"Vlastodršci u jednoj opštini dosjetili su se da kroz naduvanu investiciju i namješten tender uzmu milion maraka i napune džepove, ali običan svijet je nanjušio da nešto smjeraju i počeo da se buni.
Lakomi vlastodršci lupali su glavu i smišljali kako da opravdaju nečasne namjere, ali niko nije imao ideju šta da kaže. I dok su tako sjedili, jedan među njima prozbori: - Ajmo reći da smo uložili 20.000 KM u javnu česmu!
- Kakvu javnu česmu, šta bulazniš? Narod se okupio i hoće da nas raščereči! Kakvih 20.000 KM za javnu česmu? Zašto - odbrusili su mu uglas.
- Ajd' me poslušajte i vidjećete zašto - odgovorio im je on.
Pošto nikome drugom ništa nije padalo na pamet, odlučili su da ga poslušaju. Izašli su pred narogušene predstavnike svih kategorija stanovništva, a onaj koga su poslušali na brzinu smrsi zašto je uloženo milion maraka i na kraju naglasi: - Izdvojili smo i 20.000 KM za javnu česmu!
I sindikalci i poslodavci i đaci i studenti i borci i invalidi uglas zapitaše: - Zašto 20.000 KM za javnu česmu?! A onaj koji je to rekao, okrenu se kolegi do sebe koga je već počeo da obliva hladan znoj u iščekivanju niza nezgodnih pitanja o milionskoj investiciji, namignu mu i šapnu: - Jel' ti sad jasno zašto?!"
Elem, ova priča služi da pokaže kako je običnom narodu lako baciti prašinu u oči, a njena prava poenta je da se "javne česme" nalaze na svakom koraku.
Uzmimo, na primjer, najveći grad u Srpskoj, gdje običan narod sumnja da i odbornici i predstavnici Gradske uprave kroz usvajanje regulacionih planova i pogodovanje investitorima uzimaju ozbiljne pare. Zbog te sumnje lakomi banjalučki vlastodršci, pri čemu jedni predstavljaju izvršnu vlast, a drugi skupštinsku većinu, došli su u situaciju da moraju narodu baciti krupnu šaku prašine u oči kako bi prikrili svoje nečasne radnje i ublažili negativne reakcije.
Kao u opisanoj pričici, ulogu javne česme odigrao je park "Petar Kočić". Gradonačelnik je predložio da se Grad kreditno zaduži i uloži više od milion maraka u rekonstrukciju parka koji je relativno skoro rekonstruisan. Prijedlog se našao na dnevnom redu gradskog parlamenta i gotovo cijela sjednica, koja se direktno prenosi kako bi običan narod mogao sve da čuje, protekla je u raspravi o toj tački. Jedni su to pravdali i objašnjavali zašto je potrebno rekonstruisati park, dok su se drugi žestoko protivili, tvrdeći da je to bacanje para i oštro kritikujući namjeru da se podigne kredit. Na kraju je taj prijedlog odbačen, al' istovremeno je usvojeno desetak regulacionih planova o kojima se na sjednici, ali ni u javnosti nije čula gotovo ni riječ.
Drugim riječima, izabrani narodni predstavnici su bacanje prašine u oči običnom narodu doveli do te mjere da je narod (čast izuzecima) potpuno oguglao na svakodnevne laži i bezobrazluke iz usta onih kojima je dao glas u uvjerenju da će nešto uraditi za njegovo dobro. Pri tome, apsolutno nije bitno da li se radi o gradonačelniku Banjaluke, o skupštinskoj većini u gradu na Vrbasu, ministrima u Vladi RS ili vlastodršcima na bilo kojem drugom nivou. Bacanje prašine u oči su doveli do savršenstva.
Ko smatra da nije tako neka odgovori zašto je ruskom oligarhu Rašidu Serdarovu dato 300 miliona KM ili neka tri puta brzo kaže "kraj Vrbasa vrba mrda, kraj Vrbasa vrba (ne) mrda".
P.S. "Javna česma" može biti i spomenik knezu Lazaru, dok se istovremeno usvajaju regulacioni planovi, a može biti i povećanje boračkog dodatka za pola marke, dok se istovremeno na Londonskoj berzi diže još 500 miliona maraka. "Javne česme" su na svakom koraku.
P.P.S. Sutra je Dan pobjede nad fašizmom. I praznik u Republici Srpskoj. U Federaciji BiH nije. Tačka.