U engleskom jeziku postoji stara izreka - "ne pokušavaj naučiti svoju baku da ispija jaja". To u stvari znači da ne treba pokušavati davati savjete ekspertu. U najboljoj namjeri, ja ću odbaciti ovu izreku i ponudiću lokalnim političarima i predstavnicima međunarodne zajednice nešto svojih savjeta.
Kao što su čitaoci svjesni, politička situacija u Bosni i Hercegovini se već godinama urušava. U stvari, sada se nalaze u najgorem stanju koje sam vidio od kada sam se 2001. godine uključio u život zemlje i njenog političkog vođstva.
Izlaz iz trenutnog političkog zastoja mora započeti tako što političari moraju postići dogovor u vezi sa formiranjem vlasti na državnom nivou. Jasno je da samo šira koalicija, koja uključuje glavne bošnjačke, hrvatske i srpske stranke, može ostvariti ovakvu vlast. Međunarodna zajednica može zahtijevati da budu sprovedene aktivnosti za ostvarivanje ovog cilja, ali su lokalni političari ti koji moraju donositi odluke.
Propust da bude formirana vlada košta BiH i oba entiteta nemogućnosti pristupa značajnim EU i međunarodnim finansijskim resursima, koji mogu smanjiti udar globalne ekonomske krize na zemlju. On je takođe uspješno zaustavio napredak zemlje prema integracijama sa EU i NATO savezom.
Što se tiče učešća međunarodne zajednice ona mora raditi bolji posao na koordinisanju politike prema Bosni i Hercegovini i jasno i dosljedno naglašavati koje su reforme potrebne i zašto. Sjedinjene Američke Države su u zadnjih nekoliko godina prepustile Evropskoj uniji vođstvo u BiH. Kada se pogleda u retrospektivi ova odluka je imala propusta. Dok je imala smisla u pogledu procesa integracije sa Evropskom unijom, Brisel je oduvijek imao poteškoća u vođenju i razumijevanju politike u zemlji i pretjerano je reagovao na krize.
Izgleda da je Brisel konačno shvatio da je mogućnost članstva u EU mnogo manje efektivna kao inicijativa za reforme i kompromis unutar BiH nego što je to slučaj sa drugim istočnoevropskim kandidatima i da je potrebna veća proaktivna politika. On se ne bi trebalo da stidi da sprovede takvu politiku u bliskom partnerstvu sa SAD.
Evropska unija mora pojačati svoje prisustvo u zemlji. Ona je nedavno imenovala novog šefa misije u svojoj delegaciji u Sarajevu. On je sposoban i dobro obaviješten diplomata. On će naslijediti titulu specijalnog predstavnika EU. Ipak, njemu i njegovoj misiji se mora dati prava vlast u vezi sa stvarima kao što su korištenje resursa EU i formulacija politike unutar BiH.
Trenutna EU delegacija je u velikoj mjeri sastavljena od tehnokrata fokusiranih na detalje u vezi sa prosecom uvećanja Unije. Osoblje misije mora biti pojačano uključivanjem mogućnosti analitičkih i javnih poslova da bi moglo igrati centralnu ulogu u razvoju istinske evropske vizije i strategije za Bosnu kao i da posjeduje kapacitete da implementira ove mogućnosti u praksi.
Alternativa bi bila pristup "najmanjeg zajedničkog imenioca" koja proizilazi iz razlika među članovima EU i koji je do sada označavao politiku Brisela.
Na kraju, Evropska unija je inicirala "strukturalni dijalog" sa lokalnim vlastima o državnom tužilaštvu i sudu. Ova diskusija će se vjerovatno odvijati unutar okvira ostvarivanja zahtijeva Evropske unije. Brisel bi trebalo da razmotri širenje ovog dijaloga i iskoristiti ga kao priliku da obrazuje političare i javnost o tome šta se mora učiniti na nivou institucija kao i po pitanju reformi da bi se krenulo prema Dogovoru o stabilizaciji i pridruživanju i eventualnom statusu kandidata za EU. Kvalitetnije teme u ovoj diskusiji bi uključivale pitanje državnog vrhovnog suda, kako se ponašati u skladu odluke u slučaju "Sejdić - Finci", o pravima nekonstitutivnih naroda i ostvarenje prikladnog balansa između države i entiteta u pregovorima u vezi sa uvećanjem Evropske unije.
Ne potcjenjujem poteškoće u postizanju dogovora u vezi sa ovim pitanjima.
I formiranjem državne vlade konačne odluke će morati donositi vođe koje je zemlja izabrala. Ipak, jača koordinacija i angažovanje međunarodne zajednice mogu pomoći političarima da odrede koje su realne opcije i sa nadom da će ponovo uliti energiju u proces reformi.