Godine 1995. Komisija za hrvatsku čistoću Gojka Šuška je utvrdila da braći Drobac više ne može biti mjesto u stanu brzo predanom jednoj prosječnoj novinarki, čije su zasluge za obranu RH uočene tek po ulasku u HDZ
Ovaj slučaj otkriva pravu sliku Jadranke Kosor: kao bezosjećajne, proračunate, ambiciozne političarke, debelog obraza i osjetljive taštine
Kako je riječ o ženi u čije su srce stali svi betežni, svi jadni, svi poniženi branitelji i prognanici, za deložiranu braću Drobac jednostavno nije bilo mjesta
Na forumu T-portala čitam i ovo: ''Zašto Jadranka Kosor ne bi imala pravo baciti izrod na ulicu? Bravo, Jadranka, bravo!'' A onda još i ovo: ''Dropca bi trebalo najuriti odakle je došao. Taj parazit je samo uzimao. Mi treba da brinemo za prave bolesnike i njima da damo stanove i uvjete za život, a ne četničkim parazitima''. To su neke od reakcija na ponovljeno problematiziranje stana hrvatske premijerke. Ali i pokazatelj stanja duha u Lijepoj našoj.
Kao što su mnogi čitatelji ''Nezavisnih novina'' vidjeli, jer se emisija HTV-a 1 ''Nedjeljom u 2'' na veliko gleda u Bosni i Hercegovini i drugdje izvan Hrvatske, u posljednjem me je izdanju tog talk-showa ugostio kolega Aleksandar Stanković, koji je, jer je dva dana prije, u petak 19. februara, u emisiji ''Hrvatska uživo'' HTV-a bilo po prvi puta prikazano potresno svjedočanstvo Momira Dropca, iskoristio priliku da se progovori o moralnim, odnosno etičkim dilemama boravka Jadranke Kosor u stanu kojeg je dobila pošto ga je ekipa Gojka Šuška i HDZ-a prethodno ispravila od nepoćudnih Srba.
O stanu hrvatske premijerke Jadranke Kosor već sam pisao na ovome mjestu 12. februara u kolumni naslovljenoj ''Zauzeto - premijerka'', što je bila aluzija na one napise koji su se pojavljivali na stanovima i kućama hrvatskih Srba ''oslobođenih'' nakon ''Oluje'', a na čijim je vratima najčešće pisalo: ''Zauzeto - Hrvat''. Taj stan, konstatirao sam, kapljica je u oceanu materijalnih dobara kojih su se tokom devedesetih godina jeftino i nekažnjeno domogli mnogi likovi kojima je sve bilo dozvoljeno. Premjerka dobro zna da je do stana u kojem živi došla ponajviše zahvaljujući vlastitom odsustvu skrupula, ali to ne želi priznati.
Priča dobiva i političke konotacije jer, kako se poručuje iz HDZ-ove centrale, u vodstvu vladajuće stranke u Hrvatskoj su uvjereni kako su njihovi politički protivnici iz SDP-a pokrenuli val negativno intoniranih medijskih priloga što je zadnjih dana zapljusnuo premijerku Jadranku Kosor. Sve je, podsjećaju, započelo prošlotjednim saborskim aktualnim prijepodnevom kad su zastupnici SDP-a ozbiljno isprovocirali predsjednicu Vlade, a kulminiralo ponovnim problematiziranjem njezinog stana, u čemu je važnu ulogu imao i ovaj novinar, inače, član SDP-a, što uopće nije bitno, ali u HDZ-u napuhavaju kako bi se relativizirala moralna krivnja premijerke, sada vlasnice stana kojeg je država Hrvatska prethodno otela srpskoj obitelji Drobac.
Jadranka Kosor angažirala je jaki odvjetnički ured da podnese tužbu protiv HTV-a zbog emisije ''Nedjeljom u 2'' Aleksandra Stankovića. Premijerka je kanila ići na sud, ali se je povukla nakon oštrih kritika vrlo utjecajnih kolegica i kolega, od Jelene Lovrić, preko Sanje Modrić, sve do Miljenka Jergovića. Naime, u rečenoj emisiji problematiziran je neugodni slučaj njenog stana, jer je, između ostalog, puštena snimka njezinih nervoznih i zapetljanih izjava na tu temu od prije nekoliko godina u istoj emisiji, te jer smo kolega Stanković i ja pokušali predložiti ispravni epilog slučaja stan izvedbom malog igrokaza u kojem ja odgovaram na pitanja Stankovića kao da to čini Jadranka Kosor, pošto premijerka godinama odbija javiti se Stankoviću.
Ponavljam i podsjećam: Stanković je pokazao gledateljima i ganutljivi razgovor s Momirom Dropcem, jednim od dvojice braće koja su 1995., po nalogu Gojka Šuška, istjerana iz svog stana da bi tamo ubrzo uselila Jadranka Kosor. Momir Drobac, nekadašnji odlikaš zagrebačke Matematičke gimnazije, od tada živi kao duh. I, da. Točno je da je priča u ''Nedjeljom u 2'' ozbiljno narušila premijerkin ugled i čast, čime su vodstvu Informativnog programa HTV-a istog poslijepodneva prijetili njezini odvjetnici zahtijevajući demanti u središnjem "Dnevniku". Ali, što se tu može, tu mesa za tužbu nema. Premijerkin ugled je naprosto kolateralna žrtva istinite priče o njenom stanu. Kolateralna žrtva istinitih činjenica koje je u emisiji iznosio Stanković. Istinitog priloga u kojem sama Jadranka Kosor, nešto mlađa nego sada, odgovara upravo na pitanje kako je 1995. došla do stanarskog prava na dom braće Drobac kada tog pravnog instituta više nije bilo. Istinitog razgovora s Momirom Dropcem pred kamerama HTV-a. I živih komentara o tom slučaju koje je sam iznosio iz pozicije moje savjesti i pozicije moralnih zasada društva.
Za mene se moralna dilema pojavljuje i zbog sljedećeg: paralelno sa dramom oko stana, drugi brat, mlađi Branislav Drobac je vodio i privatnu dramu. Bilo mu je 26 godina kada su 1991. politički događaji preokrenuli njegov život naopako. Brat i on, urbani likovi sa ZG-asfalta, preko noći, postaju nešto sasvim drugo. Postaju društveni marginalci, sumnjivci i "djeca vojnih lica". Sve što se oko njega događalo, Branislav je podnio jako teško, jer je bio emotivac. Obolio je psihički i počeo se urušavati iznutra. Izgubio je dosta prijatelja, umrli su mu roditelji, nije se snašao ni na koji način. Njegovu bolest, šizofrenija, dodatno je iskomplicirala deložacija, pa ne čudi da je, u očaju, jedne zimske noći, lupao po vratima bivšeg stana u kojem je tada živjela Jadranka Kosor s majkom i sinom. Kako je riječ o ženi u čije su srce stali svi betežni, svi jadni, svi poniženi branitelji i prognanici, za deložiranog Branislava, jednostavno nije bilo mjesta. Jadranka ili mama, pozvale su snage reda, koje su bolesnom mladiću vjerojatno pristojno objasnile kako je Komisija za hrvatsku čistoću utvrdila da to nije više njegov stan. Živeći u egzilu s bratom, bez novaca, bez perspektive, bez ljudskih prava, Branislav Drobac nije izdržao. Zakoračio je u slobodu 12. septembra 1999. Samo što je njegova sloboda nastupila skokom u ambis s 14 kata iz spavaće sobe stana u kojem je živio, stana koji nikada nije prihvatio. Njegov stan i njegov život ostali su tamo gdje sada živi šefica HDZ-a i hrvatske Vlade. Netko sa zaslugama za obranu RH, kako se obrazlaže dodjela stana prosječnoj novinarki Jadranki Kosor, čije su zasluge za obranu uočene tek po ulasku u HDZ.
Zaključujem: ovaj slučaj otkriva pravu sliku Jadranke Kosor: kao bezosjećajne, proračunate, ambiciozne političarke, debelog obraza i osjetljive taštine. Zato, umjesto nje, velim: oprosti, Momire! Ali, ipak, ovo je priča iz perspektive Mome Dropca, čovjeka koji danas živi ispod prihvatljive razine normalnog ljudskog bića u mojoj zemlji. On nema nikakvih prihoda, isključeni su mu i struja i grijanje, jede mjesecima suhu hranu i moli za pomoć. Ako netko od Vas može i želi pomoći, slobodno mi se javite na adresu: [email protected].