Sarajevo se vratilo svojoj svakodnevnici i za sobom ostavilo kratku epizodu, u kojoj je podsjećalo na ratnu zonu.
Učenici i studenti, nakon jednodnevne pauze, ponovo su u školama i na fakultetima. Nestale su nepregledne kolone pješaka s ulica, pa padoše u zaborav i doskočice poput one "sve hoćemo u Evropu, a ja ni do Baščaršije ne mogu doći". Zaposleni do radnih mjesta ponovo putuju bez previše razmišljanja ima li u ovom gradu neka još neotkrivena, a prohodna prečica. Taksistima je pao promet i mogu se vratiti staroj priči o divljim i legalnim taksi prevoznicima i državi koja godinama toleriše nezakonito bogaćenje pojedinaca. Proradili su uposlenici Javnog preduzeća GRAS poslije dvodnevnog štrajka. Ova vijest dočekana je kao božje davanje, pa sve doživljeno i viđeno tokom utorka i srijede treba da zaboravimo.
Važno je gledati naprijed i važno je da se te devize drži svih 300.000 korisnika usluga GRAS-a kako im ne bi slučajno palo na pamet da traže odštetu za patnju. Prošlost je to što su dva dana, bez da ih je iko na vrijeme obavijestio, morali pješačiti do škola, firmi i bolnica iako već imaju plaćene mjesečne karte za gradski prevoz. Oni sa slabijom kondicijom oživjeli su svoj avanturistički duh pa su se pomogli auto-stopom i sve je to sada prošlost. Tramvaji, autobusi i trolejbusi opet su u funkciji. Dirljivi su susreti putnika sa vozačima GRAS-a. Sa onim istim uposlenicima povlaštene firme što su do juče bili "nepristojni divljaci navikli da ni za šta primaju dobre plate, a voze nas u muzejskim eksponatima".
"Baš je bilo neobično ova dva dana bez vas", reći će starija gospođa pri ulasku u trolejbus.
Ovu ozarenost i familijarnost (a familiji se sve oprašta) s razumijevanjem dočekuje druga gospođa trudeći se da njene riječi zahvale čuju ostali putnici i dobro raspoloženi vozač.
"Hvala dragom bogu da GRAS opet radi", kaže zahvalna Sarajka i onda ispod glasa promrmlja kako se nada da će je u ambulanti danas htjeti primiti iako je za juče imala zakazan pregled na koji nije mogla otići "zbog ovih dešavanja".
Shvatiće ljekari jer su i sami vidjeli "ova dešavanja". Shvatiće i nastavnici pa će, možda, đacima i bez nadoknade časova oprostiti izostanak s nastave. Poslodavci će, ipak, imati manje razumijevanja pa će svojim usposlenicima svako kašnjenje na radno mjesto uredno fakturisati pri obračunu plata.
Izuzetak su zaposleni u javnoj upravi, posebno u kantonalnoj. Njih ne čekaju kazne što su dva dana kasnije dolazili, a ranije odlazili s posla. Čelnici kantonalne vlasti iz prve ruke znaju kako su teška dva dana iz nas. Uostalom, premijer Kantona Sarajevo i ministar saobraćaja Fikret Musić i Haris Lulić prvi dan štrajka radnika GRAS-a saopštili su puku da su i sami neprijatno iznenađeni "ovakvim dešavanjima". Zatečeni su jer ne vide razloga za štrajk u firmi s prosječnim platama od 1.100 KM i toplim obrokom od 12 KM, koji nemaju ni članovi Vijeća ministara BiH.
Svaka vlast je tu da postavi svog direktora, on će potom izabrati sebi najbliže saradnike koji će, opet, u sindikalnoj organizaciji firme preuzeti svu kontrolu
Iznenađeni su bili i u Opštinskom sudu kad su sa dva dana zakašnjenja dobili tužbu "GRAS-a protiv Sindikata GRAS-a" iako su sindikalni čelnici ove firme odmah po zaustavljanju vozila podnijeli ostavke i rekli da se ograđuju od nezakonite saobraćajne paralize grada.
Jedino niko nije iznenađen što je već sada očigledno da neće biti utvrđeno ko je odgovoran za neopravdano blokiranje života u Sarajevu. Zašto sada kažnjavati štrajkače ako već godinama nema sankcija za višemilionske gubitke Javnog preduzeća GRAS? Zbog čega sada tražiti odgovornost Vlade Fikreta Musića kad je on sa saradnicima samo nastavio praksu svojih prethodnika?
Svaka vlast je tu da postavi svog direktora na čelo GRAS-a, on će potom izabrati sebi najbliže saradnike koji će opet u sindikalnoj organizaciji firme preuzeti svu kontrolu i usmjeravati "radničko" raspoloženje. Kako se to raspoloženje brzo mijenja, vidjeli smo na primjeru ovonedjeljnog saobraćajnog kolapsa. Štrajkači su najprije tražili redovne plate i uplatu doprinosa, a onda samo uvođenje reda u kompaniju i garanciju da ona neće propasti. Za sve to vrijeme Uprava se nije oglašavala, jer, slučajno ili ne, u toku je izbor novog direktora pa prijavljeni na konkurs nisu htjeli kvariti svoje šanse petljajući se u razloge radničkog bunta.
Ko god dobije mandat direktora, epohalnih zaokreta neće biti. Putnici će se voziti u neispravnim vozilima i moliti boga, a koga drugog, da kočnice ne otkažu na najvećoj nizbrdici. GRAS će nastaviti životariti s viškom zaposlenih i gomilaće gubitke iako ima monopol na javni gradski prevoz i uz to dobija redovne finansijske injekcije iz budžeta.
Taj isti budžet pune ovi što su morali pješačiti na putu ka Evropi i što se kao djeca raduju kad konačno dobiju uslugu koju su već platili. Njihovi zastupnici u kantonalnoj skupštini održaće tematsku sjednicu o stanju u javnom prevozu, usvojiti zaključke i preporuke. I mirna Bosna. Sve do novog štrajka i kolapsa ili dok se neki tužilac ne sjeti da skine prašinu sa krivičnih prijava davno podnesenih protiv rukovodstva GRAS-a zbog krađe nekoliko miliona.