Prije otprilike šest mjeseci, na ovom istom mjestu oduševljeno sam pisao o sjajnim vijestima iz Brisela, koji je u to vrijeme ukinuo vize građanima Srbije, Makedonije i Crne Gore.
Bio je to gotovo hvalospjev briselskim činovnicima koji su, eto, skinuli posljednje sankcije sa ove tri balkanske države i iskreno sam vjerovao da se time šalje jasna poruka vlastima BiH da će, ukoliko ispune tehničke zadatke, Brisel gotovo istovremeno ukinuti i nama vize.
U političkoj deklaraciji koju je Savjet ministara EU prije tih pet-šest mjeseci usvojio pozvana je Evropska komisija da predloži ukidanje režima viza za preostale dvije balkanske zemlje "čim to bude moguće".
Tačnije, Savjet ministara je precizno ocijenio da BiH i Albanija nisu bile učinile dovoljan napredak, posebno kada je riječ o uvođenju biometrijskih pasoša. Kao datum kada se mi možemo nadati ukidanju viza Savjet ministara je naveo sredinu 2010. godine. Naravno, pod uslovom da do tada budu učinjene neophodne reforme.
Tada sam vjerovao da pravi razlozi zašto se BiH nije našla u društvu Srbije, Crne Gore i Makedonije nisu tehničke prirode već političke, ali ne politike Brisela već Sarajeva.
Istina je da je BiH izgubila dosta vremena, previše, u raznoraznom natezanju i razvlačenju zakona i odluka od Savjeta ministara do parlamenta, u kojima je sarajevska politička elita uvidjela šansu za, kako to vole reći, "jačanje države i zakidanje entiteta".
Ali, ta politika nije se silila samo na "mapi puta" već je to postala normalna institucionalna praksa, sastavni dio političkog života ovog društva, što usporava donošenje zakona. Šta je tu je, i vrijeme je curilo.
Onog trenutka kada je postalo jasno da se Brisel neće puno osvrtati na žalopojke da se viznim režimom vrši getoizacija Bošnjaka, jer, eto, Hrvati i Srbi iz BiH imaju mogućnost da sa pasošima susjednih država putuju bez viza, i da im politika po kojoj je Srbija dežurni krivac za sve nevolje BiH ne prolazi, ubrzan je i proces ispunjavanja tehnički uslova iz "mape puta". Odnosno, za samo nekoliko mjeseci urađeno je više nego u zadnje dvije godine.
Danas, kada su vlasti BiH ispunile sve, baš sve uslove iz "mape puta", kada izdavanje biometrijskih pasoša ide bez ikakvih problema, sa ukidanjem viza se opet razvlači, licitira sa datumima dolaska raznoraznih komisija, priča o birokratskim procedurama činovnika i tome slično.
Govori se o svemu, ali ne i o onom najvažnijem da se konačno skine ta famazna diskriminatorska zabrana koja građanima Republike Srpske i Federacije BiH ne dopušta da se osjećaju civilizovanim dijelom Evrope.
Prije šest mjeseci bio sam ubijeđen da će se taj činovnički aparat zakotrljati puno brže čim se završe tehnički uslovi. Pogriješio sam.
Tehnički uslovi su bitni, ali politika je ta koja na kraju odlučuje. Politika je presudila u slučaju Srbije, Crne Gore i Makedonije, politika će odlučiti kada će BiH dobiti bezvizni režim. To je sada i meni jasno.
Vize za građane BiH mogle bi biti ukinute 19. decembra 2010. godine, ocijenio je Jelko Kacin, potpredsjednik Odbora za Albaniju, BiH, Srbiju, Crnu Goru i Kosovo u Parlamentu EU.
"Mislim da bi bilo ispravno reći da će se to desiti godinu dana poslije ukidanja viza za građane Srbije, Makedonije i Crne Gore", rekao je Kacin iskreno potvrdivši da je "sasvim sigurno da se sadašnja vlast u BiH neće moći pohvaliti da je ukinula vize."
I Sredoje Nović, ministar civilnih poslova BiH, potvrdio je da on već neko vrijeme zna da je donesena odluka da vize budu ukinute tek u decembru.
"Drago mi je da gospodin Kacin o tome javno govori. Čuli smo različite ocjene o tome i javnost je jako zbunjena. Ali, za mene bi bilo iznenađenje da odluka bude donesena ranije", smatra Nović.
I dok se sad u BiH lome koplja ko je kriv za neukidanje viza, opozicija podgrijana stavovima evropskih diplomata tvrdi da su za to krive vlasti, a vladajući da Brisel vizama duva u leđa opoziciji za predstojeće izbore, sasvim je jasno da od ukidanja viza u junu nema ništa.
Mirko Okolić, poslanik SDS-a u Parlamentarnoj skupštini BiH, kaže da pitanje zašto vize neće biti ukinute kada je očekivano, treba postaviti vladajućoj koaliciji, ali i međunarodnoj zajednici, za koju kaže da snosi dio odgovornosti što je BiH danas takva kakva jeste.
Jedini optimista da bi prije decembra BiH mogla dobiti bezvizni režim ostala je Tanja Fajon, izvjestilac za liberalizaciju viznog režima za zemlje zapadnog Balkana, koja tvrdi da građani zaslužuju dobre vijesti iz Brisela.
Fajonova se prvim pozitivnim vijestima nada već ubrzo, 27. aprila, na zasjedanju Komiteta za građanske slobode, pravdu i unutrašnje poslove, koji bi trebalo da da pozitivnu ocjenu, a da bi prijedlog Evropske komisije mogao biti donesen krajem maja.
Ona je odlučno odbacila da bilo ko u Evropskoj uniji povezuje viznu liberalizaciju sa ustavnom reformom, ali istovremeno je pozvala i bh. političare da viznu liberalizaciju ne koriste za dobijanje političkih poena u predizbornoj kampanji.
"BiH zaslužuje bezvizni režim u julu, ali, nažalost, vrijeme nam ističe", kaže Fajonova.
Tačno. Građani zaslužuju da na ljeto mogu otputovati bez viza malo dalje od Hrvatske ili Crne gore. Ukoliko Brisel želi da vrati poljuljano povjerenje ovdašnjih ljudi, onda mora praktično pokazati da bezvizni režim nije nagrada već evropski standard. Svako odugovlačenje je čista politika.