Mislio sam da više neću morati pisati kolumne o Đokoviću, jer još u martu napisah jednu pod naslovom "Najbolji svih vremena". Ali, ne lezi vraže...
Tek što je Đoković postao teniser sa najviše nedjelja provedenih na prvom mjestu ATP liste, došli su komentari, bolje reći primjedbe, da je ispred njega po broju sedmica još samo legendarna Štefi Graf. Neupućeni bi pomislio da je Nole promijenio pol i da će se ubuduće takmičiti u ženskoj konkurenciji.
Jer, kako porediti neuporedivo? Žene su po svojoj konstituciji nježniji, ali ljupkiji i ljepši pol, i nemaju preduslove za rezultate koje mogu ostvariti muškarci. I Jelena Isinbajeva i Sergej Bupka legende su skoka motkom, ali dostignute visine znatno se razlikuju i niko ne poredi njihove rezultate.
Da, rekoše tada za Noleta, ali po broju grend slem titula ispred njega su njegovi najveći rivali Federer i Nadal.
Nije se dugo čekalo, došli su Pariz i London. Sa dvije nove grend slem titule Đoković se poravnao sa drugom dvojicom. Čak je postao prvi igrač svijeta koji je svaki od četiri najveća turnira osvajao barem dvaput. Ukazala mu se time istorija prilika da ostvari i zlatni slem, tj. da osvoji sve četiri grend slem titule u jednoj sezoni.
Ni tada mu nisu priznali da je najveći svih vremena. Čak u jednoj reklami Federerovog sponzora rekoše da brojevi nisu bitni, već da je važna elegancija na terenu i ljepota igre! (Hajde da onda nađemo neke manekenke i ustoličimo ih umjesto Grafove i Noleta.)
Ali, Nole nema zlato sa olimpijade! Kako može biti najveći bez toga? Moram istaći da ovaj pritisak nije samo bio od zapadnih medija, već i od javnosti i medija u Srbiji. Nole se dvoumio i prelomio! Nastupaće za svoju zemlju i pokušati donijeti joj još jednu radost, iako je nebrojeno puta pokazao svoju privrženost i patriotizam.
Namjerno olimpijsko zlato ne ubrajam u zlatni slem, iako bi to bio fantastičan rezultat. Ali, Olimpijada se odigrava tek svake četvrte godine, plus što ova kasni godinu dana i plus što se na olimpijskom turniru ne igra kao na grend slemovima u tri dobijena seta.
Desilo se ono što se desilo. Niko nije mašina, pa ni Đoković. Na kraju, i mašina se nekada pokvari, a mora se i servisirati. Premor i povrede učinili su svoje. Novak je stao u polufinalu, usudio bih se reći, na zadnjoj prepreci. Bio je slomljen!
Lako je biti general poslije bitke, ali mislim da je Đokoviću olimpijska avantura bila nepotrebna u ovom trenutku. Bilo bi bolje da je odmorio svoje tijelo i da se potpuno koncentrisao na US open, posljednji grend slem sezone i pokušaj ostvarenja zlatnog slema, ispisivanje još jedne stranice istorije tenisa. Ako bude zdrav i ako uspije da vrati snagu, biće glavni favorit turnira!
Ali ako osvoji US open, odnosno ostvari tzv. zlatni slem, Đoković neće postati najveći svih vremena u istoriji tenisa. Neće, jer ne može postati ono što već sada jeste! Ne treba nasjedati na štosove jednog dijela zapadnih medija i na Noletove mrzitelje.
Oni će uvijek tražiti neki novi rezultat, neku novu potvrdu da je najbolji u istoriji ove igre, iako nikada to neće htjeti prevaliti preko svojih usana, a odavno su, na njihovu veliku žalost, toga svjesni. (Zar Đoković u svim parametrima mora biti ubjedljivo iznad svih, a drugima je za GOAT dovoljno i da su samo manekeni?)
Ali, dok je trajao olimpijski teniski turnir, Đoković je ostvario još jedan istorijski rezultat. U danima kada tenzije u Bosni i Hercegovini ponovo, ko zna koji put, rastu, a ovaj put povod je nametnuti zakon o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina, jedan sportista iz Srbije, jedan izuzetni mladi čovjek, jednoglasno je proglašen za počasnog građanina Visokog.
Dok drugi ruše mostove, Nole ih ponovo gradi. Time širi istinski duh olimpizma, duh bratstva među narodima, onako kako ga je širio i sve vrijeme svog boravka u Olimpijskom selu u Tokiju.
Ali, nemojte misliti da se Nole odrekao zlatne olimpijske medalje. Uvjeren sam da će se i to desiti, pa taman i na onaj način kako je Goran Ivanišević osvojio Vimbldon, kada je već bio na zalasku karijere.
(Autor je satiričar)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.