Do kraja maja 2021. godine samo 2,1% stanovništva u Africi primilo je barem jednu dozu vakcine protiv kovida-19. Moramo smanjiti jaz u vakcinaciji između naprednih ekonomija i zemalja u razvoju kako bismo izbjegli ono što je direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Ghebreyesus nazvao "vakcinacijskim aparthejdom". To je i moralno ispravno i u interesu svih.
Stoga nam je potrebno globalno multilateralno djelovanje kako bismo povećali proizvodnju vakcina i ubrzali njihovu dostupnost širom svijeta. To je put koji je EU izabrala od početka pandemije. To je sada put koji su definisali lideri G20 na Globalnom samitu o zdravlju u Rimu 21. maja.
Pandemija i dalje svakodnevno odnosi hiljade života, a prema trenutnoj dinamici cijeli svijet neće biti vakcinisan prije 2023. godine. Ipak, masovna vakcinacija svjetske populacije jedini je način da se pandemija okonča. U suprotnom, izgledno je da će multipliciranje sojeva ugroziti efikasnost postojećih vakcina.
Vakcinacija je takođe preduslov za ukidanje ograničenja koja koče naše ekonomije i slobode. Ova ograničenja kažnjavaju čitav svijet, ali još teže pogađaju zemlje u razvoju. Napredne zemlje mogu se više osloniti na socijalne mehanizme i poluge ekonomske politike kako bi ograničile efekte pandemije na svoje građane.
Ukoliko se nastavi jaz u vakcinaciji, time se rizikuje da se preokrene trend smanjenja siromaštva i globalnih nejednakosti iz posljednjih decenija. Takva negativna dinamika kočila bi ekonomsku aktivnost i povećala geopolitičke tenzije. Cijena nedjelovanja sigurno bi bila mnogo veća za napredne ekonomije od one koju bismo zajednički morali utrošiti da bismo pomogli u vakcinaciji cijelog svijeta. Stoga EU pozdravlja plan od 50 milijardi dolara koji je predložio Međunarodni monetarni fond kako bi se omogućila vakcinacija 40% svjetske populacije 2021. i 60% do sredine 2022. godine.
Da bismo postigli ovaj cilj, potrebno nam je multilateralno djelovanje u bliskoj koordinaciji. Moramo se oduprijeti prijetnjama "diplomatije vakcina", kojom se pružanje vakcina povezuje s političkim ciljevima, kao i "nacionalizma vakcina", gdje se vakcine čuvaju samo za vlastite potrebe. Za razliku od drugih, EU je odbacila ovakve pristupe još na samom početku pandemije. Dosad smo bili jedini globalni akter koji vakciniše vlastitu populaciju, dok smo istovremeno izvozili velike količine vakcina i davali značajan doprinos u dostupnosti vakcina u zemljama s niskim prihodima. Evropljani mogu biti ponosni na ova postignuća.
U 2020. godini EU je u velikoj mjeri podržala istraživanje i razvoj vakcina te značajno doprinijela novoj generaciji mRNA vakcina. EU je tada, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, postala glavni proizvođač kovid-19 vakcina, s oko 40% doza koje su dosad korištene širom svijeta. EU je takođe izvezla 240 miliona doza u 90 zemalja, što otprilike odgovara istim količinama koje smo koristili unutar EU.
EU je sa svojim zemljama članicama i finansijskim institucijama, okupljenim u okviru onoga što nazivamo "Tim Evropa", takođe donirala vakcine svojim susjedima prema njihovim potrebama, posebno zapadnom Balkanu. Cilj je donirati još najmanje 100 miliona doza zemljama s niskim i srednjim prihodima do kraja 2021. godine, kako je dogovoreno na posljednjem sastanku Evropskog vijeća. Sa 2,8 milijardi evra, "Tim Evropa" je takođe dao glavni doprinos Kovaks mehanizmu, koji siromašnijim zemljama omogućava pristup vakcinama, otprilike jednu trećinu svih dosad isporučenih doza iz Kovaksa finansirala je EU. Međutim, ovaj napor je još nedovoljan da spriječi dalje produbljivanje jaza u vakcinaciji.
Da bi se prevazišao ovaj jaz, zemlje koje posjeduju potrebna znanja i sredstva trebalo bi da povećaju svoje proizvodne kapacitete, kako bi mogle vakcinisati vlastitu populaciju i izvoziti više vakcina, kao što to čini EU. U saradnji s proizvođačima vakcina radimo na povećanju kapaciteta EU za proizvodnju vakcina na više od tri milijarde doza godišnje do kraja 2021. Naši evropski industrijski partneri obavezali su se da će isporučiti 1,3 milijarde doza vakcina prije kraja 2021. bez profita u zemlje niskih prihoda, a po nižim cijenama u zemlje srednjeg dohotka. Takođe su se obavezali da će dalje isporučiti preko 1,3 milijarde doza za 2022. godinu - od čega će značajan dio biti isporučen putem Kovaksa.
Sve zemlje moraju izbjegavati restriktivne mjere koje utječu na lance snabdijevanja vakcinama. Takođe moramo olakšati prenos znanja i tehnologije, tako da više zemalja može proizvoditi vakcine. Sa svoje strane snažno podstičemo evropske proizvođače da to i čine, posebno u Africi. Učestvovao sam na samitu koji je održan 18. maja u Parizu o finansijskoj podršci Africi, gdje su čelnici kontinenta naglasili da Afrika uvozi 99% svojih vakcina. To se mora promijeniti. "Tim Evropa" u tu svrhu pokreće inicijativu, podržanu sredstvima od milijardu evra iz budžeta EU i evropskih razvojnih finansijskih institucija, zajedno s afričkim partnerima u cilju jačanja proizvodnih kapaciteta u Africi za vakcine, lijekove i zdravstvene tehnologije.
Dobrovoljno licenciranje je privilegovani način da se osigura takav transfer tehnologije i znanja. Ako se pokaže nedovoljnim, postojeći TRIPS sporazum i Deklaracija iz Dohe 2001. godine već predviđaju mogućnost obaveznog licenciranja. Prema nekim zemljama, ove fleksibilnosti su ipak suviše složene i prespore za upotrebu. Kako bi ubrzala ove transfere tehnologije, EU će iznijeti novi prijedlog u okviru WTO-a početkom juna.
Pandemija kovida-19 podsjetila nas je da je zdravlje globalno javno dobro. Naše zajedničko globalno djelovanje u pravcu eliminacije jaza u vakcinaciji protiv kovida-19 mora biti prvi korak ka istinskoj globalnoj zdravstvenoj saradnji, kao što predviđa Rimska deklaracija, nedavno usvojena na Globalnom samitu o zdravlju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.