Bando komitetska, gomilo lijenih bezveznjaka, mizerni prevaranti, lijenčine i nepismeni mutavci, ostavite me na miru! Evo, to je moje očitovanje Gordani Grbić, koje od mene traži kao predsjednica Novinarskog vijeća časti. Bit ću još precizniji: poserem se ja na Novinarsko vijeće časti na čelu kojega sjedi Gordana Grbić!
Zbog toga što je postala predsjednicom Vijeća časti, ispisao sam se iz Hrvatskog novinarskog društva. Ona uopće nije novinarka, nego kamuflirana političarka, a o njenoj časti najbolje govori to što je u novinarsku profesiju ušla kao televizijska spikerica koja je prvi komentar napisala - i pročitala ga u televizijskom Dnevniku - protiv mene i ostalih urednika `Starta` jer smo se drznuli u `Startu` objaviti reportažu o izrezanom kipu Bana Jelačića u podrumu Gliptoteke. Proglasila nas je nacionalistima. `Start` je zatim zabranjen. Ni poslije propasti jednoumlja, nije se dvoumila: postala je zastupnica SDP-a u Saboru i novinarka riječkog `Novog lista` (to su bile spojene funkcije i spojene posude ili, kao što kaže Vladimir Bebić, neukrotivi riječki tribun - `Novi list` su tvorničke novine Linićeva SDP-a!)
Gordana Grbić uvijek je bila dio komunističke nomenklature - otac Čedo, član Politbiroa, politički egzekutor Savke i Tripala, ugurao ju je na TV Zagreb još kao dijete. Ondje ju je posvojio generalni direktor Branko Puharić, izvršni sekretar za medije i čuveni teoretičar šuvarizma, koji je tražio da se ukine funkcija urednika te uvede tzv. polit-urednik (što je Tenžera komentirao krilaticom: Polit-urednika i zapalit!). Naposlijetku, Gordana Grbić dotjerala je do pozicije predsjednice Vijeća časti Hrvatskog novinarskog društva. Kakvo društvo, takvo poimanje časti. Osudila me zbog članka koji sam napisao o Dikanu Radeljaku - uzela ga je u zaštitu jer su se krugovi u kojima su se ona i on kretali, uvijek uzajamno podupirali; tu postoji veza o kojoj se onda, a ni danas ne zna dovoljno, pa bi trebalo, kao što stalno predlažem Romanu Bolkoviću s OTV-a, uvesti show `Subotom uvečer s Jožom Manolićem`.
Ispisao sam se uz protest iz Hrvatskog novinarskog društva i s istomišljenicima osnovao Društvo autora u medijima Article X. No, ona me se nije okanila - iako nisam član te njene udruge gdje divlja s Gojkom Marinkovićem, bivšim urednikom komunističkog tabloida `Danas`, koji je objavljivao Kadijevićeve i Tuđmanove materijale za zastrašivanje i kompromitaciju političkih protivnika - opet me osudila i to zbog članka o Radi Stipetiću, jednom čovjeku iz njihova jata, starom oznašu koji je dugo izigravao komunjaru i ljevičara, dok mu Tuđman nije ponudio da postane glavni urednik `Vjesnika`, pa je tu objavio neke najsramotnije apologije Tuđmanove politike komadanja Bosne (vidi komentar poslije sastanka sa Miloševićem u Karađorđevu 1991. godine).
Još tada napisao sam Grbićki - ne priznajem sud vaše udruge, priznajem samo sud naše udruge, u kojoj su čestiti i ugledni novinari, a ne ta vaša bulumenta skupljena s koca i konopca, svaki s repom koji je po blatu vukao desetljećima...
No, ona ne popušta. Opet mi šalje zahtjev za očitovanje na tužbu Vijeću časti koji joj je dao RTL, zbog teksta što sam ga o RTL-u objavio u `Globusu`. Neću ulaziti u detalje moga spora s tom multinacionalkom, jer se bojim da sam se s tim već svima popeo na glavu, nego samo osnovna stvar: glavni producent RTL-a Jan Štedul, za kojega smo objavili kako je zbog droge uhićen ispred jedne zagrebačke pedagoške ustanove (`Veliki brat prodavao je drogu ispred škole`) dostavlja im u pritužbi Uvjerenje o nekažnjavanju od 2.11.2000. godine. Sitni prevarant - toga je datuma zbilja još bio nekažnjavan, ali 11.1.2005. postaje pravomoćnom osuda na četiri mjeseca zatvora uvjetno tri godine na Općinskom sudu u Zagrebu (spis KMP-422/02), po članku 173 KZ-a - zloporaba opojnih droga. To znači da je i ovoga časa Veliki brat - onaj tip koji sa zatvorenicima u kući Velikog brata komunicira, osuđeni drogeraš (kako bi to rekli Splićani). Kakva emisija, takav producent. No nisu tu bitni Štedul i RTL, bitni su Grbićka i njezino Vijeće časti HND, koje se želi u hrvatskoj javnosti i medijskom prostoru nametnuti kao važna moralna instancija, pa suditi ne samo članovima te asocijacije obožavatelja Ivice Račana, nego svim profesionalcima u zemlji. E, ja vam to pravo odričem. Sad opet pročitajte prvi pasus, da ne moram kopirati refren...