Bosna i Hercegovina je zemlja puna oružja, a njeni građani naoružani su do zuba, tačanije svaki peti građanin posjeduje neku vrstu oružja.
Do tog alarmantnog podatka došao je UNDP koji je ujedno saopštio da se po porodičnim domaćinstvima, kao i na tajnim skloništima u BiH još krije blizu 500.000 komada nelegalnog naoružanja. Iako se moglo očekivati da se nakon iznesenih podataka oglase predstavnici raznih državnih i entitetskih institucija, bezbjednosnih agencija i međunarodnih organizacija to se nije dogodilo. Vjerovatno iz razloga što to njima nije novost ili možda imaju još alarmantniji podatak od UNDP. Ako je istina, onda je to katastrofa.
Dva su razloga za brigu zbog tolikog prisustva nelegalnog oružja u državi. Prvi je da je od toga oružja nastradao veliki broj djece. To pokazuje i primjer nedavnog teškog ranjavanja sedmogodišnjeg Amara H. iz Sanskog Mosta, koji je tokom igre slučajno pronašao ručnu bombu u koferu u garaži porodične kuće.
Drugi razlog je povećan broj kriminalnih djela počev od sitnih krađa, razbojništava, pljački pa do ubistava. Više ne smijete djecu da pustite u dvorište da se igraju jer ne znate kojem će manijaku pasti napamet da ga opljačka ili, ne daj bože, veća glupost. Mediji često pišu ili izvještavaju o ubistvima i to dvostrukim ili trostrukim. Koliko je nelegalno naoružanje opasno ako je u rukama pojedinih građana, dokazuje i ubistvo koje se desilo u Bronzanom Majdanu kod Banjaluke 31. oktobra ove godine. Nenad Malić (30) osumnjičen je da je tog dana hicima iz automatske puške koju je ilegalno posjedovao ubio Slađanu Vujanić, učenicu trećeg razreda Srednje tekstilne škole u Banjaluci.
Ovi primjeri bi trebali biti opomena građanima da nelegalno oružje treba da vrate kako bi bilo uništeno. Međutim, to nije u praksi. Građani oružje samo nagomilavaju kao da se spremaju za bitku. Samo se ne zna s kim. Valjda sami sa sobom ili s nevidljivim protivnikom.
Jedan od velikih problema, kako su naveli iz UNDP, je nepostojanje okvirnog zakona na teritoriji BiH kojim bi konačno bila regulisana oblast posjedovanja naoružanja, jer se u RS amnestira svako ko vrati oružje do kraja naredne godine, dok u Federaciji BiH nema roka do kada građani treba da vrate oružje a da ne budu krivično gonjeni.
Najbolji lijek da bi građani počeli da vraćaju nelegalno oružje je novčana kazna. Kada našeg građanina `udariš` po džepu, to ga najviše boli. To najbolje pokazuje i novi zakon o saobraćaju jer od dana stupanja na snagu svi vozači počeli su da upotrebljavaju sigurnosni pojas a do tada to je radio svaki peti vozač.