Uspjelo im je da uđu u parlamente, vlade, izbore se za rukovodeća mjesta, ima ih u upravnim, nadzornim i kakvim sve ne odborima. Žene danas imaju svoja udruženja, asocijacije, komore, centre. Probile su se u sve pore društva, redom razbijajući svaku predrasudu o ženama kao inferiornijim bićima. Plodove viševjekovne borbe, kažu one najglasnije, sada lagano ubiru, konačno zadovoljne zbog rušenja neopravdano izgrađenog muškog svijeta.
Da li je u stvarnom životu, onom iza kulisa, tako?
Da li se njena emancipacija nastavlja u četiri zida vlastitog doma? Da li je u svojoj kući razbila sve predrasude o slabijem polu? Ako je suditi prema podacima SOS linija, otvorenim za žrtve nasilja - nije.
Svaka treća žena u svijetu, kažu u Ujedinjenim nacijama, bila je zlostavljana. Na razne načine - pretučena do smrti, verbalnim maltretiranjima dovedena do psihičkog kraha, godinama brutalno premlaćivana u `toplini` vlastitog doma.
Strašni podaci i još strašnije slike zlostavljanih žena vraćaju cijelu priču o ravnopravnom položaju na početak.
Jer apsurdno je govoriti o njihovom probijanju ka funkcijama i dobro plaćenim poslovima kada se u svojoj kući suočavaju sa šamarima, batinanjima, premlaćivanjem i torturama.
U javnosti je nedavno procurila priča koja je tuzlansku, ali i cijelu bh. javnost šokirala jer je žrtva renomirana i slavna doktorica zlostavljana od strane ništa manje slavnog i uspješnog supruga, takođe, doktora. Zauvijek je razbijena predrasuda da su žrtve i nasilnici prostiji ljudi iz ruralnih područja, konfliktni ljudi lišeni minimuma obrazovanja, odranije poznati policiji. Ne. Među nasilnicima i žrtvama, evo, ima i doktora, pravnika, uglednih građana, ali i vrlo mladih ljudi... devetnaestogodišnja studentkinja iz Gradačca, koju je bivši dečko brutalno pretukao i ostavio da leži u krvi bacivši na nju buket cvijeća, preminula je nakon tri dana.
Stručnjaci imaju čitav spektar objašnjenja - od nesrećnog djetinjstva i psihičkog rastrojstva, do balkanskog sindroma da je muškarac jak i moćan, a žena slaba i zavisna.
Bez obzira na razloge i opravdanja koje i same žrtve nerijetko nađu za nasilnika, batine i psihička maltretiranja ne smiju proći nekažnjeno ili sa kojekakvim opomenama i uslovnim kaznama.
Najoštrijim kaznama, društvenim izolacijama i osudama ne smiju se izmigoljiti ni oni najugledniji i najuticajniji, bez obzira na njihov džep i položaj.
Sve što je uradio u životu za `društvenu dobrobit` pada u vodu pred slikom uperenog pištolja u vlastitu ženu jer pasulj nije dovoljno posoljen.