U turizmu je emocija jača od činjenica. Rat je završen prije više od 30 godina, a ipak nas na međunarodnim sajmovima i danas pitaju o bezbjednosti i ratnim dešavanjima. Ne treba bježati od onoga što jesmo, već naučiti kako to predstaviti svijetu. Bosna i Hercegovina, pa samim tim i Republika Srpska, ne treba da bude kopija bilo koje druge destinacije.
Poručio je to u razgovoru za "Nezavisne novine" Marko Radić, rukovodilac Sektora za promociju turizma u Turističkoj organizaciji Republike Srpske, navodeći da je zabluda da imidž destinacije grade samo turističke organizacije.
"Imidž destinacije najviše grade konobari, taksisti, recepcioneri, trgovci, politika, lokalno stanovništvo i svi oni s kojima se gost susretne", istakao je on.
NN: Republika Srpska ove godine bilježi veći broj turista u odnosu na isti period prošle godine, skoro 150.000 dolazaka za četiri mjeseca. Imamo li razloge da budemo zadovoljni?
RADIĆ: Ohrabrujuće jeste, ali u turizmu je uvijek važno razumjeti šta stoji iza brojeva. Kada analiziramo ove rezultate, vidimo da je najveći doprinos rastu došao iz planinskih destinacija. U odnosu na isti period prošle godine, upravo su planinska mjesta ostvarila skoro 5.000 dodatnih dolazaka i oko 20.000 dodatnih noćenja. To pokazuje da je ovogodišnja zimska sezona bila znatno bolja nego prethodna i da planinski turizam jeste jedan od oslonaca turističkog prometa Republike Srpske.
Drugi važan faktor je rast smještajnih kapaciteta. Do aprila ove godine, prema informacijama Zavoda za statistiku RS, registrovano je oko 250 kreveta više nego u istom periodu prošle godine. To je stvorilo prostor za dodatnih nešto više od 2.600 dolazaka i nepunih 7.000 noćenja. Kada se ti pokazatelji saberu sa boljom sezonom na planinama, dobija se prilično jasno objašnjenje statističkog progresa u prvoj trećini godine. Dakle, imamo razloga da budemo zadovoljni, jer brojevi pokazuju rast. Ali još veći razlog imamo da budemo ozbiljni, ako ovaj rast želimo pretvoriti u dugoročnu konkurentnost.
NN: Pred nama su mjeseci kada će dolasci zasigurno biti i intenzivniji. Često ističete emociju, identitet i autentičnost u turizmu. Imamo li mi to? Znamo li ispričati svoju priču turistima ili se najviše oslanjamo na prirodne ljepote kao magnet za posjetioce? Gdje griješimo, a šta radimo dobro?
RADIĆ: U turizmu je emocija jača od činjenica. Rat je završen prije više od 30 godina, a ipak nas na međunarodnim sajmovima i danas pitaju o bezbjednosti i ratnim dešavanjima. Činjenice govore da je Bosna i Hercegovina jedna od bezbjednijih evropskih destinacija. Međutim, ljudi ne putuju na osnovu statistike. Oni putuju na osnovu osjećaja koje imaju prema nekoj zemlji. Percepcija često traje mnogo duže od same činjenice i zato smatram da je jedan od najvažnijih zadataka turizma upravo mijenjanje percepcije. A nema boljeg alata za to od ličnog iskustva. Kada neko dođe ovdje, upozna ljude, sjedne u lokalni kafić, razgovara sa domaćinom, prošeta se gradom ili provede dan u prirodi, tada se ruše predrasude koje nijedna marketinška kampanja ne može sama promijeniti.
Reputacija destinacije nastaje u stvarnom kontaktu gosta sa destinacijom. Nastaje u načinu kako ga dočekujemo. Drugim riječima, reputacija je ono što ljudi pričaju o nama kada mi nismo u prostoriji. Zabluda je da imidž destinacije grade samo turističke organizacije. Imidž destinacije najviše grade konobari, taksisti, recepcioneri, trgovci, politika, lokalno stanovništvo i svi oni sa kojima se gost susretne.
NN: Jednom ste rekli da prava vrijednost turizma nije u onome što možemo odglumiti, već u onome što zaista jesmo. Bježimo li mi od naše stvarnosti i ranije pominjane autentičnosti? Bježimo li od onoga što jesmo?
RADIĆ: Ono što lokalnom stanovništvu djeluje obično, svakodnevno i možda čak nevažno, gostu može biti najzanimljiviji dio putovanja. Autentičnost je način života ljudi koji tu žive. Ona je u jeziku, hrani, običajima, humoru, porodičnim vrijednostima, gostoprimstvu, lokalnim pričama, načinu na koji provodimo vrijeme, pa čak i u našim manama. Turisti danas traže stvarnost. Zato mislim da ne treba bježati od onoga što jesmo, već naučiti kako to predstaviti svijetu. Bosna i Hercegovina, pa samim tim i Republika Srpska, ne treba da bude kopija bilo koje druge destinacije. Ako nešto treba mijenjati, onda je to infrastruktura, kvalitet usluge, organizacija, dostupnost i način upravljanja destinacijama.
NN: Kada biste pravili plan turisti koji prvi put dolazi u Republiku Srpsku, šta biste mu stavili na listu obavezne posjete?
RADIĆ: Ako bih morao dati nekoliko prijedloga nekome ko prvi put dolazi, onda bih za početak preporučio tri rute. Banjaluku sa okolinom, od gradske atmosfere, Dajaka i Vrbasa, pa do izleta prema Krupi na Vrbasu, Balkani, Janjskim otokama i NP Kozara, na relativno malom prostoru moguće je doživjeti mnogo različitih sadržaja.
Druga preporuka bila bi Hercegovina sa bazom u Trebinju. Malo je mjesta na Balkanu koja na tako malom prostoru nude spoj mediteranske atmosfere, bogate istorije, vrhunske gastronomije, vinarija, aktivnog odmora, planinskih masiva, rijeka i jezera.
Treći prijedlog bio bi istočni dio Republike Srpske, odnosno svojevrsni turistički prsten koji povezuje Višegrad, Istočno Sarajevo i Foču. Tu se nalaze neke od najimpresivnijih prirodnih atrakcija, od kanjona Drine i Tare, preko planina i vidikovaca, do Nacionalnog parka Sutjeska i prašume Perućice. Kada se to upotpuni sa Jahorinom, Ravnom planinom, preko skrivenih vodopada Rogatice do Mosta Mehmed Paše Sokolovića u Višegradu, jasno je da je to je prostor sjajne ponude za one koji traže autentična iskustva i boravak u prirodi.
NN: Ne možemo da se ne osvrnemo i na turističke vaučere koje imamo već nekoliko godina. Da li su oni opravdali svoje postojanje i donijeli rezultate? Vi često kritikujete sam novčani iznos vaučera...
RADIĆ: Turistički vaučeri imali su svoju ulogu i mislim da je to potrebno otvoreno priznati. U periodu nakon pandemije bili su važan instrument podrške domaćem turističkom sektoru i pomogli su da određeni broj građana prvi put ozbiljnije razmotri odmor unutar Republike Srpske. U tom smislu, ne može se reći da nisu dali rezultate. Međutim, jednako tako mislim da je legitimno postaviti pitanje da li je model ostao isti predugo i da li prati realnost tržišta.
Od prvog emitovanja turističkih vaučera 2020. godine pa do danas, sektor ugostiteljstva i turizma prošao je kroz značajne promjene. Kumulativna inflacija u tom periodu iznosi približno 40 odsto, dok su cijene smještaja, hrane, energenata i drugih usluga kontinuirano rasle. Samo prošle godine inflacija je bila blizu osam odsto. Istovremeno, nominalna vrijednost vaučera ostala je ista. Po mom mišljenju, tu postoji određena nelogičnost. Ako je sve drugo poskupjelo, teško je objasniti zašto jedino vrijednost vaučera nije pratila te promjene.
Ukoliko je ograničenje ukupni budžet predviđen za ovu mjeru, onda bih prije razmišljao o povećanju pojedinačne vrijednosti vaučera uz manji broj emitovanih vaučera. Pogotovo ako znamo da prethodnih godina nije iskorišten ni puni planirani broj. Prošle godine iskorištenost je bila ispod 50 odsto raspoloživih vaučera, što pokazuje da prostor za drugačiji model postoji.
Druga stvar, omogućavanje korištenja vaučera za dva noćenja umjesto tri za parove značajno bi povećalo interesovanje građana. Veliki broj ljudi danas putuje vikendom i upravo bi takav model otvorio prostor za više kraćih putovanja tokom perioda emitovanja. Kada je riječ o najavljenim vaučerima za strane goste, tu sam mnogo rezervisaniji. Iskreno, nisam siguran da je najbolja politika plaćati dio troškova boravka turistima koji dolaze iz drugih zemalja samo kako bi odabrali našu destinaciju. Lično smatram da fokus treba biti na privlačenju gostiju veće platežne moći, onih koji možda borave kraće, ali ostvaruju veću potrošnju i ostavljaju veći ekonomski efekat po destinaciju.
NN: Nedavno ste pisali da se turizam ne posmatra na godišnjem nivou, već da treba razmišljati 10 godina unaprijed. Ako odemo u 2036. godinu, kako vidite turizam u RS i koje uspomene biste voljeli da turista ponese odavde - na prirodu, gastronomiju, avanturu?
RADIĆ: Ako odemo u 2036. godinu, volio bih da vidim Republiku Srpsku kao jednu od najprepoznatljivijih kontinentalnih turističkih regija Balkana. Ne kao izolovanu destinaciju koja se bori sama za sebe, nego kao važan dio jedinstvenog turističkog prostora jugoistočne Evrope kroz koji prolaze milioni putnika. Turisti ne razmišljaju u administrativnim granicama. Oni putuju kroz iskustva, regije i priče. Upravo zato vjerujem da će budućnost pripasti destinacijama koje budu znale sarađivati i povezivati svoju ponudu.
Kada je riječ o uspomenama koje bih volio da turisti ponesu odavde, recimo da bih volio da pamte osjećaj da su bili dobrodošli.