Od svih sjednica održanih prošle sedmice, a bilo ih je, mnogo je više odjeka u javnosti izazvala vijest da je i u BiH stigao novi grip.
Dobar povod za priču o stanju u zdravstvu, strategijama, načinu finansiranja i savremenoj tehnologiji u zdravstvenim ustanovama. Djevojka koja se razboljela, saznadosmo, dobro je. Znači, dobiti novi grip ne znači rastati se od života, ali stari oprobani recept dizanja tenzije u medijima još jednom je dobro došao. Naravno da su farmaceutski svjetski gigantni računali na to, kao i na svaki detalj u vezi sa novim gripom.
Važno je da su svi u BiH spremni. Nedjelja koja ostaje za nama ni po čemu nije vrijedna pamćenja, počevši od tmurnih kišovitih ljetnih dana, do bezličnih zaključaka koji pretenduju da nam mijenjaju život. Upravni odbor Savjeta za provedbu mira (PIC) zasjedao je neposredno po odlasku delegacije članova Kongresa SAD. I jedni i drugi pričali su kako je neophodno mijenjati Ustav BiH, svi su imali svoja viđenja, želje i favorite među domaćinima. Kongresmeni se sreli sa studentima, a oni im rekli da ne žele ovakvu državu, niti tri predsjednika i etničke okove. Oduševljeni kongresmeni i senatori održaše nam toplo predavanje dirnuti viđenjem mladih ljudi u BiH. Ne zna se da li su se članovi Senata SAD sjetili pitati ko je tim mladim ljudima izabrao vlast koja ih predstavlja.
Na prošlim izborima izašla je polovina biračkog tijela jer su mladi, najvećim dijelom tog jutra spavali do kasno, a poslije su imali pametnijeg posla u višim sferama gdje inače borave. Oni, koje su senatori vidjeli dan ranije u Sarajevu, a nazivaju ih liderima, izabrani su prve nedjelje u oktobru i opet će, vjerovatno, jer mladi se bude samo kada ih profesori pozovu na neki važan skup.
Budni su mladi, koji već pomalo sjede, poput Jana Zlatana Kulenovića, vječitog predsjednika Omladinske informativne agencije BiH, iliti Nađe Lutvikadić, koja malo sjedi u Komisiji za mlade, a malo je portparol "BH telekoma". Njoj sve mlade aktivistice zavide na stajlingu, frizuri, tenu i kožnim tašnama... kad porastem biću Nađa, misle studentice. Još jedan nevladin aktivista vrtoglavo se popeo u orbitu, pa odmah iz udruženja završio u ambasadorskoj fotelji Ujedinjenih nacija, gdje sa nevjericom odlaze diplomate sa dvadeset i više godina diplomatskog iskustva.
Tako Ivan Barbalić, ambasador BiH, sada sjedi u Njujorku, a nije davno bilo kada je on bio u klupama dok su dolazile strane ugledne delegacije. No, nemaju sve asocijacije mladih sreću da vrtoglavo napreduju, nemaju ni svi studenti bez obzira na desetke u indeksu sreću da objasne kongresmenima i senatorima kakvu BiH bi željeli da vide.
Možda bi oni njima rekli i kakvu bi Ameriku željeli da vide da je bilo slobode u izboru najboljih među najboljima. Sljedeću posjetu treba organizovati u kafani preko puta fakulteta, gdje sjede studenti koji se ne ulizuju profesorima zato što su najčešće lideri ili članovi glavnih odbora neke stranke. Tada bi gosti iz daleke Amerike čuli da studenti vole i netom osuđene kriminalce i baš su im cool. O tročlanom Predsjedništvu nemaju blage veze i ne zanima ih, za izbore su pospani, a i nemaju ništa zajedničko sa svojim vršnjacima u pink kravatama što streme ka diplomatiji.