Htio sam napisati posljednju kolumnu o Đokoviću. Nadao sam se, pa i vjerovao u njegovu pobjedu, da će Nole pokoriti i Njujork. Bila bi to 21. titula sa najvećih turnira, bio bi to i sezonski slem. I kraj priče. Ali, nikome to za rukom i reketom nije pošlo, pa ni Đokoviću.
U stvari, jeste, Rodu Lejveru, prije 52 godine. Ipak, teško se može porediti kvalitet tenisa te 1969. sa današnjim atomskim tenisom, a legendarni Rod nikako nije imao tako žestoku konkurenciju kao Nole danas.
Još dosta ranije sam ustvrdio da je Đoković GOAT, tj. najbolji svih vremena, te da je nekorektno pred njega stalno postavljati nove ispite, ali četvrta grend slem titula u sezoni bila bi šlag na torti i čvrsto bi ga zakucala na prvom mjestu svih vremena.
Kako je turnir na terenima u Njujorku odmicao, Novak je postepeno podizao formu, ali i svoje samopouzdanje. Najteži ispit čekao ga je u polufinalu, zlatni olimpijac, Aleksandar Zverev. Meč je bio izuzetno kvalitetan, za uživanje, odigrano je svih pet setova, a Nole je briljirao kad je bilo najpotrebnije.
Čekali smo veliko finale. Prvi i drugi sa ATP liste. Đoković u pohodu na 21. grend slem titulu i sezonski slem i Danil Medvedev u novom pokušaju da stigne do svoje prve titule na nekom od četiri najveća turnira. Početkom godine, u finalu u Melbourneu, zaustavio ga je upravo Novak.
Ovog puta, na najvećem teniskom stadionu na planeti, u finalu je postojao samo jedan teniser. Na žalost svih nas kojima se Đoković uvukao u srce, bio je to ruski as Danil Medvedev. Očigledno je njegov stručni štab do detalja raščlanio Đokovićevu igru i pronašao Noletove slabe tačke, ili bolje rečeno, našao način da ne dozvoli da se Nole razigra. (Sigurno da se tim za ovaj meč spremao i mnogo prije samog turnira.)
Drugi, rekao bih i presudan razlog za Noletov glat poraz od 3:0 dakako je i ogroman pritisak koji je bio na Đokoviću. I teško da postoji ljudsko biće na planeti koje bi moglo biti imuno na ovakvu presiju. Na korak si od ogromnog podviga, još samo jedan korak i životni san nekadašnjeg dječaka bio bi potpuno ostvaren. I koliko god bio blizu cilja, Đokoviću je ponestalo snage da to i ostvari. Medvedev je ovog puta bio bolji i zasluženo je slavio.
Porazi su sastavni dio igre svakog sportiste. Porazi su i sastavni dio života svakog čovjeka. Karakter se pokazuje podizanjem na noge nakon pada. Za Novaka, gubitak zadnjeg meča na US openu svakako je težak i bolan sportski poraz.
Pa ipak, koliko god da ga boljelo, svoj sportski poraz Nole je pretvorio u ljudsku pobjedu i u tome se slažu svi komentatori. Njegov izliv emocija, njegove gorke, ali iskrene suze, razbile su zidine, porušile barijere predrasuda i neistina da je najbolji teniser svijeta običan čovjek robot, dosadnog stila igre. (Baš se pitam, koji je to Đokovićev meč bio dosadan? Štaviše!) Da je šampion hladni Sloven bez emocija, lik koji stalno urla dok pobjeđuje, čovjek koji neprekidno pravi probleme.
Đoković je najzad dobio naklonost 27.000 ljudi na tribinama stadiona, ali i miliona drugih pored malih ekrana. Izgubio je finalni meč, ali je svojim porazom osvojio Njujork.
Biće još dana za megdana. Novih mečeva, pobjeda, finala i titula. Nole je najbolji teniser svih vremena i to će, uvjeren sam, još mnogo puta pokazati i dokazati.
Eh, da. Napravio sam prije finala u Njujorku skandinaviku za "Nezavisne", u kojoj su konačna rješenja: Novak Đoković, Melburn, Rolan Garos, Vimbldon i Njujork. Prvi put sam promašio u predviđanju, pa ipak, kad-tad, namjeravam križaljku objaviti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.