Mili Bože, čuda velikoga, kada poče kandidatska borba, međusobne svađe i optužbe, u nekada velikoj partiji.
Nigdje drugo takve svađe nema,
k'o u Srpskoj demokratskoj stranci,
ko će biti njeni kandidati,
za funkcije dvije najvažnije.
Predsjedništvo prvo je vijećalo,
i predloge svoje iznijelo,
ko će poći na izbore skore,
i ko treba barjak da ponese.
Odjekuje sjednicom rasprava,
jedni druge gromko nadvikuju,
svi govori za spas SDS-a,
al' drukčije vide put do krune.
"Treba nama šira družba sada",
zbore jedni, međ' njima i Branko.
"Bez jedinstva nemamo kud ići,
neka Draško bude naš kandidat".
"More Branko, šta to crno zboriš",
odgovor im stiže druge struje.
"Kakav Draško, trice i kučine,
za Palatu ti moraš u borbu".
U svađi se sjednica završi,
iako je većina za Draška,
pa na Glavni odbor svi odoše,
poprijeko se i dalje gledaju.
Nastavi se i tamo rasprava,
al' još ljuća i još otrovnija,
svaka glava svoj interes ima,
svako od njih za sebe se bori.
Jedni vele: "Branko nek' ostane,
jer će Vukan sve nas razapeti".
Drugi misle da bi bolje bilo,
da se Draško za Palatu bori.
Branko sjedi i sve pomno sluša,
dok se drugi oko njega glože,
ni sam ne zna na koju bi stranu,
prezime mu njegovo pristaje.
Kad dogori do nokata svijeća,
usta Cicko, stari megdandžija,
progovori starina iz duše,
u namjeri da razdvoji svađu.
"Braćo moja, dosta nam je kavge,
narod gleda, a vrijeme ne čeka.
Ne smijemo među sobom ratit',
dok se drugi raduju sa strane".
Tad se malo utiša galama,
spustiše se političke sablje,
Glavni odbor donese odluku,
Blanuša je, vele, naš kandidat.
Sa time se mnogi ne složiše,
jer su druge planove imali,
Draško bolji po njima bi bio
i prije bi pobjedu odnio.
A na kraju posl'je silne svađe,
osta jedan zaključak skroz jasan:
"Lakše im je protivnika stići,
nego svoje u kolonu zbiti".
Za to vrijeme u najvećem gradu,
Draško svoje prebira račune,
on bi rado na Palatu kren'o,
ali Vukan mrsi mu račune.
Pa u svojoj teškoj računici,
ispod glasa sam sa sobom zbori:
"Bolji ja sam kandidat od Branka,
sve ankete tako pokazuju.
Svugdje mene dočekuje narod,
i veli mi gdje god se pojavim
da na megdan trebam Minić Savi,
i Palatu glavnu osvojiti.
Ali Vukan drukčije galami,
pravi štetu i sebi i meni,
a u tome, da zlo bude veće,
i Ljubiša Petrović ga prati.
Bez jedinstva teže se boriti,
ali oni toga nisu svjesni,
nit' me žele kraj sebe u borbi,
nit' pobjedu imaju bez mene".
Dok se Draško s teškom mukom bori,
u drugom je taboru već slavlje,
šampanjac je Mile otvorio,
prije bitke pobjedu odnio.
Kad je Šmita otjerao kući,
izborna će bitka biti šala,
ni skenera više se ne boji,
a kamoli protivkandidata.
Sve to gleda sirotinja raja,
kojoj teška pripala je muka,
na izbore ne zna da li ići,
pa u muci među sobom zbori:
"Neće onaj dobiti izbore,
što u kući svaki dan ratuje,
nego stranka što redove zbije,
teško onom ko se bavi sobom".
Tako vam je, braćo moja mila,
tako vam je, tako gusle gude,
oktobar će dok očima trepneš,
na izbore, pa kako nam bude.
P.S.
Vino pila Anja posestrima,
vino pila, pa za volan sjela
i telefon uzela u ruke,
sve u sitne sate i pred zoru.
Pa službeni audi polupa,
ne ostade, braćo, ništ' od njega,
al' ostade glava na ramen'ma,
to je ono što je najvažnije.
Kad se otkri mimo njene volje,
da je novi skršila audi,
prizna sestra da je malo pila,
i još dva-tri prekršaja usput.
Odgovornost za štetu preuze,
al' ostavku ona ne pomenu,
dok god Mile telefon ne uze
i ne tvitnu što joj se ne sviđa.
Ali nema zbora i govora,
Mile tvitom, a ona retvitom,
obavijesti vaskoliki narod,
da podnosi ostavku i tačka.
Poslanički mandat neće vratit',
to bi valjda i previše bilo,
a i šta bi Vukan na skupštini,
o čemu bi zametnuo kavgu.
Tako vam je, braćo moja mila,
tako vam je, tako gusle gude,
nemoj Anja pripita za volan,
da još veća nesreća ne bude.