Neko mora dati odgovor na pitanje zašto tijelo Avde Palića nije identifikovano za ovih osam godina, kazao je Željko Karan, stručnjak za sudsku medicinu koji radi i na identifikaciji posmrtnih ostataka.
On ističe da ako su izvađeni i koštani uzorci iz posmrtnih ostataka i ako je porodica dala krvni uzorak, proces identifikacije u laboratoriji traje do sedam dana.
NN: Možete li opisati kako teče postupak od otkrivanja tijela do identifikacije?
KARAN: U momentu kada iskopate nešto ne znate šta ste iskopali dok se ne završi proces identifikacije. Sasvim je moguće da nakon ekshumacije nije bilo dovoljno parametara da se učini identifikacija klasičnom metodom, ako nema nekih upečatljivih detalja poput odjeće, obuće, nakita, zubnog statusa i tako dalje. A kad su u pitanju pripadnici vojske, to je još teže. Onda dolazimo do potrebe za DNK identifikacijom. S jedne strane uzmete nepoznati koštani uzorak, a sa druge uzmete uzorak krvi bliskih članova porodice. Uradite mečiranje i dobijete rezultat, jeste ili nije.
NN: Zašto nije bilo moguće uraditi identifikaciju Palića ranije ako se zna da je tijelo ekshumirano 2001. godine a porodica dala uzorke još ranije?
KARAN: Zašto to nije urađeno za ovih osam godina, to ja ne znam. To pitanje treba postaviti nekom drugom. Prema mojim informacijama, koštani profil je urađen, a članovi porodice su jako davno dali krv. Zbog čega nije moglo ranije, treba njih pitati.
NN: Da li je realno da taj cijeli postupak traje toliko dugo?
KARAN: Nije realno, apsolutno nije realno. Imate koštani uzorak iz kojeg ste dobili profil, sa druge strane imate krvne uzorke članova porodice. U tom slučaju ako nije uspjela koštana ekstrakcija, što se dešava, onda se ponavlja. Tražićemo drugi put, treći put... Više puta. Oni se sad pravdaju da su promijenili neke metode, uveli neke nove metode koje su bolje i kvalitetnije. Moje pitanje glasi - kakva je to nova metoda? Ja to ne znam. Znači li to da će svi koštani uzorci koji nisu identifikovani biti podvrgnuti novim metodama? I da li će neko staviti velik upitnik na sve dosadašnje identifikacije, da li ove dosadašnje nisu valjale?
NN: Može li se desiti da tijelo propadne nakon više godina do te mjere da se više ne može uraditi identifikacija?
KARAN: DNK profili su dobijani iz egipatskih mumija, znači iz skeleta starih nekoliko hiljada godina. Može da dođe u izvjesnom smislu do degredacije kostiju, kontaminacije, sve je to moguće. Međutim, zato se rade ekstrakcije ponovo i ponovo na većem uzorku kosti. Imaju sistemi i metode kako se ti problemi prevazilaze. Ima slučajeva, recimo, spaljenih kostiju gdje unaprijed znate da nećete dobiti profil, ali se onda kaže, odatle se ne može izvući profil. U slučaju Palića se očigledno moglo dobiti, jer je DNK identifikacija izvršena.
NN: Koliko traje proces same identifikacije u laboratoriji?
KARAN: Sedam dana. Kada imate krvne i koštane profile, u roku od nedjelju dana se to sve može uraditi. Cjelokupna laboratorijska procedura se može završiti za sedam dana. Recimo, u jedan trej u 310 sekvenceru možete nasaditi 96 uzoraka. Za 48 sati, koliko traju ranovi, možete procesuirati 96 uzoraka a onda vam slijedi analiza na računaru. A vi recimo u Tuzli i Sarajevu imate sekvencere koji imaju 16 kapilara odnosno 16 puta su jači. Zamislite kada u model 31-10 sa 16 kapilara nasadite 16 puta 96 uzoraka i to sve procesuirate za 48 sati.
NN: A kakva je procedura s koštanim uzorcima?
KARAN: To je sve isto. Samo što je procedura koštane ekstrakcije malo komplikovanija od krvne, jer je teže dobiti profil nego iz krvne, ali kada to ekstrahirate, to traje isto kao i u slučaju krvnog uzorka. U principu je najteže dobiti DNK profil iz kostiju jer kost morate prvo samljeti pa taj koštani prah koristiti kao ulazni materijal za analizu, ali sve se to uradi unutar tih sedam dana.
NN: Da li se uzorci nakon dužeg vremena moraju ponovo uzimati?
KARAN: Ne. Kada se jednom to uradi, podaci se stave u računar i onda se čeka meč. Nije više potrebno ponavljati.
NN: Šta je sa 600 tijela neidentifikovanih u Banjaluci?
KARAN: Nisu oni svi u Banjaluci, oni se nalaze na tri lokacije - Banjaluka, Istočno Sarajevo i Nevesinje. Govorimo o ukupnoj cifri od još 600 neidentifikovanih tijela. Svi pričaju o tih 600 tijela, a niko ne priča o onih 4.500 koji su već identifikovani. Nije to jednostavno, tu ima puno problema. Imate slučajeva gdje nemate članova porodica, nemate od koga uzeti uzorak. Imate slučajeva gdje porodice neće da daju uzorke. Imate slučajeva gdje su članovi porodice u rasejanju, ne možete doći do njih. Imate čak gdje znamo identitet a članovi porodice neće da preuzmu ostatke. A imaćete i onih koji su iskopani iz ranijih vremena i ne potiču iz ovog rata.
NN: Koliko je realno očekivati da sve iskopane žrtve budu identifikovane?
KARAN: To je nerealno. Prva stvar, nikada nećete pronaći sve, a druga stvar nikada nećete sve pronađene identifikovati. Mi se svi moramo truditi da taj broj identifikovanih bude što veći a broj neidentifikovanih što manji. Ali apsolutne identifikacije svih nikad neće biti. Mnogi kažu - mi nećemo odustati dok zadnji ne budu identifikovani, a o tome nema ni govora. To je najcrnja moguća demagogija.
NN: Kada se jednom napravi identifikacija, koliko je sigurno da je to ta osoba?
KARAN: To je sto odsto sigurno, i tu nema greške. Ne treba sumnjati u identitet kada se on jednom utvrdi.
Otvaranje zavoda prije kraja godine
NN: Dokle se stiglo s formiranjem zavoda za sudsku medicinu?
KARAN: To je u završnoj fazi. Normalno, za tako nešto potrebne su nam tri stvari - prostor, oprema i ljudi. U praksi se stvar dešava tim redoslijedom. Radovi na sanaciji i adaptaciji prostora su završeni. To je okončano. Isporuka opreme je u toku i biće okončana vrlo brzo. Optimistična priča je septembar da počinjemo da radimo kako treba, a pesimistična priča je oktobar. U svakom slučaju, prije kraja godine.