebrenici van snage.
On kaže da je samo Željko Kopanja razumio potrebu da se na tome radi, ali da nije bilo želje od strane zvaničnih institucija.
"Sada je vrijeme da se konačno napravi slično ozbiljno istraživanje koje bi govorilo o ubijenim srpskim civilima. Treba ispitati sve činjenice - i one za koje već znamo i one do kojih bi se moglo doći", rekao je Petrič i dodao da se to ne smije raditi, kako kaže, sramotnim poništavanjem izvještaja o stradanjima Bošnjaka.
NN: Narodna skupština RS traži od Vlade RS da izvještaj Komisije o Srebrenici bude stavljen van snage, a usvojen novi, koji će govoriti i o srpskim žrtvama. Kako to vidite?
PETRIČ: To je moralni bankrot Narodne skupštine. Svi koji su za takvo nešto glasali pokazuju da ništa nisu naučili iz tragične istorije regiona. RS su donijeli sramotu, kao i svim žrtvama. Ne možete odbraniti istinu o nedužnim srpskim žrtvama u selima oko Srebrenice tako što ćete na zvanični način oskrnaviti 8.000 sistematski ubijenih muslimanskih muškaraca i mladića.
NN: Šta treba onda uraditi, po Vašem mišljenju, kad su u pitanju srpske žrtve, ako mislite da išta treba uraditi?
PETRIČ: Kada sam 2001. s teško potresenim ženama, kćerkama i udovicama vodio razgovore o mjestu pokopa - koje će kasnije postati poznato kao Potočari - prva misao mi je bila kako donijeti pravdu tamošnjim srpskim žrtvama. Ja ne želim porediti žrtve, zato što su meni sve žrtve jednake, bez obzira na to koje su etničke pripadnosti i koje su vjere. Međutim, u Banjaluci nisam mogao naći ozbiljne političke partnere da o tome razgovaramo. Jedini izuzetak je bio Željko Kopanja, moj prerano preminuli dragi prijatelj, koji me u tome podržavao. On je tačno znao o čemu sam govorio. On je bio jedan od prvih Srba koji su izvještavali o zločinima počinjenim u ime srpskog naroda, zbog čega je preživio strašan atentat, u kojem je izgubio obje noge. Srpski zločini u ratu u BiH, genocid u Srebrenici, potkrijepljeni su dokumentima. Neki od odgovornih osuđeni su u Hagu.
Sada je vrijeme da se konačno napravi slično ozbiljno istraživanje koje bi govorilo o ubijenim srpskim civilima. Treba ispitati sve činjenice - i one za koje već znamo i one do kojih bi se moglo doći - ali bez politizacije i zloupotreba. Te žrtve takvo nešto nisu zaslužile. Ali nemojte po drugi put muslimanske žrtve skrnaviti. Zapanjuje me količina cinizma koju neki ljudi pokazuju prema tim sudbinama. Gdje im je empatija? Pokazuju li ti ljudi ikakvo saučešće? Jesu li četvrt vijeka nakon rata osim žrtava stradali i saosjećanje i razumijevanje za žrtve? Svi imaju moralnu obavezu prema žrtvama i preživjelima da žrtvama pristupe uz saučešće i razumijevanje. Banjaluka je u tome zakazala. Nadam se da ima dovoljno prosvećenih Srba i Srpkinja koji će preuzeti moralnu odgovornost za srebreničku tragediju. To je obaveza svakog evropskog civilizovanog naroda. I mi Austrijanci smo to morali naučiti nakon Hitlerovih zločina kojima smo bili saučesnici, a od kojih smo dugo okretali glave. Mi jesmo s jedne strane bili Hitlerove žrtve, ali smo bili i saučesnici u zločinu. Mislim da ovakva dvostruka spoznaja još nije doprla do prostora bivše Jugoslavije.
NN: Čini se da je malo napretka u sprovođenju Reformske agende. Zašto?
PETRIČ: Upravo smo govorili o preuzimanju odgovornosti. I ponovo smo u situaciji da primijetimo da se radije manipuliše umjesto da se preuzme vlastita odgovornost. To su najvažniji razlozi zašto u BiH nema napretka. Umjesto što se prošlost stalno provlači kroz sadašnjost, političari bi trebalo da ozbiljno shvate vlastitu obavezu kako da svojim sugrađanima obezbijede bolju i svjetliju budućnost. Sve dok više mladih ljudi napušta BiH nego što ih se u njoj rodi, u BiH se neće moći sprovesti bilo kakve reforme. Političari koji već godinama vode zemlju u sva tri naroda dokazali su da ništa nisu uradili za svoj narod. Da je takva situacija negdje drugdje, političari bi dobrovoljno podnijeli ostavke i prepustili pozicije mlađima voljnima da sprovedu reforme i zemlju uvedu u EU. Bojim se da s ovim političkim strukturama BiH nema nikakvu šansu da se pridruži EU. Da li će se u tom smislu nešto promijeniti nakon izbora, ja ne znam, ali nakon brojnih razgovora koje sam imao, nisam optimista.
NN: Koliko je tome svemu doprinijela uloga OHR-a i međunarodne zajednice, koji su se veoma snažno angažovali u ranijem periodu?
PETRIČ: OHR nažalost već odavno ne igra nikakvu ulogu. Kancelarija nema potrebnu podršku niti iz Brisela niti iz Vašingtona. Moj prijatelj Valentin Incko sjedi u svojoj kancelariji u Sarajevu vezanih ruku. Ja sam još prije više godina predložio da se OHR zatvori i da se umjesto njega Misija EU u potpunosti osposobi kroz potrebna ovlaštenja. BiH bi konačno trebalo da uđe u EU, a ne da je vječno zarobljena u dejtonskim paradigmama.
NN: Čini se da se EU u ovom trenutku ne želi posvetiti proširenju i više se fokusirati na vlastitu budućnost. Ima li naš region i dalje EU budućnost?
PETRIČ: Tačno je da Evropa nakon izbora 2019. mora započeti s institucionalnom reformom. Bez Velike Britanije EU se mora iznova organizovati. Ja sam stava da Brisel i dalje mora nastaviti s proširenjem sa Srbijom, Crnom Gorom, Makedonijom, Albanijom i uskoro Kosovom. BiH bi mogla ostati jedina zemlja van Evrope. Međutim, ja vidim novu opasnost, da zapadna Evropa snažnije odbije proširenje jer se plaši da bi to dovelo do jačanja antiliberalnih stremljenja, koji su sad vidljivi u Mađarskoj ili Poljskoj. U Berlinu ili Parizu ne žele u Briselu vidjeti još političara poput Orbana. Proevropske i prodemokratske snage na cijelom zapadnom Balkanu moraju paziti da ne ostanu žrtva vlastitih antievropskih političara.
I Kosovo će preteći BiH
NN: Kako objašnjavate to da su neki političari devedesetih bili mnogo spremniji na reforme? Tada smo od dvije vojske napravili jednu, uspostavili UIO BiH i brojne druge institucije, koje su popravile stanje u BiH.
PETRIČ: Postoje dvije značajne razlike između onog vremena i danas. Nakon kraja hladnog rata i pobjede zapadne demokratije postojala je povoljna dinamika na kontinentu. Te dinamike danas, nakon globalne finansijske krize, evropske krize, Brexita i unutrašnjih problema u EU više nema. Čak i Rusija se pod Jeljcinom trudila da se priključi Evropi. Nažalost, Brisel to nije prepoznao kao veliku šansu. Danas Moskva na Balkanu predvodi antievropsku politiku i želi spriječiti proširenje EU. Bh. političari su doveli zemlju u zastoj. Srbija, Crna Gora, a sada i Makedonija i Albanija kreću se ka EU. Čak i Kosovo će nakon pomirenja s Beogradom preteći BiH. U ranija vremena u BiH je bilo progresivnih političara, poput Milorada Dodika, koji su sarađivali s OHR-om u korist svog naroda. Uz Dodikovu podršku ja sam pokrenuo dosta reformi, često uz otpor Izetbegovićeve stranke i HDZ-a. Šteta je da Dodik više nije dio reformskih snaga, što je postao izopšten iz EU i SAD i što je isporučen Putinu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.