Italijanska mafija Koza nostra poznata je po tome što vlada po svojim, a ne po zakonima države. Za onoga ko se usprotivi pravilima njenog vladanja, ona mu je tužilac, sudija i egzekutor. Mafija ima razvijen čitav sistem, zapravo svoju državu.
Koza nostra nema pravo da upravlja ni teritorijom, ni ljudima, ali to joj ne smeta da bude neprikosnovena vlast, baš kao i OHR, koji drži Bosnu i Hercegovinu pod svojim protektoratom i upravlja na osnovu svojih mafijaških pravila. Zato BiH ne može naprijed ka Evropskoj uniji, a Oli Ren jasno kaže da nema ni kandidature dok god postoji OHR. Ne da Evropa da joj se približi takva država koju u zarobljeništvu drži Koza OHR-a.
A, u BiH ništa novo. OHR je napisao kominike Upravnom odboru Savjeta za implementaciju mira, znatno manji i tanji u optužbama protiv Republike Srpske. Zato su to obilno nadoknadili u izvještaju Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija. Svašta je tamo udrobljeno, pa je žalosno čitati izvještaj u kojem je glavni sadržaj laž i konstrukcija, a sve obojeno zlim namjerama prema Republici Srpskoj. Glavna djelatnost OHR-a je i dalje proizvodnja nestabilnosti i krivaca koji ih uznemiravaju u raju koji su sebi napravili: upravljaju Bosnom i Hercegovinom, a nikome ne odgovaraju. Njima je Milorad Dodik glavni negativac, jer "podriva autoritet međunarodna uprave u BiH". Na ovaj način OHR priznaje svoje antidejtonsko djelovanje zato što, po tom međunarodnom ugovoru, ne postoji nikakav mandat "međunarodne uprave" nad Bosnom i Hercegovinom, kao suverenom državom, članicom Savjeta Evrope i Ujedinjenih nacija, a od 1. januara i članicom Savjeta bezbjednosti. Jedini zakoniti mandat za upravljanje Bosnom i Hercegovinom ima vlast izabrana na slobodnim i demokratskim izborima, u skladu sa članom 1.2, Ustava BiH, kao Aneksa 4 Dejtonskog sporazuma. Ostali mogu biti samo uzurpatori, koji su kršenjem međunarodnog prava od BiH napravili državu za OHR-ovu mafiju.
Za OHR ne važe čak ni pravila koja su sami izmislili. Tako se jadaju Savjetu bezbjednosti kako im Republika Srpska osporava "pravo" da nameću zakone, iako takvo pravo nikada i nigdje nije dato - ni u Dejtonskom sporazumu, pa čak ni u "pozdravljanju namjere", kojim su izmišljena bonska ovlaštenja. Jednostavno, OHR nema pravo biti zakonodavac. Kada je Valentin Incko, nakon samo četiri dana od imenovanja na funkciju visokog predstavnika, potpisao martovski izvještaj Savjetu bezbjednosti, neki su mislili da mu je to potureno i da nije kriv za lažne i iskonstruisane kvalifikacije protiv Republike Srpske. Drugi, koji ga bolje poznaju, tvrdili su da je to njegovo pravo lice i da će to sve više pokazivati. Bili su u pravu, jer je OHR u njegovom mandatu pokušao poništiti legalne i legitimne zaključke Narodne skupštine Republike Srpske, smijenio je policijske službenike bez ikakvih dokaza, grubo kršeći Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, pokušao nametnuti zakone o "Elektroprenosu", a sve začinio izvještajem otrovnim po stabilnost BiH.
Izvjesno je da se OHR sprema na odsudnu bitku za svoj opstanak i dalje urušavanje Dejtonskog sporazuma i Bosne i Hercegovine. Zato će mu poslužiti strani tužioci i sudije koje imenuje i čije su plate tajna. Te kvazipravosudne institucije bez ustavnog osnova OHR je izmislio nametnutim zakonima o Sudu i Tužilaštvu BiH kao ustanovama preko kojih će nelegalno suditi legalnim funkcionerima u BiH. U tom cilju OHR je sklepao neustavni sporazum sa Predsjedništvom BiH, po kojem će instalirani stranci imati apsolutni imunitet, biti plaćeni stranim parama i nedodirljivi za svaku grešku i (zlo)namjeru. Tako stranci tuže i sude građanima BiH, naravno, po uputstvima onih koji ih postavljaju i plaćaju. I tome je došao kraj, jer 1. decembra 2009. godine ističe i ta pravna lakrdija. Na osnovu dvostranog sporazuma, koliko god on bio nakaradan i neustavan, jer ga je Predsjedništvo BiH u liku Sulejmana Tihića, te 2004. godine predsjedavajućeg u Predsjedništvu BiH, zaključilo na osnovu ustavne odredbe o vođenju spoljne politike, sada nije moguće jednostrano produžiti takav mandat. Uostalom, parlament BiH odbio je da produži mandat stranim sudijama i tužiocima, pa to više ne može učiniti ni visoki predstavnik. Pored stvaranja nestabilnosti u režiji OHR-a, produženje mandata strancima bi omogućilo takozvanom tužilaštvu i sudu da mogu nastaviti čuvanje u ladicama Dobrovoljačke ulice, "tuzlanske kolone" i Atifa Dudakovića. Za ratne zločine i kriminal, po Ustavu BiH, postoje zakoni i pravosuđe entiteta, po kojima je suđeno prije 2004, a biće suđeno i poslije 2009. godine. Ogromna većina građana Republike Srpske ima izraženo nepovjerenje u nametnute pravosudne institucije BiH, zbog selektivne pravde i suđenja Srbima, bilo za ratne zločine, bilo zbog suprotstavljanja "međunarodnoj upravi". Ni Hrvati nisu zadovoljni.
OHR je ušao u fazu koja se zove - odbrana i posljednji dani. Računaju da će još većom krizom ishoditi svoj opstanak i visoke plate. Iz stvaranja nestabilnosti u BiH, prelaze u fazu stvaranja haosa. Preko stranih tužilaca i sudija kao svojih službenika, podići će optužnicu protiv Milorada Dodika i grupe lica za nepostojeći i nedokazivi kriminal po litaniji od izvještaja koju je sastavio bivši funkcioner SIPA Dragan Lukač. Time bi pokušali spriječiti legitiman odgovor Republike Srpske protiv nezakonitog produžavanja mandata strancima. Narodna skupština je već definisala svoj stav početkom oktobra, kada je odbila nametanje zakona o "Elektroprenosu", zaključivši da će odbiti svaki sljedeći nezakoniti akt OHR-a i odrediti javno izjašnjavanje.
Na njegovu žalost i odgovornost, Valentin Incko je pristao biti sve što drugi hoće. Roba koju užurbano proizvodi njegova kancelarija nema se više kome prodati. Republika Srpska, kao odgovorni državotvorni entitet u BiH, baviće se OHR-om u skladu sa međunarodnim konvencijama i vladavinom prava. Osoblje visokog predstavnika će sve više biti zabavljeno odbranom od legitimnih tužbi za kršenje međunarodnog ugovora, a pogotovo za kršenje ljudskih prava brojnih pojedinaca kojima je nanesena šteta njihovim protivpravnim djelovanjem.