Niko u BiH ne želi da se suoči sa boračkim populacijama i kaže da se zbog evropskih integracija mora mijenjati dosadašnji sistem socijalne zaštite, jer je ova oblast hiperpolitizovana u BiH, tvrdi Žarko Papić, direktor Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja (IBHI).
Nije uvjeren da će Parlament FBiH smoći snage da prihvati rebalans budžeta i neophodne zakone kako bi ispunili uslove Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i obezbijedili novac iz stendbaj aranžmana, iako bi takva odluka FBiH odvela u kolaps.
U intervjuu za "Nezavisne" Papić istče da će do kraja godine biti usvojena srednjoročna strategija o socijalnoj zaštiti, što je ulaznica za EU, te da Savjet ministara, entitetska ministarstva i nevladin sektor uspješno rade na ovim dokumentima.
NN: Da li uopšte postoji sistem socijalne zaštite u BiH?
PAPIĆ: Teško je to nazvati sistemom, ali kako god ga zvali, on je krajnje neefikasan. Prema podacima iz 2007. godine, BiH odvaja četiri posto društvenog proizvoda, oko 22 milijarde KM, za novčane transfere, ne računajući doprinose za penzije, zdravstvo i slično. To izdvajanje je duplo više nego kod zemalja u regionu. Puno gore od toga je to da od svih tih sredstava samo 18 odsto dobija najsiromašnija petina stanovništva u BiH, a 27 odsto dobija najbogatija petina. Ovakav sistem socijalne zaštite nema skoro nikakav efekat na smanjenje siromaštva. Na bazi analize Svjetske banke, kada bi potpuno bili ukinuti ovi transferi, siromaštvo bi se uvećalo za 1,2 indeksna poena, bilo bi 19,8 odsto. Godina 2007. bila je predkrizna jer se budžet odlično punio zbog PDV-a i tada ste imali 18,6 odsto ljudi koji su na ivici siromaštva i čiji su prihodi po svim osnovama ispod 238 KM mjesečno. Sve govori da sistem socijalne zaštite ne utiče na siromaštvo.
NN: Zašto bogati dobijaju iz novčanih transfera socijalne zaštite?
PAPIĆ: Zato što je čitav sistem baziran na pravu, a ne na stvarnim potrebama. To se posebno odnosi na boračke populacije. Znači, imate pravo s obzirom na stepen invalidnosti da dobijate novčanu nadoknadu, a istovremno možete imati 100 miliona KM u nekretninama i mjesečni prihod 200.000 KM! Nema preciznog ciljanja, usmjeravanja i selekcije novčane pomoći onima kojima stvarno treba i ne postoji pristup orijentisan ka korisniku. To je krajnje neefikasan sistem i jako mnogo novca ide u tu svrhu, a nema rezultata. S jedne strane je siromaštvo kako sam opisao, a sa druge pucanje budžeta kakvo se u FBiH desilo u zadnjem kvartalu 2008. godine.
NN: Šta je rješenje za takvo stanje, jer se uvijek mogu očekivati protesti?
PAPIĆ: Evropske integracije, za koje su deklarativno svi u BiH. Savjet ministara BiH je prije manje od godinu usvojio politike u oblasti invalidnosti, a u oba entiteta početkom juna ministarstva su uradila strategiju, i to je zasnovano na principima EU. S ovim načinom kategorizacije BiH ne može u EU. Više nije stvar zahtjeva MMF-a, koje imamo, jer se oni bave masom novca, nego kada postanemo kandidat, od tog momenta se mora početi mijenjati ovakav sistem, a to niko neće da kaže. Privodi se kraju srednjoročna strategija socijalnog uključivanja za BiH, radi se i razvojna strategija u najtješnjoj saradnji s entitetima, institucijama BiH i NVO. Do kraja godine bi ovo trebalo biti prihvaćeno i očekujemo da ćemo to imati prije nego što kažu da smo kandidat.
NN: Boračka populacija je ogromna izborna mašinerija. Hoće li se vlasti na to odlučiti zbog uslova EU?
PAPIĆ: Borci su dosad dva puta prevareni: certifikatima i 2006. godine kada je Parlament FBiH ubacivao nova prava amandmanima za koje su svi tada znali da se neće ispuniti. To se radilo da bi se kupovalo biračko tijelo, koje je usput dobro organizovano, a onda godinu i po završite s ogromnim budžetskim deficitom. U procesu pridruživanja EU moraćemo da promijenimo koncept socijalne politike. Treba nam koncept koji korisnika stavlja u aktivnu poziciju i rješava problem na druge načine, od toga da ga uključuje u zapošljavanje, da razvija preventivne mjere zaštite i da taj "šalterski tip" socijalne zaštite poboljša drugim oblicima. S ovoliko novca koliko BiH izdvaja za novčane transfere puno bi bolje mogla biti organizovana socijalna zaštita onima kojima je potrebna. Za ukupan socijalni sektor BiH odvaja oko 20 odsto, FBiH oko 23 odsto, a RS oko 15 odsto od BDP-a. Prosjek EU je oko 15 odsto. Socijalna zaštita u BiH je hiperpolitizovana. Problem je u slabom upravljanju i nema ciljanja korisnika, a moraju se naći mehanizmi, a jedan od njih je imovinski cenzus.
NN: Da li će se stanje u socijalnoj zaštiti srediti zbog uslova MMF-a?
PAPIĆ: Problemi s budžetima ovdje nisu uzrokovani svjetskom ekonomskom krizom pa se tražila pomoć MMF-a, i to kasno. Sa PDV-om su se budžeti punili, nije se ulagalo u razvoj i trebao je mali pad prihoda da to detonira. Čitava ova priča je počela 2001, kada je SB nudila povoljan kredit za restrukturiranje socijalnog sektora od 50 miliona dolara. RS je uspjela da ispuni uslove, a FBiH nije i prekinuti su stendbaj aranžmani s MMF-om na sedam-osam godina. Tada je federalna ministarka za borce Suada Hadžović nastradala, jer je išla razumno da oblast uredi i svi su joj okrenuli leđa, pa i njeni stranački drugovi. U januaru ove godine niko nije htio da čuje za MMF, a FBiH je već dizala kredit za dug od prošle godine. Na kraju priče, stigao je novac MMF-a, ali nema trošenja dok Parlament ne usvoji rebalans budžeta i dva zakona. Koliko vidim, Vlada FBiH još nagađa da li su zakone poslali u Parlament. Nisam uopšte siguran da će u Parlamentu FBiH prihvatiti rebalans budžeta i zakon o smanjenju plata i reviziju invalidnina. Ako ovo prođe, biće i novca, a ako ne, slijedi kolaps.
Prekršeni standardi EU
NN: Kako može biti ispravljen tako nepravedan sistem socijalne zaštite?
PAPIĆ: Uzmimo ratne vojne invalide kao primjer, uz puno poštovanje prema toj kategoriji, jer u BiH jeste specifična situacija. Oni su kategorisani u 10 kategorija i pravo na novčanu naknadu stiču sa 20 odsto invalidnosti, a s tim postotkom ste sposobni za rad. Mnogo ih ima niske procente invalidnosti i dobija male pare, ali u masi je to veliki novac. Zato oni koji su stoprocentni invalidi ne mogu dobijati onoliko koliko bi trebalo. Tri četvrtine od četiri odsto BDP-a ide na boračke populacije, a svi ostali idu u jednu četvrtinu. Sistem kategorizacije je nepravedan za samu populaciju RVI. Zatim, potpuno je različit status civilnih, neratnih invalida u odnosu na RVI, što je u suprotnosti sa svim standardima EU, jer ove osobe moraju biti jednake bez obzira na porijeklo invalidnosti. U FBiH to su umanjili posljednjim zakonima i neratni invalidi su u neravnopravnom položaju. Da ne ulazimo u registraciju gdje su se prava dobijala na sve moguće i nemoguće načine.