Mjesecima su naši parlamentarci zaokupljeni ustrojem policije te se čini kao da je bezbjednost jedino pitanje koje nije još riješeno. A i međunarodna zajednica insistira na tome, pa kada jednog dana do podne naši budu to zgotovili biće nam potpuno otvorene perspektive do Evrope. Samo treba utanačiti ko će komandovati policijom, ko će hapsiti naše, a ko njihove lopove. A važno je i ko će davati direktive policiji koga treba zaobići, a koga pritisnuti da sve prizna.
Nisam čuo da se u posljednjih desetak godina na našim parlamentima našlo pitanje nauke. Ne znam može li se naučna djelatnost porediti s policijom, ali znam da je znanost potpuno zanemarena. Briga oko nauke podijeljena je između entiteta i kantona, pa tako rascjepkana nema gotovo nikakvu društvenu funkciju. Šta će nama nauka kad imamo pametne političare, koji sve znaju, koji su stručni u svim oblastima! Uostalom, ako nam zatreba pamet imamo stručne komisije, u koje biramo fakultetske profesore, doduše uglavnom one koji su iz naše političke stranke. Tako dobijemo stručno mišljenje onakvo kakvo je i naše.
U onom bivšem režimu malo se ulagalo u nauku, 1,5 posto od bruto nacionalnog dohotka, a danas 0,01, što je veliki skok - unatrag! Pa kako mi mislimo našu privredu, našu industriju unaprijediti, kada je tu uloga nauke u potpunom zapećku? Valjda se oslanjamo na uvoz strane pameti, kao što smo oslonjeni na ogromne količine kisele vode koju uvozimo pored naših prekrasnih mineralnih izvora. I kakvo je to društvo, kakva je to država koja se nimalo ne stara o podsticanju znanja, o razumijevanju naučne misli?
Određeno je da se na državnom nivou o nauci stara Ministarstvo civilnih poslova. Na čelu tog ministarstva je veoma stručni i obrazovani - policajac! Valjda se mislilo da znanje treba policijskim metodama pratiti, prisluškivati naučnike, jer šta se zna mogu izumiti neku napravu da sve političare dokusure. Međutim, biće prije da je u raspodjeli ministarstva između nacionalnih lidera ovaj resor pripao Srbima, pa pošto je to ionako lijevo ministarstvo uvalili su Sredoja Novića da mu se oduže za sve što je učinio na policijskom polju.
Zapravo, nama i ne trebaju obrazovani, stručni, pametni i naukom oboružani ljudi. Ako kojim slučajem treba da se odgonetne neka naučna enigma, čas posla ćemo dovesti inostrane stručnjake, koji jedva čekaju da nam prodaju svoju pamet. I što će nam naša pamet kad je ima na svjetskoj pijaci? Antinaučnim djelovanjem učinili su naši pametnjakovići da su veliki broj naših ljudskih kapaciteta rastjerali diljem naše planete i eno ih uspješno pomažu drugima.
Sada se kod nas uveliko vodi rasprava oko energetskog sektora. Treba li graditi elektrane, kakve, gdje i na kojim lokacijama, a u tim razgovorima malo se pita struka. Vidim da o tome sve znaju u Federaciji BiH premijer Nedžad Branković i ministar Vahid Hećo, u RS Milorad Dodik. Možda potrefe pravu stvar, mada bi nezavisni znanstveni radnici dali mnogo bolje prijedloge. Zato su valjda znanstvenici!
Pričao mi jedan učeni čovjek da je ovih dana obišao dvije privatne hidrocentrale kod Busovače i na licu mjesta se uvjerio kako te male centrale apsolutno ne zagađuju okoliš, a također izgledaju kao lijepi objekti prirasli za prirodu. A to je napravilo svojom pameću nekoliko stručnih ljudi. Za odobrenje gradnje trebalo im je dosta vremena i sekiracije, što je kod nas uobičajeno, a krediti koje su podigli uskoro će otplatiti, te zarađivati uz uobičajenu kontrolu rada turbina. Ovaj primjer govori šta može pametna privatna inicijativa.
Da li naši vodeći ljudi razmišljaju o tome da se približava vrijeme kada će nafta i ugalj biti veoma skupi, a uostalom uveliko zagađuju okolinu? To vrijeme već kuca na naša vrata, a naši parlamentarci se bave povećanjem svojih plata i penzija. A budućnost se nalazi u energiji koja ne zagađuje okoliš i koja je obnovljiva. Takvog potencijala je u BiH iskorišteno samo oko 30 procenata. Nije li i u tome zadatak našim naučnicima da se prihvate posla i krenu u realizaciju tih obnovljenih izvora energije? Ali ne mogu sami, treba im pomoć politike, a u međuvremenu političari su zauzeti brojanjem svojih dnevnica i nadoknada za potrošeni benzin u svojim kolima.
Ne razmišlja se ni o našoj naučnoj dijaspori. Njihova pamet mogla bi se angažovati u mnogim oblastima stvaralaštva, samo treba kontaktirati s njima. Sjedeći u svom kabinetu u Americi, Australiji ili Evropi ovi naši ljudi bi mogli biti uključeni posredstvom Interneta u rješavanju naših problema, veoma stručno i pametno. Ali kome ovdje danas treba da služe pametni i stručni ljudi?