Do prije nekoliko mjeseci kao i većina ovdašnjeg puka lijegao sam i ustajao zabrinut za izvjesnog fantomskog pljačkaša, koji se zasad ne odaziva, barem policiji, na nadimak Pahuljica.
Naime, nije da ja poznajem dotičnog lika niti imam simpatije za njegove radne navike, da svaki dan i noć pljačka neki od banjalučkih maksi i mini marketa, već ne mogu da ga izbijem iz glave jer ne prestaje puniti novinske stupce i medijske rubrike. I taman kad sam pomislio da je trajno nestao s opljačkanim novcem, osvanu novinska vijest: "Pahuljica ponovo napao?".
Svaki dan kad otvorim novine pročitam vijest o nekom novom uhapšenom razbojniku, koji pored imena i prezimena ima neki nadimak: "Pahuljica opljačkao mini-market", "Ani Četiri Pištolja pretukla policajca", "Traži se Pepeljuga", "Krojf se pojavio na sudu", "Dolijao Vinsent van Gogo", "Ubijen Vule Balavi", "Margareta Hadžić zvana Marga pucala u specijalce", "Uhapšen diler Miša Konj", "Punica Mirse Švicarca ranila dva policajca", "Drakula provalio u 200 stanova", "Uhapšeni Boni i Klajd" itd. Tužilaštvo Srbije saopštilo je da su kriminalci iz tzv. Šarićevog klana međusobno komunicirali pomoću pseudonima, putem SMS poruka i telefona bez direktnog poznavanja. U preprodaji više tona droge učestvovali su narko-dileri s nadimcima Kalipso, Ministar, Kum, Maja, Bratko, Iker, Ciga i drugi. Prvo smo u policijskoj operaciji "Sablja" u Srbiji saznali da živimo u regionu s likovima koji se odazivaju na teške nadimke pune olova: Zver, Britva, Kama, Kubura, Pacov, Prevara, Gvozdeni, Pajser, Ledeni, Robija, Legija, Zmija, Zolja, Kobra, Mangaš, Gangster, Zenica, Mesar, Bokser, Krivoglavi, Drakula itd. Sad su ih zamijenili hipokoristikoni i deminutivi: Cope, Boki, Bombona, Mamica, Mita, Kole, Svileni, Šećerlama, Batanko, Keka, Pile, Sreća, Mileni, Pele, Gagec, Deka, Knele, Gagi, Madi, Šareni, Mandarina, Bekam, Kiki, Điđi, Mali Rus, Bejbi, Tajo, Ćole i slični. Krajem prošle godine u Mostaru je uhapšen mladi razbojnik kojeg su mediji prozvali Pepeljuga zbog oznake na rukavu. Pepeljuga vas asocira na lijepu siromašnu djevojku iz istoimene bajke koja čeka svog princa na konju da je izbavi iz siromaštva. Pepeljuga iz medija ne ubija kasirke i čuvare ispred supermarketa, ako baš ne mora, već otima samo ono što uspije, a možda naknadno saznamo da uzima od bogatih i dijeli siromašnima. Jedan lik zvani Super Beba, iz Istočnog Sarajeva, u Sudu BiH osuđen je na zatvorsku kaznu zbog krađe auta i iznude. Mediji ga predstavljaju kao simpatičnog debeljucu od dvjesta kila, nasmijanog dječjeg lica iza kojeg se krije višestruki prestupnik.
Pahuljica je kodni naziv koji je banjalučka policija dala misterioznom, maskiranom, serijskom razbojniku zbog više nerasvijetljenih pljački marketa i prodavnica u Banjaluci. Nadimak Pahuljica je dobio po crtežu pahulje na pletenim rukavicama koje koristi tokom oružanih pljački. Policija ga i pored svih napora ne uspijeva uhvatiti. Naročito je za ovu priču indikativna sudbina mlade dvadesetogodišnje djevojke iz Doboja. U nedavnoj ispovijesti novinama ova djevojka je priznala da je sa trinaest godina upala u kriminalno podzemlje, opijena novcem, skupom garderobom i luksuznim putovanjima. Zbog više krivičnih djela osuđena je na boravak u vaspitno-popravnom domu od jedne do pet godina. U svojoj prestupničkoj karijeri više puta pretukla je policajce, s obziroma na to da ima crni pojas u karateu. Zbog svega toga dobila je nadimak Ana Četiri Pištolja, po popularnoj imenjakinji crtanih romana. Hrvatski mediji su objavili da se višegodišnji bjegunac od zakona zvani Krojf, za kojim je raspisana međunarodna potjernica, pojavio u Zagrebu na sudu, gdje je ilegalno stigao iz Bosne, čiji je državljanin. On ima pravosnažnu presudu na tri godine zatvora, a devedesetih mu je suđeno za podsticanje na ubistvo. Zar je važno da se jedan sumnjivi tip oslovljava nadimkom Krojf, čak i kad je to tačno? Kad sam ja bio mlad, idol moje generacije bio je najbolji fudbaler na svijetu, Holanđanin Johan Krojf. Čim kažeš Krojf misliš na ovog "filozofa totalnog fudbala". Izvjesni Jovica, zvani Joca Pedala, ubijen je u kafanskoj tuči negdje u Srbiji. Kad mu se ovako javno tepa, ko ne bi volio sirotog Jocu, pa još Pedalu. Taj vjerovatno ni mrava ne bi zgazio. Izvjesni banjalučki diler droge Goran, prezime mu namjerno izbjegavamo iz bezbjednosnih razloga, ima nadimak Vinsent van Gogo.
Vještina kriminala sad je dobila svog umjetnika. Problem je što takvi obično ne odsijeku sebi uvo, nego drugima. Svi su čuli za poznatu balkansku bandu "Pink Panter". O njima je stvorena urbana legenda, a u toku je i snimanje filma o ovim romantičnim pljačkašima. Priča o grupi pljačkaša mekog srca "Pink Panter" nastavak je one literarne poetizacije inteligentnih varalica i prevaranata koji izmiču zakonu, poput poznatih likova iz svjetske književnosti. Riječ je o mreži kradljivaca uglavnom s Balkana koje su Skotlan jard i britanski listovi nazvali "Pink Panter", kada su dijamant vrijedan pola miliona evra sakrili u kremu za lice, kao u filmu "Pink Panter". Tako je nastala priča o "dobrim lopovima" koji su neuhvatljivi za policiju, a kako je narod u borbi između glupih žandara i dovitljivih lopova obično na strani lopova, onda je razumljiva njihova popularnost kod širokih narodnih masa. Vjeruje se da su dosad opljačkali preko 150 zlatara i draguljarnica i odnijeli nakit u vrijednosti preko 260 miliona evra. Ova neželjena i zločesta djeca globalizacije kradu isključivo dragulje, nakit i dijamante, simbole bogatog kapitalističkog svijeta. Zbog njihove neuhvatljivosti i činjenice da u dosad izvedenim pljačkama nikada nije bilo ljudskih žrtava, o njima je stvoren medijski mit sličan savremenoj verziji Robina Huda.
Došlo je takvo vrijeme da se kriminalci, razbojnici, lopovi i sjecikese po javnim medijima oslovljavaju imenima odmila, nadimcima i sličnim metaformama. Ova jezička denominacija odražava dublju transformaciju kriminaliteta, od kriminalaca kojih smo se bojali, prema kriminalcima koji nam postaju društveno prihvatljivi. Među kriminalcima i pljačkašima sve je više mladih i čak maloljetnih lica. Što je siromaštvo veće narasta socijalno motivisan kriminal. To se najbolje izražava u ritualnoj rečenici, koju preplašenoj kasirki u supermarketu svaki put izgovara pomenuti Pahuljica: "Ne boj se, ne uzimam tvoj novac!" Tako smo kao u kakvoj televizijskoj sapunici počeli da se saživljavamo s njima, brinemo za njih, strepeći šta će se dogoditi u svakoj sljedećoj pljački. Dajući im imena likova popularne kulture, masovna medijska svijest ih pretvara u bezazlena lica tinejdžerskih idola. I nesvjesno ih glorifikuje kao heroje, koji se bore protiv nepravednog ekonomskog i pravnog poretka. Austrijski psiholog i psihijatar Bruno Betlehajm je u svojoj poznatoj studiji iz sedamdesetih godina "Korišćenje čarolije: Značenje i važnost bajki" smatrao štetnim prilagođavanje bajki duhu vremena i društvenim shvatanjima, jer ono izostavlja pedagošku pouku djeci o zlu i kažnajvanju zla. Dok se sprema na novu pljačku, na internetu se već pojavio komentar jednog njegovog virtuelnog jataka: "Znam gdje večeras radi Pahuljica, ali neću da vam kažem." Ne brinite. Nastaviće se.