Almir Džuvo, direktor Obavještajno-bezbjednosne agencije (OBA), njegov zamjenik Risto Zarić i glavni ispektor Ivan Ćosić trebalo je da već u paketu kovertiraju svoje ostavke i dostave ih u kabinet predsjedavajućeg Savjeta ministara u tehničkom mandatu Nikole Špirića. I to u petak nakon što je terorista Mevlid Jašarević ispalio prvi rafal na zgradu američke ambasade u Sarajevu.
Nema tu nikakve priče, objašnjenja, nepotrebno je ulaziti u bilo kakve analize propusta obavještajno-bezbjednosnih struktura, kako su to zatražili pojedini predstavnici vlasti, pokušavajući tako razvodniti stvari i odgovornost prebaciti na nekog drugog, imaginarnog, sistem, koji je trebalo ovako ili onako da reaguje.
Činjenica da je Almiru Džuvi i čitavoj OBA ispred nosa zgradu američke ambasade izrešetao islamski terorista, ranio policajca i četrdest minuta se šetao po gradu naoružan kalašnjikovim i ručnim bombama privlačeći pažnju medija, koji su dobar dio njegove neustrašive predstave direktno prenosili, čineći upravo ono što mu je i bio cilj da uznemiri javnost, a svoje istomišljenike ohrabri na slične akcije u budućnosti, ne daje nikakav manevarski prostor nesposobnom i egocentričnom direktoru OBA.
I tu nije kraj neprofesionalnom ponašanju Almira Džuve. U prvoj reakciji na saznanje šta mu se dešava u glavnom gradu, on je uradio ono što najbolje zna - obmanuo je javnost da je Jašarević upravo taj dan prešao granici BiH i došao iz Novog Pazara, želeći, valjda, da lažima minimizira vlastitu odgovornost, kao eto OBA ga je držala pod nadzorom, pratila, znala da se radi o radikalu spremnom da "ognjem i mačem" brani i širi svoja vjerska ubjeđenja.
Sva ta manipulacija nije trajala dugo, jer je demanti došao vrlo brzo iz Granične službe koja je evidentirala da je Jašarević još u avgustu prešao granicu Srbije i BiH, na prelazu Rača, što znači da je sve vrijeme boravio u Gornjoj Maoči gdje su pripadnici SIPA sutradan pronašli i njegovu porodicu.
Arogancija koju je godinama sprovodio Džuvo sa svojom ekipom "silujući sistem" vlastitim političkim abicijama obila se o glavu na najtragičniji i najteži način svim građanima u BiH, koji ovih dana s razlogom postavlju pitanje vlastite bezbjednosti. Koliko smo sigurni od Jašarevićevih pristalica koji sutra isto tako mogu neometano, sasvim slobodno išetati iz tramvaja, autobusa ili prosto iz vlastitog automobila i izrešetati ili raznijeti eksplozivom bilo koju instituciju u bilo kojem gradu ne obazirući se na nevine žrtve koje su u sličnim samoubilačkim napadima neminovne.
Baš danas potrebno je podsjetiti i kako je nadobudni direktor OBA neustrašivo podnio prijavu protiv "Nezavisnih novina" koje su u aprilu objavile spisak više od 5.000 brojeva mobilnih telefona koje su OBA i SIPA nelegalno prisluškivale, optužujući naše urednike i novinare da ruše, pazi sad, ustavni poredak.
Tada su Džuvo i rukovodstvo OBA dobili punu podršku i od Nikole Špirića, kao svog prvog nadređenog zbog fukcije koju obavlja, koji ih je i javno pohvalio za izvanredne rezultate koje su postigli, želeći tako da minimizira aferu o nelegalno prisluškivanim telefonima građana tvrdeći da mediji ne smiju objavljivati državne tajne. Što je samo po sebi notorna glupost, jer novinari nisu službena lica koja podliježu Zakonu o čuvanju državnih tajni nigdje u svijetu, pa tako ni u BiH.
Na sve se tu nakačilo i Tužilaštvo, koje je otvorilo istragu na osnovu Džuvine prijave, kako bi, kao, bilo dokazano kako sistem mora da funkcioniše.
I dok je obavještajcima i bezbjednjacima prioritet u radu bio da otkriju po nalogu direktora Džuve sa kim se to sastaju novinari "Nezavisnih", koji su se drznuli da podrivaju "ustavni poredak države", Jašarević je u miru mogao da organizuje i neometano sprovede svoje planove o napadu na ambasadu. Pošto je evidentno da je Džuvo obmanuo javnost kada je u pitanju ulazak Jašarevića u BiH, postavlja se pitanje zašto sada njegov šef Nikola Špirić ćuti.
I nije to jedini propust koji je posljednjih godina uradila OBA kada su teroristički napadi u BiH u pitanju. U napadu Harisa Čauševića na zgradu Policijske stanice u Bugojnu život je izgubio jedan policajac, a više ih je ranjeno. I tada su bili zatečeni, iznenađeni Džuvo i čitava OBA kojom rukovodi, da bi nekoliko dana nakon toga bombastično saopštio javnosti da u BiH krstari oko 3.000 islamskih radikala, spremnih da izvrše teroristički akt.
Do danas niko iz OBA nije saopštio, podnio izvještaj ili bilo šta uradio da javnosti objasni koliko je od tih 3.000 hodajućih bombi privedeno na saslušanje, šta je konkretno urađeno da ih drže pod kontrolom?
Odgovor smo mogli vidjeti u petak popodne kada je samo jedan vehabija, za pretpostaviti je da se nalazio na tom famoznom Džuvinom spisku, jer se radilo o već evidentiranoj opasnoj osobi i koji je hapšen u Novom Pazaru, razotkrio višegodišnje obmane kojima se bavi rukovodstvo OBA. Jašarević je šetajući ispred kamera pokazao da su Džuvo i kompletno sadašnje rukovodstvo OBA nesposobni da rade posao za koji ih godinama plaćaju građani ove države.
Zbog toga, ukoliko želimo da živimo i radimo u sigurnijem okruženju, svjesni da pojedinačnih incidenata može uvijek biti, ali poprilično sigurni da bezbjednosne agencije koliko-toliko drže pod kontrolom radikalne vehabije i slične vjerske fanatike, politički predstavnici u parlamentu BiH moraju pokrenuti pitanje smjene rukovodstva OBA i tako dati do znanja da tipovima poput Džuve, raznih Zarića i Ćosića, nije mjesto na čelu te institucije. Terorizam je suviše ozbiljno pitanje da bi se njemu prilazilo zajebantski i neodgovorno, kao što je do sada bio slučaj, ukoliko želimo da imamo sigurniju budućnost.