Zlatko Lagumdžija je konačno dočekao svoje dane ponosa i slave. Tokom prve postizborne sedmice lider SDP BiH u svom kabinetu u Sarajevu primio je brojne inostrane ambasadore i šefove međunarodnih "nevladinih" organizacija.
Sve se, naočigled, dešava onako kako i zaslužuje jedan od pobjednika na opštim izborima. I to ne bilo kakav pobjednik, nego pobjednik kojem su glasači 3. oktobra dali odriješene ruke da sebe predloži za šefa Vijeća ministara BiH, da predloži svog čovjeka za premijera FBiH, da njegovi ljudi budu na čelu vlasti četiri kantona i da njegov najbliži saradnik Željko Komšić sa više od 300.000 osvojenih glasova ostane u Predsjedništvu BiH. Kad se letimično sagledaju ove činjenice, koje svjedoče o uspjehu SDP BiH na proteklim izborima, onda ni ne čudi s kolikim saomouvjerenjem šef ove partije najavljuje vrtoglavi ekonomski razvoj Federacije BiH (spomenuo ju je kao Zapadnu Njemačku u danu kada je obilježavano ujedinjenje ove države i rušenje Berlinskog zida). Neosporno dobri izborni rezultati ove, još opozicione stranke, daju Lagumdžiji i komociju da svoje goste, među kojima su ambasadori najmoćnijih zemalja svijeta SAD i Rusije, u sjedištu SDP-a prima obučen u džins. Šta su diplomate iz Vašingtona i Moskve u poređenju s trijumfom partije koja nudi "državu za čovjeka" pa da bi se robovalo pravilima oblačenja?! Uostalom, nakon predsjednika iz nebodera (Komšića) vrijeme je i da dobijemo premijera u farmerkama. Forma je sporedna u odnosu na suštinske promjene koje će nam uslijediti čim vrh SDP-a uspije uraditi još jednu sitnicu -da nađe partnere s kojima će moći formirati vlast na bilo kojem nivou. Bez ove karte, trijumfalna kula na čijem je vrhu neprikosnoveni Komšić, mogla bi se urušiti prije nego što Centralna izborna komisija BiH okonča složenu proceduru i potvrdi rezultate izbora.
Lagumdžijin štab, kako sada stvari stoje, nema džokera koji bi njegovu slavu mogao pretočiti u konkretne brojke iz kojih bi se vidjelo kako će socijaldemokrati zaista doći na vlast i preuzeti odgovornost za rješavanje nagomilanih problema u državi. Predsjednici dvije stranke, koje su dobile legitimitet da predstavljaju Hrvate i Srbe, otvoreno su mu poručili da bi radije pristali da im se povade zdravi zubi nego da sarađuju s njim. Lider HDZ BiH Dragan Čović ozbiljno je zamjerio vođi socijaldemokrata iz Sarajeva što je Komšićevom kandidaturom uništio šanse da Hrvate napokon predstavlja neko ko otvoreno ne govori da se neće zalagati za njih nego za sve građane. Predsjednik SNSD Milorad Dodik kivan je na nekadašnjeg Zlaju što mu je partiju ocrnio u svijetu, čak i tražio da bude isključena iz Socijalističke internacionale... Usput je Zlaja o Miloradu, kojeg je svojevremeno familijarno oslovljavao sa Mićo, pričao kao o vođi kriminalne skupine odgovorne za krađu miliona i milijardi, za rušenje države. Svaku vezu, pa i političku, čine (najmanje) dvije strane i nikada jedna ne može biti isključivi krivac za njeno pucanje. Takav je slučaj i sa Zlajinom i Mićinom vezom.
Dok traje završno brojanje glasova, najmudriju igru igra SDA. Rezervisani su u pogledu koaliranja. Zagovaraju uopšteni princip da će sarađivati s legitimnim predstavnicima ostala dva konstitutivna naroda. Ako ostanu principijelni, svi su im prihvatljivi osim Saveza za bolju budućnost BiH Fahrudina Radončića. Partiji Sulejmana Tihića ne žuri se u uspostavi nove vlasti jer u aktuelnom sazivu imaju više mandata i pozicija nego što bi im moglo pripasti na osnovu rezultata od 3. oktobra. Nisu ni poptuni izborni gubitnici tako da mirno stoje po strani jer su svjesni da ih se u svakom slučaju teško može zaobići pri slaganju mozaika vlasti na nivou BiH, Federacije BiH i kantona. Zato SDA sada pušta SDP BiH da se batrga i smišlja kako ući u vlast koju većina s njima ne želi da dijeli. Ovaj politički manevar jasno se vidi iz zadnjih istupa kandidata SDA za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i vjerovatno budućeg člana kolektivnog šefa države. Odgovarajući na pitanje kako će se ubuduće u državi provoditi reforme koje traži EU, Izetbegović je vješto prebacio loptu partiji koja je jedina do sada ponudila svog kandidata za mandatara Vijeća ministara.
"I tu očekujem inicijativu SDP BiH. I oni i SNSD su socijaldemokrati. Dobili su najjaču podršku birača, bošnjačkih i srpskih, pa neka se sada dogovore", poručio je Izetbegović.
Situacija u kojoj se našao lider pobjedničkog SDP-a neodoljivo podsjeća na onu staru narodnu poslovicu po kojoj dobro treba paziti šta želiš jer bi to mogao i dobiti. Zlatko Lagumdžija i njegova partija jesu dobili najviše glasova za Predstavnički dom Parlamenta FBiH. Vodeći su i u četiri od deset kantona, slično je i sa državnim parlamentom. Samo primjer Federacije BiH dovoljan je da se vidi kako je sve relativno pa i trijumf SDP-a. Većinu u pet kantona ima HDZ BiH što znači da će ova stranka imati aspolutnu većinu u Klubu Hrvata Doma naroda Parlamenta FBiH. Ovaj dom predlaže predsjednika i potpredsjednike FBiH i nemoguće je da prođu kandidati koje ne ljube delegati iz Čovićevog HDZ-a. Bez izbora čelnika FBiH opet nema imenovanja premijera ovog entiteta i tako ukrug. Sve dok neko od pobjednika ne prizna da niko ne može dobiti sve. Budemo li predugo čekali da se samouvjerene vođe spuste iz pobjedničkih visina u ustavne odredbe o konstituisanju vlasti, izgubićemo svi puno dragocjenog vremena i živaca. Taj nam gubitak niko neće moći nadomjestiti taman da nam sutra sve zemlje svijeta ukinu vizni režim, a ne samo onih 28 članica Šengen zone.