Vijećnik Narodne stranke Radom za boljitak u Skupštini Livanjskog kantona izjavio da treba raspisati referendum o pripajanju Livna Republici Srpskoj! Šokantan zahtjev desio se nakon što su lokalne vlasti odobrile da se u Livnu izgradi u ratu srušena džamija.
Za one koji su zaboravili, NS Radom za boljitak je na nivou Federacije BiH formirala vlast sa SDA, SDP-om i HSP BiH, što stranke s hrvatskim predznakom smatraju nelegalnim činom, a ovakav stav uglavnom podržavaju i u RS. Ovaj bi vijećenik bježeći od turskog zuluma u Livnu pristao da živi i u manjem entitetu, gdje stranka kojoj pripada ni u snovima ne može biti na vlasti.
Negodovanje zbog izgradnje porušene džamije prilično je čudna reakcija za stranku koja sebe naziva multietničkom, a još je čudnije što bi se preselili u Republiku Srpsku, gdje su porušene džamije ili odavno izgrađene ili samo što nisu. Od džamija ne mogu pobjeći u Republiku Srpsku, a ni u maticu Hrvatsku, bar ne u glavni grad, jer se i tamo vide munare (za prevod se obratiti nekom od bošnjačkih članova stranke NS Radom za boljitak op.a). Vijećnik NS Radom za boljitak i još neke njegove kolege digli su glas protiv džamije jer je mnogo veća od one koja je porušena i ne uklapa se u regulacioni plan. Izgradnju objekata valjda dozvoljavaju opštinska odjeljenja za urbanizam ili eventualno kantonalna pa bi vijećnici trebalo da znaju da se taj problem može rješavati u okviru institucija, a možda imaju i inspekcije u ovom kantonu koje bi se mogle pozabaviti njihovim korisnim inicijativama.
No, koliko je ovo samo urbanistički problem potvrđuju izjave nezadovoljnih vijećnika da su osuđeni da žive s muslimanima u FBiH. Sa Srbima nemaju problema jer ih u njihovom kantonu ima još u Glamoču, Bosanskom Grahovu i Drvaru. Da ih nije "oluja" pomela s kućnih ognjišta, možda bi ih bilo više. Ovako nema druge već za bivšim komšijama krenuti ka Republici Srpskoj ali, srećom, nije nužno slijediti njihov primjer iz 1995. godine pa se potrpati na traktore i u prikolice jer tu stane samo koji zavežljaj.
Vrijeme je demokratije pa se može pokrenuti inicijativa za referendum o izdvajanju opštine, a možda i o izgradnji džamije, jer to je, na primjer, normalno u Švajcarskoj. Zanimljivo da se na pomen riječi referendum ne oglašavaju bošnjačke, ni probosanske političke partije, posebno jer se direktno odnosi na izmjene/rušenje ustavnog poretka Federacije BiH. Ne čuju se ni predstavnici međunarodne zajednice, koja vagu za tačno mjerenje koristi selektivno. Valjda je svima ova vijest tako nevjerovatna da je niko ne shvata ozbiljno. Poruka livanjskih vijećnika je, međutim, upadljivija od grandiozne (bivše) buduće džamije. Po svim porukama koje stižu iz Livna nakon sjednice kantonalne skupštine zaključuje se da je položaj Hrvata u Federaciji BiH neodrživ i prijeti opasnost da se na noge digne i obespravljeni hrvatski narod. Traženje utočišta u RS je dizanje ovog problema na viši nivo i širenje požara na svaki pedalj i ovako zapaljive teritorije koju kontrolišu podijeljeni narodi u BiH. Izgradnja porušenih bogomolja u BiH rijetko kada prođe u tišini, a napadi na vjerske objekte postali su dio folklora i dokazivanja nacionalno osviještenih maloljetnika u ovom društvu.
Umjesto što brane interes Hrvata tako što će zbog izgradnje džamije pozvati građane na neposluh, vijećnicima čije su partije dio vlasti FBiH bilo bi bolje da pročitaj Ustav entiteta u kojem vladaju, a ne bi bilo zgoreg da skinu prašinu i s Vašingtonskog sporazuma. Borci za prava multietničke stranke, koja je pokupila sva hrvatska mjesta u Vladi i upravama javnih preduzeća FBiH, treba problem da rješavaju s koalicionim partnerima. Kad već gledaju u Republiku Srpsku kao u slamku spasa, bilo bi lijepo da izdvoje iz kantonalnog budžeta nešto novca za održiv povratak i srpskim povratnicima u grahovskim i glamočkim selima stvore uslove života bar na nivou 19. vijeka i uvedu im struju. Iz Livanjskog kantona nije se čuo ni kontraargument da nije lako ni povratnicima u RS, ali onda valjda ne bi tražili da se pripoje ovom entitetu. Problem bi nastao samo kad bi ostali bez vijećničkih paušala, mjesta u upravnim odborima i opštinskoj administraciji, gdje statistike ne potvrđuju ugroženost Hrvata. Očigledno je krizna godina nakon opštih izbora u BiH odličan momenat za insistiranje na korjenitim ustavnim promjenama svake vrste, pa se laskanjem kako je bolje u Republici Srpskoj traži saveznik za nemoguću misiju. U sveopštem ludilu vijest iz Livna samo je potvrdila da je zajednički život u BiH sve bliže opciji života jednih pored drugih, a i ta je opcija sve teže ostvariva.
Koliko je bilo gnusno rušenje bogomolja od kulturno-istorijske vrijednosti diljem BiH, još je gore njihovu izgradnju pretvarati u jeftine političke igre, bilo da se grade po principu "prst u oko" ili da se njihovo obnavljanje sprečava. Eto teme za novi sastanak stranaka Programske platforme, u kojoj ni slova nema o uticajima vjerskih objekta na ustavne promjene u BiH.